Darko Brajković Njapo: URED ZA NEBIROKRACIJU
Gradska galerija Orsola Buje predstavlja:
samostalna izložba, performance/akcija
od 26. 5. 2013. godine, u 16.30 sati
Izložbu, projekt će u prisutnosti autora predstaviti Eugen Borkovsky, likovni kritičar
Darko Brajković Njapo će raditi, boraviti u prostoru galerije, svaki dan od 26. V. do 2. VI, od 17.00 do 20.00 sati. Očekuju se posjeti, rad s umjetnikom, druženje, komentari publike u prostoru GG Orsola Buje.
Organizacija: Slađan Dragojević, voditelj programa GG Orsola Buje.
Predstavljanje izložbe i početak projekta Darka Brajkovića Njape u okviru manifestacije Istraart, EX TEMPORE Buje.
Organizacija: Lorella Limoncin Toth.
Predgovor katalogu:
URED ZA NEBIROKRACIJU
Darko Brajković Njapo djeluje kao kreativac dugi niz godina. Njegovo nomadsko djelovanje, najprije samozatajno i nezamijećeno pa onda primijećeno kao nekonvencionalno ponašanje, danas prepoznajemo kao iskreno umjetničko propitivanje svega čime je okružen. Njapo neumorno proizvodi artističke predmete i autorskim akcijama nudi poremećaje u ustajaloj vodi konvencija. Ponekad realizira intervencije / provokacije na terenu a aktivan je objavljivanjem na mreži Facebooka. Stalni niz aktivnosti govori o stavu neovisnog mišljenja i nekonvencionalnog pogleda na svijet. Prateći autora shvaćamo da ovo činjenje ima ideju upozorenja a da je uvijek proživljeno i polazi od osobnog stava. Iz raznolike i bogate kreativne produkcije Darka Brajković Njape ovaj puta izdvajamo „avanturu s mini grafikama”.
Grafički postupci, proizvodnja matrica / pečata i njihovo otiskivanje, okosnica su ovog projekta. Grafika je likovna tehnika kojom djelo ne nastaje direktno na plohi. Pojednostavljeno, crtež se urezuje u ploču i premazuje bojom koja ostaje samo u urezima. Ploču se pritisne na papir pa govorimo o dubokom tisku (bakrorez, bakropis, aquatinta, suha igla). Ako se matrica radi na način da se izdubljuju dijelovi crteža a plošni dijelovi premazuju bojom tada govorimo o visokom tisku (drvorez, linorez i sl.). Tu je i plošni tisak gdje se površina boje / linije direktno otiskuje s ravne površine na podlogu (litografija, monotipija). U tehnike otiskivanja možemo svrstati glinene pečatnjake ili cilindrične valjke iz Mezopotamije od prije pet tisuća godina, egipatske i kretsko – minojske otiske, grčke ili rimske pečatnjake. Ne smije se izostaviti kineske i azijske vještine drvoreza matrica te tisak slova od Gutenberga naovamo. U grafiku možemo ubrojiti i dekoriranje interijera rolanjem izrezbarenim valjkom. Proučavanje pečata nazivamo sfragistika. Ova pomoćna povijesna znanost važna je u tumačenju diplomacije, numizmatike i genealogije. Pečat može biti okultni simbol ugraviran ili otisnut na talisman. Funkcija pečatiranja danas se svela na ovjeravanje vjerodostojnosti dokumenata.
dogmi. Umjetnik grafičke listove realizira bez mašinerije, preša, metalnih ili kamenih ploča, kiselina i skupocjenih boja. On koristi gipsanu podlogu na koju urezuje oblike. U njih utiskuje, ulijeva silikonsku masu. Nakon stvrdnjavanja, dobivenu gumastu matricu, obojanu tintom za pečate, otiskuje na podlogu. Tako su u galerijskom prostoru podastrte kompozicije na formatu listovnog papira sačinjene od višekratno otisnutih malih pečata. Brajković nikada nije sasvim dosljedan. Razrađujući ideju čini povremene izlete ka rezultatima koji više ne moraju odgovarati premisi kojom je započelo istraživanje. Sastavnice radova su uvijek znakovite. Izmjenjuju se slikovni i tekstualni oblici. Misao ili poruka je uvijek izgovorena i sadrži pouke, samokritike, komentare stanja. Ciklus možemo ocjenjivati prema elementima pojedinih pečata ili prema rezultatima procesa multipliciranja i nagomilavanja na format.
