Cimeša
Analizu je pripremio: Darko Starešina, predsjednik Udruge likovnih umjetnika Fortuna-ART
Najvišu cijenu danas postiže tek nekolicina hrvatskih slikara. Tako osim Zvonimira Mihanovića čije slike u inozemstvu postižu cijenu i do 250.000 dolara i Charlesa Billicha čije slike iznose do 1.000.000 dolara, nemamo živućih umjetnika čije bi se slike mogle prodati za više od 100.000 eura koliko dostižu cijene djela svjetski poznatih živućih umjetnika.
Slike Ede Murtića imale su u svijetu komercijalni vrhunac sedamdesetih godina. Na hrvatskom tržištu primjećujemo rast cijena hrvatskih modernista, poput Josipa Račića, Miroslava Kraljevića, Celestina Medovića, Vlahe Bukovca, Slave Raškaj i Milivoja Uzelca.
Uz autore Mihanovića i Billicha visoke cijene u inozemstvu postižu i slike Mersada Berbera, međutim, po procjeni Darka Starešine cijena njegovim djelima nakon njegove smrti neće rasti. Možemo slobodno reći da se hrvatsko tržište umjetnina mijenjalo te ga dijelimo na socijalističko, ratno i poslijeratno doba; a poslijeratno doba dijelimo na period do smjene vlasti 2001. i nakon toga.
Trenutačno su vrlo tražena djela Miljenka Stančića, Celestina Medovića, Vlahe Bukovca, Menci Clementa Crnčića, Miroslava Kraljevića, Otona Ivekovića. Ti su slikari i ranije visoko kotirali na tržištu tako da se npr. Crnčićeve slike prodaju u prosjeku za 15.000 eura, Medovića 25.000 eura, Dulčića 15.000 eura. Zanimljivo je kako je Gabrijelu Jurkiću cijena nakon osamostaljenja vrtoglavo rasla da bi zatim pala, te se sada kreće oko 3.000 eura.
Zanimanje vlada i za djela Đure Pulitike i Vaska Lipovca, čije su slike dosta rijetke na tržištu, te su im cijene između 3.000 i 5.000 eura.
Slike Ede Murtića, mogu se kupiti najpovoljnije u galeriji Zona čiji je vlasnik njegov sin Ranko Murtić. Cijene uljima variraju ovisno o formatu i kreću se od 3.000 pa do 40.000 eura. Gvaševi se mogu kupiti za 2.000 do 3.000 eura.
Murtić
Cijene slika slikara Vasilije Jordana, Dimitrija Popovića, Munira Vejzovića, Dragice Cvek Jordan, Smiljana Popovića, Mladena Veže, nisu znatno rasle te se kreću između 2.000 do 4.000 eura.
Interesantno je, ističe Darko Starešina, da je cijena nekim umjetnicima i pala, npr. Luju Pintariću ili Franji Klopotanu, jednom od naših najvećih, svjetski priznatih slikara nadrealizma.
Darko Starešina ističe da su suvremeni hrvatski slikari prava rijetkost na svjetskom tržištu umjetnina, tako da je npr. na nedavno održanom sajmu umjetnosti u Londonu, jednog od najvećih u svijetu, nije bilo u ponudi slika hrvatskih slikara, ali za njih nije bilo ni zanimanja.
Problem je, kaže Darko Starešina, što nema dovoljno profesionalnih galerista koji bi ulagali u slikare, pripremali njegove izložbe i kataloge, te educirali kupce, kao što je uobičajeno na inozemnom tržištu. Poželjno je da umjetnik ima svog galeristu, najbolje bi bilo da je umjetnik posvećen stvaralačkom radu i da ima posrednika za kontakt s kupcima. U Hrvatskoj je uobičajena suprotna praksa, pa se slikari bave i prodajom svojih slika. U svijetu mnogi umjetnici ne žele prodavati vlastita djela direktno zainteresiranim kupcima, već kupce šalju svojim galeristima.
Po riječima Darka Starešine na ozbiljnijem tržištu počinju se tražiti i slike tuzlanske umjetnice Natalije Cimeše, čije slike su među najskupljima na europskom tržištu i prodaju se po cijeni 50.000-60.000 eura. Treba spomenuti da su njezinim slikama svoje urede opremile velike svjetske korporacije kao što su Zepter, Red Bull i dr.
Na inozemnim aukcijama trećinu čine galeristi i dileri, a umjetnine čija je vrijednost niža od 10.000 dolara uopće se ne mogu pojaviti na nadmetanju. Aukcija se smatra uspješnom tek onda kada prodaja dostigne između 70 do 80 posto prodanih slika, a u slučaju da se proda manje od 50 posto ponuđenih djela, smatra se neuspješnom.
Na Hrvatskom tržištu već godinama imamo prisutan komičan fenomen "trampe". Naime, slikari su poznati po tome da slike koriste kao platežno sredstvo, te slikama plaćaju sve što mogu, od hrane, bijele tehnike i sličnih stvari pa sve do različitih usluga.
Darko Starešina izjavljuje da na crnom tržištu umjetnina ima malo poštenih dilera, česti su sukobi, podmetanja i zavist. Bilo je čak slučajeva da se nude dijela Picassa, Dalia, pa čak su mu u ured nedavno donijeli lažnog Velasqueza s falsificiranim certifikatima.
Moramo paziti kome dajemo slike na procjenu i restauraciju, jer loš restaurator može je itekako oštetiti. Pismeni certifikat stoji oko 1.000 kuna, a dešava se da se namjerno traže certifikati kod kustosa koji nisu stručnjaci za određeno područje, te je moguće da kustos krivo procijeni, pa slika koja nije original dobije certifikat, napominje Darko Starešina.
I za kraj kaže Darko Starešina, djela priznatih umjetnika koji nisu završili Akademiju likovne umjetnosti dosta su tražena zbog svoje kvalitete i pristupačnih cijena. Njihova cijena rijetko kada prelazi iznos od 500 eura po slici. Kao primjer kvalitetnijih i traženijih neakademskih slikara, možemo navesti Ljerku Bojovski.
