Čin kupnje prate ugoda i sreća, no brzo nakon kupnje ovisnik postaje svjestan posljedica vlastitog ponašanja i tada se javljaju grižnja savjesti, sram, očaj

Cipele poznatog dizajnera, set skupocjenih sjenila u hit bojama, intimno rublje "s potpisom"… Sve su to želje koje povremeno prođu kroz glavu svake žene i koje, najčešće, ipak ostanu samo želje. Dobro, možda si s vremena na vrijeme i ispunimo pokoju takvu željicu, no za neke ljude takve se misli ne javljaju samo u obliku bezazlenih želja, već postaju opsesija. Riječ je o osobama koje pate od tzv. sindroma shoppinga, kompulzivnog nagona koji ih tjera da troše novac kupujući velike količine nepotrebnih stvari (najčešće odjeće, obuće i kozmetike). Predblagdanska kupnja i siječanjske rasprodaje možda su i najbolja prilika za njih da se "razmašu", premda im, zapravo, neki osobit razlog nije ni potreban.

Tri faze

Kod sindroma shoppinga razlikuju se tri faze, prisutne posebice kod težih slučajeva. Prva je faza udvaranja u kojoj proizvodi kao da imaju neku magičnu moć nad osobom te ih ona počinje doživljavati kao priliku kakva se jednostavno ne smije propustiti. Kod težih slučajeva uobičajeno uzbuđenje prije odluke o kupnji pretvara se u tjeskobu i nemir, što se očituje u navalama vrućine ili drhtanja od zimice. Druga faza je čin kupnje, praćena osjećajem ugode i sreće. Osobe su pri tom vrlo rijetko svjesne da su u stanju u kojem im je normalna percepcija stvari i realnosti narušena. U trećoj i najdramatičnijoj fazi žrtva ovog sindroma postaje svjesna posljedica vlastitog ponašanja i tada se javlja snažan osjećaj grižnje savjesti praćen sramom i očajem zbog nemoći da se suprotstavi nagonu.
Ne padaju samo žene u vatru
Uvriježeno je mišljenje da je sindrom shoppinga problem koji se tiče isključivo žena, no to nije točno. Štoviše, u posljednje vrijeme sve je veći broj muškaraca koji postaju ovisni o kupovanju. Jedina razlika je u tome što se muškarci češće usredotočuju na skupu tehniku, odnosno predmete koji simboliziraju moć i prestiž (kompjutori, automobili ili mobiteli najnovije generacije), dok žene daju prednost predmetima vezanima uz izgled i ljepotu: na prvom je mjestu bez konkurencije odjeća, a slijede kozmetika, cipele i nakit.

Kategorija žrtve mode

Ljubav prema modi očito, u nekim slučajevima, može prijeći granice normalnog i prerasti u opsesiju i razne oblike neuroze. Znanstvenici su čak definirali i određena ponašanja karakteristična za tzv. žrtve mode, koja su vrlo slična ponašanju osoba koje pate od sindroma shoppinga. Razlika je samo u tome što žrtva mode svoju potrebu za trošenjem zadovoljava isključivo u trgovinama odjećom, obućom i modnim detaljima (najčešće s potpisom), odlično je upućena u modne trendove, ormari su joj pretrpani garderobom koju neprekidno obnavlja i obogaćuje novitetima te uz to troši velike svote u kozmetičkim i frizerskim salonima.
Budite iskreni prema sebi
Kako riješiti spomenute probleme? Kao i u mnogim drugim slučajevima, najvažnije je priznati sebi da postoji problem. Proanalizirajte razloge svojih postupaka i pri tom budite iskreni. Jedino na taj način moći ćete utvrditi kriju li se iza pretjerane brige za izgled problemi vezani uz nisku razinu samopoštovanja i nezadovoljstva svojim tijelom ili je riječ o taštini i egocentričnosti.
Problem je u glavi
Stručnjaci tvrde da su korijeni opsjednutosti kupovanjem razne neuroze i problemi psihološke prirode. Ponekad je riječ o dubokom nezadovoljstvu vlastitim izgledom i životom općenito: takve osobe golemim količinama odjeće i drugih proizvoda pokušavaju popuniti prazninu koju osjećaju, prikriti vlastite slabosti ili pak savršenom dotjeranošću žele sakriti nedostatke u svom izgledu. No, takvo što nemojte ni pokušavati objasniti modnoj žrtvi, jer će s prezirom odbaciti takva tumačenja: one se, naime, ponose svojom strašću za kupnjom smatrajući da ih to izdvaja iz mase i čini posebnima.

Foto: Shutterstock
Izvor: Jutarnji.hr