Jakša Fiamengo
Nives Gajdobranski
nives.gajdobranski@gmail.com
Nova knjiga majstora poezije
Za utorak, 8. studenoga u 11 sati iz Društva hrvatskih književnika stiže pozivnica za sve kolege na predstavljanje nove knjige Jakše Fiamenga, majstora poezije. Na Tribini Susreti u DHK predsavit će se nova knjiga pjesama Jakše Fiamenga Treće zvono, tiskana u Nakladi Đuretić 2011.
O novim pjesmama poznatoga hrvatskoga pjesnika govorit će akademik Tonko Maroević, pjesnik i kritičar, Lidija Dujić, pjesnikinja i kritičarka, Nikola Đuretić, urednik te sam autor. Stihove će kazivati dramski umjetnik Robert Kurbaša, a voditeljica Tribine DHK je Lada Žigo.
Donosimo nekoliko pjesama iz Trećega zvona, među kojima je i ona po kojoj je knjiga dobila naziv:
POZIV NA KUPANJE
Kad ti sve drugo izmakne, okupaj se
u ovoj mojoj pjesmi o kupanju. Ti,
koji poznaješ sva mora a ovo nisi
kušao. Brzo, brže, da nas ne sustigne
bolja riječ. Sastavi se u ovu plovidbu
iz koje već pomalo isparava vrijeme.
Uđi pod ovaj krov, nek bude i tvoja
gozba. Ponađi se na mojoj karti, dođi
u zgodu da se sa mnom složiš u glas:
čekajte, čekajte, kuda naglite, riječi
od svake prilike što u nepriliku bi rado?
A mora je koliko i glasa, a pjesme
koliko i daha/praha zemaljskoga.
TREĆE ZVONO
Pogledaj, ne svjetluca li to vino
u čašama naših jučerašnjica,
ne preplavljuje li nas to potpuno novo doba?
Ovako svagdašnji, ništa bolje i nismo zavrijedili:
ni zlato, ni vodu, ni rđu sa dna nabujala potoka.
Pogledaj, prijatelju, pogledaj kako se gase
naše vanjske svjetlosti, kako niz nas
odlazi vijeme, putnik raspusni.
Bjelinu stola pogledaj, tvrde knjige u nišama,
posuđe izvan uporabe, obješene kapute
(treće nam zvono, zar, oblaže kosti – zvono
poslije sijača i kosaca, ono od velikih najava):
zar nas je sve vodilo samo do tih činjenica?
Pogledaj, prijatelju, tu draperiju, lude
svečanosti, preostale na rubu pijanstva,
kockaste stolnjake u čistoći toplog doma;
zar smo nešto bolje očekivali?
O STABLIMA I SLIČNOME
Na jeziku iz kojeg istječe ono što jesam
i ono što znam ili bih trebao znati
stablo je uvijek stablo
nekad bjelogorično, nekad crnogorično
na drugim jezicima to zacijelo zvuči drukčije
ali uvijek je to jednaki izbor, nešto
kao jezik koji ih mijenja a i sam
odgovara urednosti flore, ispija kišnicu
živi u drvoredima, u elegantnim rečenicama
razlikujemo ih po oblicima plodova, vrsti šumova
neki vode prema moru a neki od mora
gube se u brdima kao crvi u gredi
ponašaju se prema klimi i konfiguraciji tla
u punašnim sjenama, tihoj mimikriji, saću nebeskom
imaju sposobnost odavanja, prikrivanja
koji put sam i sâm stablo, zapisan u zemlji
iz koje se granam u zelenopis, pticopis
u ljekovitu gramatiku, isijavanje klorofila
u svjetiljku od zelenila
LUMINAR
Jedna sasvim lagana zvijezda
sja iznad kuće mog prijatelja, treperi iz neke
svoje posebne dubine, čuva naše noći
što se rastežu prema Ugljanu
Neki kažu da se njezina svjetlost
ne vidi, neki pak da je ima ali da je nevažna
a neki da se čas vidi čas ne vidi
Sja zvijezda, pokazuje razlike svjetlosti
uočljiva koliko je potrebno da se
osjeti njezina sve udaljenija toplina
Sja poput latica u nebeskom cvjetnjaku
poput svijeće od nepoznata plamena
nijema kao vrijeme koje smo već potrošili
Ima jedna zvijezda, sve slabije se vidi
Ima ih koji kažu da je nema
Zadar, 22. srpnja 2010.
SMIRAJ
Izostajem iz života kojemu me
tvoja plemenitost učila, više mi ništa nisi
dužna, samo to svečano presijavanje
dok sa sedla svetog Mihovila gledam
kako nestaješ u svom dijelu vječnosti
Tvoji proroci nemaju mi više što reći, tvoje
lice ne odaje ni što je bilo ni što će biti
Bojim se da koji brod u odlasku
ne odnese i tvoje more, napeto
između dvije punte, žuboreći oko
Biševa, domahujući pučini
koja se još nije odlučila posve ući
među kopno, nastaniti smiraj dana, gust
poput ovog u kojem me zatječeš
u kojem i sam tiho nestajem
Akademija-Art.hr
07.11.2011.
