Dijana Jelčić: Tkanica ljubavi…

freydoom

freydoom

Tkanica života, kao nježan velur, dodiruje svijest… uokviruje smisao bitkom vremena… provlači se svojom tankoćutnosti kroz danje svijetlo…uranja u lazur noći… zaobljuje u kuglu, u sklad zemaljskog trajanja…

Pitam se…

Koliko li se nesuvisle sumnje rađa u nama?… tragamo za smislom uranjajući u bezdane… plovimo zamišljenom Arkom potopljenim svijetom neostvarenih želja… koračamo koridorima nedohvatljivih žudnji… ne primjećujemo zlato sunca… ni srebro mjeseca… i tako prolazi vrijeme… ističe koritom rijeke nevraćanke, a mi tugujemo za nečim čega nije ni bilo… čeznemo za nedohvatnim beskrajem onozemaljskog… sanjamo beskonačnost u kojoj ne postoje znakovi kraj puta… vrludamo opijeni pijanstvom taštine… gluhi na glazbu nutrine… slijepi na njenu ljepotu darovanu nam u trenu rođenja…

Kada umre čovjek… bjegunac iz stvarnosti… udovac umrle zvijezde… umro je smrću pustolova na cesti koja nije nikamo vodila… odlutao je nepoznatim stazama u potrazi za žižom smislenosti… pobjegao je iz zrna srca u kojem se natalažio bol neisplakanih suza… zemlja postaje bogatija grobom i epitafom ispisanim žalovanjem… a nebo bogatije zvijezdom…

Ne lutajmo gluhi i slijepi ovozemaljskim stazama… ne tugujmo za neostvarenim snovima… ne dozvolimo sumnjama da sipaju kapi korčine u kalež života… živimo slobodni u nježnom veluru ovoga ovdje i ovoga sada… sanjajmo život… jer život je san i ljubav… a smisao?…

Svatko pronalazi svoj smisao ponekad u besmislu i apsurdima koje svjesno živi… ponekad u vjetru sa okanskih visova sudbine… ponekad u zlaćajnoj krletci svoje istine…

Tiho u meni odzvanja život… u Platoniji, u bezvremenom svijetu osjetilnosti, titra tkivo sna… u njemosti tišine čujem otkucaje srca… iz podsvjesti izranja njegova tajnovita memorija… budi se emocija zgusnuta u zaborav… tajanstvena misao odbačena u vremenu sumnji… znakovlje izbrisano sa palete sjećanja… nedosanjani snovi… čujem šapat sa početka priče… neka bude svjetlo… i bi svjetlo… i ostaje svjetlo… vječno svijetlo svetog trojstva… zlatni triangl vjerovanja… titrajuće svjetlo vretenice ljubavi… zlaćana niti kojom sudbina kukiča tkanicu života…

Dijana Jelčić
 http://dinajina-sjecanja.blog.hr