ronin

Culturescapes u Studentskom centru, koncert

Sa svojim zen-funk kvartetom RONIN osnovanim 2001., ciriški kompozitor i pijanist Nik Bärtsch počinje rad na svom RITUAL GROOVE MUSICu, zajedno s Kasparom Rastom (bubnjevi), Shaom (bas i kontrabas, klarinet, alto sax) i Thomyjem Jordijem (bas, zamjenio Björn Meyer 2011.). Njihova glazba dosljedno prati istu estetsku viziju u raznim instrumentalnim oblicima – kreirajući maksimalan efekt minimalnim sredstvima. Uz turneje i izvedbe, RONIN posljednjih 6 godina svakog ponedjeljka navečer održava koncerte u vlastitom klubu u Zürichu, a od 2009. u klubu EXIL kojeg je suosnovao Nik Bärtsch. Ovaj dugotrajni eksperiment potiče i zahtijeva kontinuiranu glazbenu evoluciju – rezultat je interakcije, pažljivog slušanja, i kritičkog, čak i ironičnog glazbenog i verbalnog dijaloga. Tih ponedjeljaka glazbenici jedu i sviraju zajedno. Na ovaj je način RONIN, tijekom godina, samostalno kreirao vlastitu frazeologiju i veselo, ali dosljedno, nastavio svoj put društveno-glazbenog organizma. Nik Bärtsch kao kompozitor benda zapisuje većinu kompozicija u notaciji, ali u živim izvedbama postaje, u nekom trenutku, nemoguće reći što je komponirano, interpretirano ili improvizirano. Bend treba otkriti pravu tenziju i prikladnu dramsku strukturu za kompoziciju u trenutku izvedbe. Bend-organizam tako nadmudruje ne samo svoju kompoziciju, već i samoga sebe. Na ovaj način RONIN ljubazno, ali radikalno kontinuirano, radi na kolektivnom fraziranju koje ne može biti uhvaćeno u notaciji. Može se postići kroz vježbanje i strpljenje, kroz zajedničko poštivanje i zanimanje, te kroz sposobnost da glazbenici rezoniraju jedni s drugima. Tada se poznate fraze, čudni i životni preokreti fraza, mreže duhova nota i ritmičke poante pojavljuju kao same od sebe. Usprkos raznim utjecajima, glazba benda Ronin uvijek posjeduje snažnu individualnost. Uključuju elemente različitih glazbenih svjetova, bili oni funk, nova klasična glazba ili zvuci japanske ritualne glazbe. Ipak, ove forme nisu nikad samo suprostavljene na postmodernistički način već su amalgamirane u koherentan novi stil. Konačno, ovi zvuci i ritmovi su krajnje idiosinkrastički. Glazba se sastoji od nekoliko fraza i motiva koji se kontinuirano kombiniraju i uslojavaju na nove načine. Ronin tako stvara dosljednu estetiku putem svih razina glazbene ekspresije. Kompozicija, fraziranje, zvukovna struktura, izvedba i glazbena forma su kombinirane kako bi tvorile sistem međusobno povezanih elemenata. (Michel Mettler)

The Wall Street Journal odabrao je živu izvedbu RONIN-a kao jednu od šest najboljih živih izvedbi 2011. godine (zajedno s Björk, Radiohead, Patti Smith, Feist i Anna Calvi).