Darija Dolanski Majdak: Tetris

U Galeriji Kopjar u Zagrebu, 20. listopada 2011. otvara se izložba pod nazivom „Tetris“, istaknute umjetnice Darije Dolanski Majdak.

Danas je mali broj onih koji ne znaju za „Tetris“, jednu od najpoznatijih, najrasprostranjenijih i najprodavanijih kompjutorskih puzzle-igara u svijetu. Smislio ju je, u trenucima predaha od posla, ruski znanstvenik-programer Pažitnov, prije gotovo tri desetljeća, igrajući se na kompjutoru kvadratima. Spojio ih je prvo u grupacije od četiri, a onda njima oblikovao sedam osnovnih elemenata za igru – sedam tetronima ili tetrada, nalik digitalnim slovima I, J, L, O, S, T i Z, pri čemu je svaka tetrada nosila svoju određenu žarku, živu boju (danas se one razlikuju kod raznih varijacija igre). Pažitnov je igri dao ime Tetris, složivši ga od dvije riječi: grčkog prefiksa tetra (četiri) i riječi tenis (njegov omiljeni sport). Premda je do sada napravljeno više od 45 različitih verzija „Tetrisa“, onaj osnovni princip igre ostao je isti: tetrade koje se na ekranu stalno spuštaju s vrha, valja posložiti u podnožje polja igre i to tako da između njih, kao kod gradnje zida, ne ostane prazan prostor. Kad igrač popuni jedan red, on nestaje, a u novostvoreni, oslobođeni prostor padaju tetrade koje su bile iznad. Adekvatnim manevrom pojedinih tetrada može se odjednom ukloniti jedan, dva, ili tri reda, a tetrada „I“ može istog trena ukloniti četiri reda – i tada se to naziva „tetris“ . Ova logička igra zahtijeva vještinu, brzinu razmišljanja, koncentraciju i dobru koordinaciju pokreta, pa je dosad zadobila mnoštvo poklonika i „fanova“. Bila je i predmet proučavanja znanstvenika, koji su zamijetili njezin pozitivan utjecaj na čovjekovu psihu – zbog oslobađanja negativne energije, poticanja mentalne aktivnosti i aktiviranja kreativnosti. Sam Pažitnov svojevremeno je izjavio: „Umjesto uništavanja, pucnjave i destrukcije, u „Tetrisu” nešto slažete. Stvarate red u kaosu. A to ljudima pruža odličan osjećaj“.

Zbog svoje ogromne popularnosti „Tetris“ je brzo postao neizostavni dio globalne pop-kulture, čime je direktno ili indirektno utjecao na sve medije i discipline, što je u umjetnosti primjetno do danas: u animiranim i dugometražnim filmovima, reklamama, dizajnu – čak arhitekturi, vizualnim umjetnostima, instalacijama, umjetnosti svjetla, video-artu i računalnoj komunikacijskoj umjetnosti. Ne čudi stoga da se – ranije indirektno, a sad, od ovog njezinog najnovijeg ciklusa i direktno, uz „Tetris“ vezala i Darija Majdak Dolanski. Ta veza dosad je možda bila manje-više slučajna i sporadična, jer je Darija cijeli svoj, već zarana definirani, autorski izričaj izgradila na geometrijskoj apstrakciji, s uporištem na kvadratu kao glavnom oblikovnom modulu. Pritom je ipak, unatoč klasičnim slikarskim tehnikama i materijalima, uvijek bila okrenuta – i sadržajno i problemski, virtualnom, digitalnom svijetu novih tehnologija, čijim znakovima i simbolima se poigrava, nastojeći na svoj način, pozivom na igru i kontakt, kritizirati otuđenje, osamu i prestanak komunikacije (koja se danas svodi na „razgovor s aparatom – mobitelom, kompjutorom“). U njezinu najnovijem ciklusu, međutim, veza s „Tetrisom“ je direktna, jer je on tu bio inspiracija. Inspiracija nakon što je autorica postala svjesna neobične dosadašnje bliskosti dvaju koncepata i dvaju oblikovnih sustava – onoga u svome slikarstvu i onoga u „Tetrisu“; iste živosti boja; gotovo istih geometrijskih kompozicija sastavljenih od kvadrata i iste neodređenosti prostora i vremena. Gledajući sad iz perspektive njezina novoga ciklusa, čini se kao da je, nesvjesno, u cijelom svom dosadašnjem opusu igrala jednu osobnu inačicu „Tetrisa“. Inačicu koju je razvila spontano, prilagodivši je suprotnostima (u svojoj umjetnosti tako prihvatljivima i dobrodošlima) svoje prirode: s jedne strane sklonosti prema disciplini, redu, pravilnosti, skladu i jasnoći, prema gotovo matematičkoj preciznosti i promišljenosti, postojanosti i predvidivosti, a s druge strane prema poetičnosti, emotivnosti, duhovnosti i misaonosti. U svome „Tetrisu“ autorica je izričaj i pristup približila suvremenoj umjetničkoj praksi, pridruživši slikarskome mediju digitalnu tehnologiju, fotografiju i ink jet isprint, te tako, u skladu sa svojom stalnom potrebom za istraživanjem, preispitivanjem, sistematiziranjem – ali i za kreativnom igrom koja otvara nove horizonte, pretvorila seriju novonastalih puzzle-slika (sastavljenu od slika iz prethodnih ciklusa, ali umanjenih kvadratnih dimenzija) u prostore sučeljavanja i uravnoteženja, propitivanja i saznavanja, osluškivanja i promišljanja. Prostore gdje autorica igra svoj kreativni likovni „Tetris“ gdje slike međusobno same sebe grade i gdje jedna bez druge ne bi postojale.

Višnja Slavica Gabout