Dario Kordić, kojeg je Haaški sud za ratne zločine osudio na 25 godina zatvora, mogao bi zbog dobrog vladanja u zatvoru u Grazu (Austrija) biti pušten na slobodu u lipnju 2014. godine pošto mu tada istječe dvije trećine zatvorske kazne, izvijestio je večeras u Splitu Miroslav Piplica na predstavljanju knjige „Dario Kordić – Da se ne zaborovi”
U knjizi „Dario Kordić – Da se ne zaboravi”, koju su priredili publicisti i dagovoljci Domovinskog rata Miroslav Piplica i Mladen Pavković, objavljeni su dokumenti Haaškog suda i niz tekstova o Kordiću. Predstavljanje knjige organizirao je Hrvatski časnički zbor Grada Splita.
„Uprava zatvora Karlaua u Grazu, gdje Kordić izdržava kaznu, podnijela je zahtjev da ga se zbog dobrog vladanja pusti na slobodu nakon isteka dvije trećine ukupne kazne, a to znači u lipnju 2014. godine i mi se nadamo da će Kordić tada početi uživati na slobodi”, rekao je Piplica, koji živi u Beču i koji je rekao da je Kordićev prijatelje te da ga često posjećuje u zatvoru u Grazu.
„Ako se od Kordića kao uvjet za prijevremeno puštanje na slobodu bude tražilo da se pokaje za ono za što je okrivljen, on se neće pokajati jer se ne osjeća krivim i nastavit će služiti i preostalih 8 godina i 9 mjeseci zatvorske kazne”, kazao je Piplica.
Haaški je sud 2004. Kordića, koji je početkom 90-ih bio politički čelnik Hrvata u srednjoj Bosni, pravomoćno osudio na 25 godina zatvora zbog etničkog ćišćenja Bošnjaka u Lašvanskoj dolini i zločina u Ahmićima, a uračunato mu je vrijeme provedeno u pritvoru.
„Mi vjerujemo da Dario Kordić nevin već 17 Božića dočekuje u zatvoru, a njegova obitelj, supruga i troje djece, za to vrijeme proživljavala je kalvariju pošto im je Vlada Ivice Račana ukinula financijsku pomoć, a tako je nastavila i Vlada Ive Sanadera, što traje sve do danas”, rekao je Piplica dodajući kako sadašnja vlast štiti, kako je rekao, “udbaša i ubojicu Hrvata Josipa Perkovića, a ne želi pomoći Kordićevoj obitelji”.
Mladen Pavković je ustvrdio da je Kordić pravedan ali izdan. „Kordić je ostao častan čovjek, ali hrvatske izdajice su ga prodale za šaku dolara optuživši ga za ono što nije učinio”, kazao je Pavković.
Kordićev prijatelj Ivan Baćak, savjetnik splitsko-dalmatinskog župana Zlatka Ževrnje, rekao je da je Ante Nobilo odgovoran za Kordićevu kaznu i da je Nobilo “zbog toga zaslužio da bude iza rešetaka”.
Nobilo je na Haškom sudu branio Tihomira Blaškića. (Hina)
Osvrt na knjigu: Mladen Pavković – Miroslav Piplica (priredili i uredili), Dario Kordić, Baltazar, Koprivnica, 2012.
»Ja sam vojnik hrvatske države, bilo to u Haagu ili negdje drugo! Prihvatit ću odluku naše vlasti i u Haagu ću braniti interese hrvatskog čovjeka.« (str. 200.) Ovako je govorio Dario Kordić kad su ga »dobronamjerni« novinari pitali što misli o danoj mu »karti za Haag«. »”Nikakva kazna za ljude koji su odgovorni za pokolj stotina nedužnih civila u Ahmićima ne bi bila dovoljna, izjavio je …” (namjerno preskočimo ime). Smatra da se pokazuje kako je Haaški sud postao politička institucija jer ne može, kaže, Tihomir Blaškić dobiti čak 45 godina, a oni koji su odgovorni za pokolj u Ahmićima znatno manju kaznu.« (str. 33.) Ovako, pak, govori tipični hrvatski političar koji se busa u prsa ćudorednošću ne raskinuvši još s maglama komunizma i jugoslavenštine u svojoj glavi. I tu smo gdje jesmo, stavovi javnosti proturječni su. Sreća da je ovih drugih znatno, znatno manje iako se po medijima ne bi tako reklo. Za nedokazane grijehe Kordiću je dodijeljeno 25 godina tamnice. Na početak suđenja morao je čekati preko 18 mjeseci, iako mu je prilikom dragovoljne predaje američki veleposlanik Peter Galbraith jamčio 3 – 5 mjeseci. U sve to umiješala se i hrvatska politika. Račan sa svojim neokomunistima pobijedio na izborima i odmah ukinuo plaćanje Kordićeve obrane, kao i pomoć njegovoj obitelji. Istim putem nastavio je i Sanader. Obraz si je osvjetlao, pak, odvjetnik Mitko Naumovski koji se odbio povući iz sudskog postupka kada mu je Kordić rekao da ga nema čime plaćati. Odgovorio je: »Iako sam svjestan da ne ću dobiti plaću, ja ću te braniti do konca.« (str. 78.)
Iz navedenoga pomalo izbija kako je knjiga sastavljena. Puna je, naime, povijesnih činjenica. Autori su je sastavili od izvornika raznih dokumenata. Nisu ništa prepričavali, nego su pustili te dokumente da sami govore. Na taj način došlo se do toga da knjigu možemo čitati na dvije razine. Prva je ona obavijesna. Pomoću nje prisjećamo se mnogih činjenica koje smo već bili izgubili iz vida. Druga razina je ona idejna. Kroz lik i djelo čovjeka Darija Kordića zrcali se stoljetna neslomivost hrvatskog puka. Kad zna da je nevin, nije mu teško ponijeti dodijeljeni križ ma što god to značilo. Pokleknuće ne dolazi u obzir.
Neizostavno se nameće pitanje a kada će Kordić konačno na slobodu? Po pravilima Haaškog suda to može biti nakon protoka 2/3 kazne, ako je osuđenik bio uzoran u njezinu odsluženju. Kordić je, dobro je to znano, više nego uzoran. Ali tada bi trebalo potpisati »žaljenje zbog zločina«. I tu nastaju poteškoće. Kordić nikada nije prihvaćao nikakve nagodbe. Međutim, nemojmo biti bezosjećajni. Pustimo Kordića i njegove odvjetnike da odluče što će i kako će. Bude li sve u redu na slobodi je u lipnju 2014. Dotle se molimo za njega i za druge naše utamničenike.
Podnaslov knjige otkriva zbog čega je zapravo i sastavljena: Da se ne zaboravi. Nažalost ima pravo. Politika Darija Kordića želi omrznuti i gurnuti u zaborav. Između ostaloga bio je dopredsjednik Herceg Bosne, ljudi su ga slušali, a to sve nije za pozdraviti u očima bezdušnih mešetara. Povijest će ih zaboraviti, a Darija Kordića će pamtiti jer sve više i više dolazi njegovo vrijeme. Razilaze se povijesne magle i na pozornici ostaje kakav je tko bio u ta vremena, vremena ponosa i slave, kako vole reći naši bojovnici. Valjda i mi s njima. (Miljenko Stojić)
