Strozzi

Bili su talijanski plemici koji su iz Firenze pobjegli u Zagreb. Njihovi potomci su medu najvaznijim licnostima hrvatske kulture: Marija Ruzicka-Strozzi, Tito Strozzi, Maja Strozzi-Pecic… Dio te plejade bila je i nedavno preminula glumica Eliza Gerner

Na posljednjem ispraćaju glumice, nekadašnje prvakinje HNK i spisateljice Elize Gerner, bili su mahom mlađi ljudi – glumci, redatelji, prijatelji, no više nikoga iz njezine generacije. Sa svoje 93 godine bila je, gotovo, posljednji sudionik i svjedok burnog i zanimljivog vremena koje je otišlo u nepovrat. Njezina kći Maja Strozzi o majci se predano brinula do kraja, a dat će je sahraniti u grob svoga oca Tita Strozzija, u grobnicu Strozzijevih. “To je”, kaže Maja, “bilo najjednostavnije rješenje, budući da se grob maminog drugog muža, Milana Arka, nalazi se u Arkadama, i za njega ima veoma mnogo interesenata, a ja želim da moja mama, zaista, počiva u miru.”

Eliza Gerner postala je udajom za pisca, režisera i glumca Tita Strozzija dio velike obitelji, jedne od najvažnijih obitelji hrvatske kulture, koja je dala niz pisaca, opernih pjevačica, glumaca, režisera…

Eliza je bila kći Johana Gernera, folksdojčera i bogatog trgovca iz Sombora, koji se oženio za Mađaricu Rozsu Bagyon. Eliza je majku, koju je jako voljela, izgubila kad je imala samo 17 godina – majka joj je umrla od upale pluća uoči samoga rata.

Kad je Eliza nakon završene trgovačke akademije u Somboru poželjela krenuti na studij ekonomije, njezin se otac užasnuo, jer je onako lijepa i iz dobrostojeće obitelji bila poželjna udavača, te je već i imala mnogo ženidbenih ponuda, no ipak joj je to omogućio. Nakon što je prošao rat, kako je svoju garderobu posuđivala za predstave u kazalištu, jer u to prvo poratno vrijeme nije bilo ničega, u kazalištu su zamijetili njezinu ljepotu i pozvali je da glumi u jednoj predstavi. Eliza Gerner veoma je voljela kazalište i od mladosti bila pretplaćena na mađarske časopise koje je, bez prekida, primala sve do prije nekoliko godina.

Prva joj je uloga bila Elize Doolittle u “Pigmalionu”. Tih su dana priređivali i neku Krležinu dramu, pa im je u kazalištu rekla: “Čula sam da se Tito Strozzi sprema na veliku jugoslavensku turneju, ali da mu Sombor nije u planu. Ja ću otići u Zagreb i zamolit ću Strozzija da iz Subotice dođe i u Sombor.” Za Strozzija je dobro znala: još prije rata često je putovala u Zagreb da bi otišla u kazalište, te je Strozzija gledala u predstavi “Važno je zvati se Ernest”, a nešto kasnije i u “Braći Karamazovima”.

Kad ga je ovaj put, poslom, susrela u Zagrebu, čim ju je vidio, odmah je pristao na sve. Pa čak i igrati predstavu s njom.

“U Somboru Eliza je Tita Strozzija dovela svom ocu. Sve je još bilo ‘formalno’ i nevino. No već tada Tito ju je počeo nagovarati da dođe u Zagreb, gdje je on, u međuvremenu, u vrijeme dok još nije bilo Akademije, bio otvorio dramski studio”, kaže nam Maja Strozzi, jedino dijete iz braka Elize Gerner i Tita Strozzija.

Tako je, tada, Eliza s diplomom ekonomije a opčinjena kazalištem otišla za Titom Strozzijem u njegov kazališni studio u Zagreb. Odmah su počeli živjeti zajedno, iako je tada Strozzi još formalno bio u četvrtom braku. “Potkraj 1940-ih su se i vjenčali. Mama je imala 28 godina, a Tito 56”, kaže nam Maja Strozzi.

Tito Strozzi s očeve strane bio je potomak glasovite ranorenesansne talijanske plemićke obitelji Strozzi iz Firenze, a s majčine strane glazbene obitelji Ružička, koja se 1850. doselila iz moravskoga grada Litovela u Zagreb.

“Nakon što se 1859. austrijska vojska povukla s teritorija Toscane, dio obitelji napušta Italiju te se moji preci mogu naći diljem tadašnje Austrougarske Monarhije kao činovnici ili časnici. Moj pradjed Ferdinand Strozzi našao se u tadašnjem Agramu i u tom malom gradu pod Medvednicom se i nastanio”, kaže Maja Strozzi. Strozzijevi su stanovali na Gornjem gradu, u susjedstvu udovice kazališnog violinista Terezije Ružička, koja je živjela s kćeri Marijom. Novi susjedi rado su se družili, pa su se družila i njihova djeca.

“Kad je Marija Ružička krenula u školu”, priča njezina unuka Maja Strozzi, “otkrili su da ima predivan glas, pa su je poslali da uči pjevanje. No forsirali su je da pjeva sopranske uloge pa je pala na audiciji za glazbenu akademiju, sa 16 godina, i htjela se ubiti. (Foto: Marko Todorov/Cropix, Janja Franko/Globus.jutarnji.hr)

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA