Denis Božić: Ne-objektivno gledanje

Galerija Kazamat, Osijek

Nastojeći naći svoje mjesto u svijetu fotografije, autor ovog postava kroz svoj rad u obzir uzima tijek stilskog razvitka fotografije od njenih početaka do današnjih dana. Pretežno se oslanjajući na dugotrajnu struju tzv. "izravne fotografije", koja prvenstveno ostaje vjerna dokumentarističkom pristupu, autora pri tome zanima bit izraza imanentnog fotografskome mediju (neprekidna svijest o tome što je fotografija, kako se ona iskazuje kao specifična vizualna i tehnička disciplina), koji je još od svoje pojave gledan kao medij sukladan suvremenom čovjeku.

Takvim usklađivanjem dokumentarnosti (vrijeme i mjesto) i specifične fotografske likovnosti, autor nastoji pridodati i osobni izraz, kreiran sredstvima kadriranja, kompozicije i odnosa svjetlo-sjena. Ponekad, superponirajući različite planove i naizgled nespojive prizore, nastoji izazvati osjećaj zbunjenosti, koji promatrača nagoni na razmišljanja o metafizičkim pitanjima, osobito onima teško iskazivima nefotografskim medijima. U tom "neobičnom u običnom i svakodnevnom" pokušava biti na tragu one fotografske struje koja se uobičajeno podvodi pod termin "Nadrealizam". Svjesno i nesvjesno u ljudima koje proučava čest su autorov unutrašnji sadržaj fotografija, čovjekova reagiranja na vlastiti okoliš. Bavljenjem čovjekom i njegovim stanjima, fotograf ga pokušava postaviti na herojsku razinu vječite drame življenja. Pri tome se često oslanja na način tzv. Snapshot fotografije, brzog zahvaćanja trenutaka s ulice, nastojeći "uloviti" spontanost ljudskih kretnji i izraza, specifičnih stanja tijela i duha punih emocija. U drugim prigodama traži spokojnije prizore koji zahtijevaju promišljeniju studioznost radi uočavanja djelovanja delikatnih atmosferskih pojava na mjestima čovjekovog svakodnevnog bivanja. Smatrajući da ne postoji jedna fotografija koja može ispripovijedati cijelu povijest, autor se oslanja na način snimanja koji inzistira na fotografiji kao nizu kratkih izreza vidljivog svijeta.

Kao što naša svijest i podsvijest zahvaća samo malene isječke iz života, ostalo prepuštajući unutrašnjoj nadopuni, tako se i fotografija tretira kao slobodno lutajuća misao koja bilježi samo bljeskove svijesti, fotografski registrirane neizgled nepovezanim isječcima iz stvarnosti. Suprotno od tradicionalnih načina vizualnog prikazivanja, fotografija, kao specifičan medij, stoga ne daje cjelovitu sliku, nego se vodi načelom rekonstrukcije cjeline iz svakog detalja.

Dražen Budimir