Cranach u palači Médicis

"Ni jedan drugi umjetnik epohe nije bio toliko uveden u politička zbivanja, isto kao i u duhovna pa kulturna, nekadašnje Europe. Lista uglednih ličnosti javnog života čije je portrete ostvario, za pola stoljeća aktivne karijere, sliči na "Who’s Who", početka 16. stoljeća" – ističe Guido Messling, tajnik postavke.

Stanovnik Kronacha u kojem je i rođen, slikar je evoluirao na Bečkom dvorcu. Hasburska prijestolnica je privlačila umjetnike, mislioce i humaniste iz cijelog svijeta. Friedrich III., među najznačajnijim vladarima, posebno je podržavao i pomagao Cranacha. Odveo ga je u Wittenberg, na obale Elbe, gdje su zajedno oformili Sveučilište. Princ je od gradića htio stvoriti prijestolnicu Saksa/Saxe/, oblasti kojom je vladao, na sjeveru Njemačke.

Godine 1505, Friedrich kojega su nazivali Mudri, imenuje Lucasa Cranacha službenim, dvorskim slikarom. Na Sveučilistu Wittenberg, izvjesni Martin Luther je predavao – teologiju! Umjetnikov susret s osnivateljem protestantske Reforme, bio je odlučujući za nastavak njegove, brilijantne karijere:"Bili su nerazdvojni 1520. godina – objašnjava Mina Ghermani, historičarka i specijalistica renesansne Europe. Cranach je ilustrirao Lutherove pamflete i njemačku verziju Biblije. Inventirao je reformističku ikonografiju ali očuvao prijateljstva, sa poznanicima-katolicima. Za razliku od Calvina, Luther se nije klonio slika. Tražio je u njima katehisticku funkciju pa su mu služile za vođenje vjernika, prema božijoj riječi i svetim zapisima, koje nije htio zamijeniti "Biblijom siromašnih", kako je zahtijevala srednjovjekovna slikarska tradicija.Zato je Cranach neprestalno unosio citate u platna, uspješno spajajući slike i tekst, poput značajnog podsjetnika.
Umjetnik je uspio i drugu reformu: pojednostavio je slikarstvo, otklanjanjem neopotrebnih detalja, učinivsi prikazano razumljivijim i jasnijim. Platna nisu prouzročavala nikakve osjećaje, zahvaljujući Cranachovoj nadarenosti i načinu slikanja, a čuveni aktovi su posjedovali pedagošku notu. Navodno su, promatrače učili da se klone zavođenja, čak i vlastitog načina gledanja na umjetnost. Uski krug kojima su se portreti razgolićenih zena obraćali, gledao ih je kao objekte ili dio prirode"-podvlaći povjesničarka.

Danas je, ovo tumačenje teško prihvatljivo jer pogled suvremenog posjetitelja, ne posjeduje disciplinu davnog vremena. Odmah je očito kako su restaurirane, freske i portreti mitskih ličnosti odjevenih ili golih, po modi 1500 godina, očuvali vatrenu drmaturgiju epohe.
Cranach je neprestalno umnožavao ostvarenja. Bavarski genije, čiji jedini autoportret pokazuje masivno lice i prodoran pogled, slikao je neobjašnjivom brzinom. Posjedovao je vlastiti atelje u kojem su radila njegova dva naslijednika i desetak asistenata, najprije na obradi kataloga sa motivima. Mnoštvo djela je nestalo ili odneseno pa aktualno predstavljaju atrakcije, osobnih kolekcija. Ipak, ostalo je vise od tisuću slika sa prepoznatljivim potpisom: krilatom zmijom što u ustima drži prsten sa rubinom. Detalj koji pokreće mase čijelog kontineta i drugih krajeva planete, doći u Grad svjetlosti i vidjeti dragocijenosti izložbe nazvane "Cranach i njegovo doba".

Autoportret

Akademija-Art.hr
01.04.2011.