Za njih nitko nije čuo. Oni preziru Akademiju, likovno tržište i umjetničke klanove. U Francuskoj su vruća roba oko koje se lome kustosi i galeristi. Margareta Vidmar, slikarica iz Zagreba, prva je takva hrvatska umjetnica koja će izložbom u MSU biti predstavljena široj javnosti otkriva Globus
Kada smo u Klinici za psihijatriju Vrapče pričali o Van Goghovoj žutoj boji, razvila se žustra rasprava je li naslikao sunce koje te grije ili sunce koje će te spržiti – kaže likovna terapeutkinja i psihotraumatologinja Margareta Vidmar koja će uskoro, 6. rujna, imati otvorenje samostalne izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti. Razgovor o s pojedincima smještenima u klinici o njihovim problemima vodila je indirektno, kroz razgovor o umjetnosti, tako da im je prvo ispričala priču o Van Goghu, pokazala im i njegove slike, da bi potom kroz razgovor o pojedinim djelima ljudi projicirali svoje osjećaje i govorili o ljekovitoj strani umjetnosti.
Kako kaže Margareta Vidmar, na boje u Van Goghovu pejsažu posebno su osjetljivi bili ljudi sa sela. “A kad smo došli do jednog pejsaža koji je Van Gogh naslikao pred sam kraj života, zaključili smo da mu je bilo dosta gadno u tom životnom trenutku.”
bivša pankerica Ova četrdesetdvogodišnja slikarica, nekadašnja pankerica, pripada neformalnom krugu umjetnika koji nisu akademski slikari, nisu dio slikarskog i galerijskog establišmenta ili bilo kakve institucije vezane uz likovnost, a s druge strane riječ je o vrhunskim umjetnicima – kolokvijalno ih nazivaju slikarskim autsajderima, odnosno likovnim marginalcima. Međutim, oni nisu naivci poput Generalića ili Večenaja, iako su također samouki, nego urbana gerila, da se tako izrazimo, koja ima svu svijest o slikarskoj tradiciji. U Hrvatskoj su jedva poznati, dok su na Zapadu odavno prepoznati i kanonizirani.
Margareta Vidmar diplomirala je na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Bilo je to devedesetih, i odmah su je nakon diplome mobilizirali u vojsku, gdje su nužno trebali defektologa. Tri godine intenzivnog rada na terenu učinile su svoje i Margareta je počela osjećati veliki zamor. Potom nakratko odlazi u Englesku raditi kao babysitterica, a kad se vratila u Zagreb, u njezinu životu došlo je do velike prekretnice. Teško je stradala u prometnoj nesreći pa je u bolnici mjesecima ležala posve nepokretna: “Bili su to trenuci kada nisam imala druge nego biti okrenuta samorefleksiji. Sa svojim tijelom nisam mogla doslovno ništa, imala sam puno vremena za promišljanje. Taj sam događaj shvatila kao poruku da stanem, da promislim o svom dotadašnjem, dosta nemirnom životu. Nakon što su me pustili na kućni oporavak, počela sam slikati. Ljude. I bol, na način kako ju je slikala Frida Kahlo”, kaže. Upisala je tada i Agoru, autorsku školu slikarstva.
Njezin je rad u tom trenutku zapazio akademski slikar Ivica Malčić kojemu je, kao i ovoj autorici, umjetnost svojevrsno vođenje dnevnika. Upravo je Malčić i priredio njezinu prvu izložbu. Bilo je to 1998. godine u Gjuri, gdje je Malčić bio art director.
Tada je njezin rad zapazila i lani preminula kritičarka Nada Vrkljan Križić, koja je veći dio svojeg kustoskog posla posvetila traganju za talentiranim samoukim umjetnicima.
“Nada mi je bila poput roditelja. Bila je moja duhovna majka, i njezino mi prijateljstvo i dugački razgovori koje smo vodile nedostaju”, sjeća se Margareta Vidmar.
Potom je u Francuskoj dobila prvu nagradu na izložbi “Le Facteur et la Lettre”. Ne slučajno. Upravo su u Francuskoj, ali i u Americi, autsajderi trenutačno vruća roba oko koje se lome kustosi i galeristi.
Margareta često radi autoportrete. Tako se, primjerice, na slici “Razlog našeg trajanja u vremenu” prepoznaje s leđa po dugoj, valovitoj crvenoj kosi. Zid je umrljano bijel, napuknut, a golubovi stoje poredani na dugačkoj crnoj traci koja se nastavlja. Na jednom “Autoportretu” brije bradu. Na drugom u nekakvoj bezličnoj vesti i mrtva umorna sjedi za šankom, dok pali novu cigaretu, uz nju je napola dogorjeli opušak i prazna čaša. Na šanku je nacrtano lice Arethe Franklin koje je promatra: “Ona simbolizira staru žensku mudrost i upozorava me na moju neravnotežu u životu.” (Foto: Goran Mehkek/Cropix, P.K./Globus.jutarnji.hr)
…
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