Izloženi radovi, grafički listovi su unikati iako su sačinjeni iz otisaka od kojih se neki ponavljaju. Pojedini pečati, primijenjeni u oblikovanju kompozicija na papiru, funkcioniraju kao znakovi. Otisnuti u osmišljenim kombinacijama od znaka prelaze u poruku. U konačnici postaje očito da Brajković izgovara niz doživljenih impresija koje u obliku komentara podastire promatraču. Intenzitetom tijeka igre oblicima / porukama, umjetnik u kompozicije uvodi otisak svog prsta. No, i to mu se čini preapstraktnim, premalo osobnim, pa umjetnik kreće u oblikovanje svog portreta na gabarite pečata. Ovim slijedom otkriva proces materijalizacije ideje a uz to iskazuje želju za provjerom osobne poruke koju odašilje.
Izloženo možemo podijeliti u grupe koje se međusobno neposlušno pretapaju i nadopunjuju. Svi radovi, i pečati pojedinačno i kompozicije nakupina otisaka problematiziraju birokraciju koja nas pritišće svojim besmislicama. Skupina pečata progovara, propituje pojam umjetničkog i poziciju autora unutar nerazmrsivog klupka potrebe za stvaranjem i licemjernih krugova tzv. službene umjetnosti. Slijedeću, uvjetnu grupu sačinjavali bi radovi koji promoviraju aktivističku, liberalnu, skoro anarhistički odjenutu autorovu viziju svijeta. Umjetnik je aktualan jer radovi sarkastično progovaraju o birokratskim situacijama koje se danimice množe. Evo, tu su još i najnoviji briselski napuci koji, pod krinkom demokracije, više ne diskretno, ugađaju krupnom kapitalu, nagomilavanju profita. Brajković je i univerzalan jer komentira pravila i urede koji od kada postoje usporavaju i kompliciraju obične živote. Dosjetkama, koje se često cinično obraćaju promatraču, nerijetko koristeći provokaciju, umjetnik nas pokušava upozoriti, izazvati na razmišljanje.
Asortiman sredstava i materijala s kojima radi, umjetnik transcendira u proces kojeg naziva Ured za nebirokraciju. Umjetnikova faza pečata bila je prekidana, nastavljana, ostavljena promjenom interesa, da bi večeras, ovdje ponovno bila pokrenuta. On želi podijeliti proces izvedbe. Za konverzaciju izabire galerijski prostor. Intenzitet potrebe za komunikacijom odvodi ga u situaciju da ateljerski prostor zamijeni aktivnošću u galeriji. Tu podastire i matrice i pečate i otiske i cijeli proces nudeći sve na uporabu. Odlučuje pred nama producirati pečate i kreirati likovne kompozicije kao nastavak izložene serije. Pored demistifikacije manualnog činjenja umjetnik postaje dostupan za direktnu komunikaciju. On se do neke mjere može podati zahtjevima publike ali može i utjecati na promatrače. U galeriji će se dogoditi pretpostavljene ali i nepredvidljive situacije. Predmnijevamo intenzivnu komunikaciju, tematske razgovore, obrazlaganja i produkciju novih oblika. Siguran sam, njegova će maštovitost u kombinaciji s komentarima promatrača iznjedriti zanimljive rezultate.
Eugen Borkovsky. V. 2013.
Darko Brajković Njapo rođen je 1986. godine u Puli. Prve kontakte s likovnim oblikovanjem ostvaruje u kamenoklesarskoj radnji djeda Petra Jurića u Pazinu. Živio je u Novigradu i Umagu. Tijekom osnovnoškolskog obrazovanja pokazuje interes za trodimenzionalno oblikovanje. Ostvario mladalačke cikluse: Zečevi – mjesečari; Morski psi. Pohađao klesarsku radionicu Siparis u atelieru Janeza i Aleša Pirnata u Katoru, Umag. Sudjelovao u radu umaške galerije “Um-art” (voditelj Alessandro Bumbak). 2002. godine učesnik je multimedijalnog projekta Suvremenost 2002. (produkcija mladih Istre). Kreativno se druži s multimedijalnim umjetnikom Andrejem Zbašnikom i performerom Davidom Belasom te udrugom CGI (civilna građanska inicijativa). Izlagao na mnogobrojnim selektiranim kolektivnim i samostalnim izložbama. Nagrađen je Prvom nagradom na „16. međunarodnoj izložbi minijatura” u Zaprešiću, 2013. godine. Živi i radi u Marušićima (Buje) u Istri.
INFO: Slađan Dragojević, voditelj programa GG Orsola Buje
e-mail: sladandragojevic@gmail.com
