Dora Bratelj – Radovi i ostvarenja od 2008. do 2012.

Dora Bratelj

Dokumentarne fotografije i fotografije radova, od 2008. do 2012.

Otvaranje samostalnih i skupnih izložbi Dore Bratelj

Pogledajte galerije!

2008. – 21. slavonski biennale Galerija Osijek

2009. – Samostalna izložba Dore Bratelj, crteži i monotipije, AKT, galerija OKO, Osijek
1) fotografija sa međunarodne izložbe slika u galerijei Vernissage 2009 u Osijeku

izložene su dvije slike, akril na platnu-prikazane na fotografiji.

2) Ostalo su fotografije sa otvaranja moje samostalne izložbe crteža i monotipija AKT u galeriji OKO,

u Osijeku također 2009g.

2011. (20. studeni) – Novinarsko književni susreti povodom obilježavanja smrti Siniše Glavaševića i žrtava na Ovčari i predstavljanje grafičke mape Dore Bratelj, Gradska knjižnica Vukovar
6 originalnih grafika, Dore Bratelj, višebojni linorezi " Razglednice jedne golubice "

2012. – Samostalna izložba 30 grafika Dore Bratelj, Spomen muzej J.J. Strossmayer, Đakovo

2012. – Samostalna izložba grafičke mape Dore Bratelj U GISKO
07.03. 2012. U Gradskoj sveučilišnoj knjižnici Osijek predstavljana je grafička mapa Dore Bratelj :

Razglednice jedne Golubice / Vukovar 1991, New York 2001, Fukushima 2011 /

U linoreznom ciklusu Razglednice jedne Golubice (2011), mlada osječka grafičarka Dora Bratelj reinterpretira motiviku razrušenih prozora s još uvijek neobnovljenih zgrada stradalog Vukovara. Ti sablasni prozori simboličko su znamenje ratnih stradanja i rezignacije preživjelih nad stvarnošću tjeskobnih i turobnih perspektiva. Svojom metaforom – ciklus je posveta žrtvama Vukovara, New Yorka, Fukushime… – sublimna je i univerzalna slika ljudske patnje, jer je «posvećen i svima onima koji svakodnevno gaze po šuti svoga života».

Linorezna serija nadasve je zanimljiva kao slojevito mišljena cjelina, koja u svojem prosedeu akumulira nekoliko imaginacijskih etapa. Dorin prosede moguće je sagledati od trenutka odabira motiva bilježenog u seriji crno-bijelih fotografija, njegova prijenosa na slikarsko platno i njegove završne performacije u grafičkom mediju. Govorimo o tematici preuzetoj s razrušenih vukovarskih zgrada raspuklih fasada, na kojima zlokobno zjape prazni prozorski okviri kao okviri slike čiji je odsječak neba kroz razorena krovišta prepriječen spaljenim gredama. Po zidovima ruševina, između razrušenih cigli i raspuknutih stakala, raskidanih zavjesa i roleta, uništenih prozorskih nadprozornika i konzola starih građanskih zgrada (koje više nisu utočište već bolno znamenje), rastu i otimaju se stvarnosti puzavice i grmovi divljih biljaka. Iz tih je fotografija nastala serija velikih slikarskih platna hiperrealističke fakture, isključiva u sadržaju i fokusirana na kadrirani motiv prozorskog okna. Kao njezin grafički analogon nastao je ovaj šestlisni linorezni ciklus, preveden u format 700×500 mm, izveden u nakladi od stodvadeset grafičkih listova za dvadeset grafičkih mapa. Kompozicijska sintaksa razrahljena je na simplificirani i gotovo apstrahirani motivski slog (cigle, grede, prozorski okviri), zrcaleći strukturu linorezne matrice koja pomiruje brižno kontroliran grafički rukopis sa spontanošću ureza. Morfološka srodnost kompozicijskih elemenata grafičkih listova daje linoreznom ciklusu odmjereni ton pri tumačenju sadržajne razine te uočljivu izražajnost duktusnog kôda i teksturne modulacije čitljive na linoreznom otisku. Prepoznatljiva signatura metafizičkog i kontemplacijskog ozračja linoreznog ciklusa jest fino gradirana nadrealna boja neba, mišljena miješanjem različitih valera plave i nanošena na linoreznu matricu tehnikom «ferlaufa». Higijena plohe grafičkih listova neupitna je, a proizašla je iz marljiva i mukotrpna višemjesečnog rada na ručnoj preši grafičke radionice osječkog Kazamata, pri čemu treba odati priznanje predanosti i ustrajnosti grafičarkinih ruku.

Odlučna u namjeri reinterpretiranja otužne hrvatske zbilje, Dora Bratelj uzdiže sadržajni designatum na višu metafizičku razinu, u jednu intimniju duhovnu sferu, potpuno u skladu s njezinom senzibilnom osobnošću. Stoga se Dorine linorezne Razglednice mogu i trebaju čitati dvoznačno. One se tumače kao simboli i kao memorijski otisak ratnog stradanja – možda kao zalog nekoj sretnijoj budućnosti, jer u svojim metafizičkim vedutama nose poruke mira i nade vukovarske Golubice.

Ružica Pepelko

Akademija-Art