Gradska galerija ORSOLA, Buje
Milan Marin
TRAG U SRCU
od 21. 05. 2011. (u 19.00 sati)
Pogledajte galeriju radova!
Izložbu će, u nazočnosti autora, predstaviti Eugen Borkovsky.
Tragovi emocija
Najnoviju seriju radova predstavlja Milan Marin. Njegovo slikarstvo uvijek govori o osobnom. Tako i ovaj put, rabeći karakterističnu tehnologiju, apstraktnim kompozicijama izgovara doživljeno. Ovaj umjetnik iskreno i bez zadrške djeluje na podlogu i materijal s kojim radi. I u ovom slučaju rezultat ne izostaje: gruba, strasna intervencija autorovim htijenjem plasira materijalnost slikarskog medija uobličavajući snažne emocije.
Odmah je uočljivo da Milan Marin u ovom ciklusu donekle mijenja svoj prepoznatljivi likovni iskaz. Na svim njegovim radovima slojevi podloge uvijek su značajan dio kompozicije. Autor najprije priprema scenu da bi na njoj intervenirao. U ovom ciklusu, grafizmi i piktografski elementi slojevitu podlogu značajnije ostavljaju u drugom planu. Na razgibanoj pozadini pojavljuju se linije, rezovi uokvirene površine kao istovrijedni dijelovi apstraktne kompozicije. Kao da je načas zastao promisliti što i koji znak ostaviti na podlozi. Grafolike intervencije naglašavaju slojevitost i dinamiku. Nalazimo se pred još jednom interpretacijom geste.
Milan Marin, iskusan poznavatelj materijala, nema problema s tehnologijom. Znalački i s lakoćom postiže željeno. Mat površina, prigušen kolor, bogatstvo tonskih gradacija, gruba tekstura i snažna gesta, donose rezultat blizak autorovu senzibilitetu. Iz radova je moguće iščitati odmak prema enformelu, njegovim umjerenim fazama, jer autor tretira materijal istovrijedno obliku, a odnos autora prema oboma krajnje je intimistički. Za razliku od rezultatom sličnih autora, Marin ne gradi djelo od motiva, već polazi od geste. Umjetnik kao da nadograđuje sliku grafičkim elementima. Pojavljuju se plohe, namazi, linije, piktogrami kao dijelovi apstraktne kompozicije.
Iako vjeran materijalu, a razapet između ideje materije i ideje oblika, umjetnik pokušava izbjeći klopke. U stalnoj sprezi s oba elementa dobivamo meditativne igre osobnog stanja. Različitim netipično umjetničkim sredstvima umjetnik dopušta fizički angažman koji upravlja izvedbom i rezultira dojmljivošću svakog pojedinog rada. Izgovoreno ne završava uz rub, unutar rada, već se nastavlja izvan formata. Tako bi ovo bili izresci kojima slojevi i piktogramske intervencije naglašavaju dramatiku. Prema potrebi vizualnog istraživanja, na podlogu intervenira fizičkim sredstvima – štapom, lopaticom, valjkom ili bilo čime što može zadovoljiti njegovu potrebu za intervencijom. Milan Marin je iskren. Ne zadaje si unaprijed niti kontrolira put kojim kreće. Poput Twomblya, Marin zna što osjeća a intenzitet ne zaustavlja prevelikom kontrolom poteza.
Radovi Milana Marina zahtijevaju perceptivno dešifriranje. Iščitavamo ih u slojevima. Donji sloj karakterizira često geometrijski organizirana površina grube teksture prigušenog kolora. Spontanost se očituje već ovdje, u pojedinim dijelovima površine. Ovaj reljefni sloj postaje podloga na kojoj autor intervenira gestualnim potezima. Ponekad se potez očituje kolorom koji se pokazuje iz donjih slojeva premaza a ponekad autor kreira oblike novim crtolikim intervencijama. One, poput nekog apstraktnog pisma, daju površini dodatni ritam. Kao pročišćenje sivila. Obraćaju se promatraču. Poput napisa urezanih na kori debla ili fasadi, poput iskrenih grafita, kada nas savlada ispunjenost emocijama, uvijek i ponovno vječne Ljubavi. Kao dijelovi rečenice kojom umjetnik, tražeći sebe, i nama pomaže prepoznati putove vlastitih spoznaja.
Unutar ovog projekta umjetnik nam želi sasvim konkretno poručiti, podijeliti s nama svoje osobno stanje prepunjeno emocijama. Na nešto svjetliju podlogu od uobičajene autor postavlja signature koje govore o Ljubavi. Nenavikli na iskrenost, ovo možemo doživjeti kao prozaičnost. No, Marin je iskusan autor i ne riskira. Svako slikarstvo oblik je igre i za umjetnika i za promatrača. Umjetnik plasira igru koju promatrač može ili ne mora prihvatiti. Oba aktera ostaju ili postaju igrači. Umjetnost nije igra bez pravila, ali pravila donosi i mijenja umjetnik. To unosi odgovornost koju Milan Marin potpuno opravdava. Tako ove oznake možemo tumačiti kao iskrenu preporuku da i sami u sebi probudimo emocije koje su neprepoznate ili ušutkane strahom od promjena i sličnim građanskim barijerama.
Eugen Borkovsky
Milan Marin rođen je 18. VI. 1955. godine u Bosanskom Novom. Osnovnu i srednju školu je završio u Banja Luci a Povjest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Javno izlaže od 1996. godine. Sudjelovao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Na međunarodnim slikarskim ex-temporama i likovnim natječajima u Sloveniji i Hrvatskoj osvojio je više od trideset nagrada (Najznačajnije u Grožnjanu i Piranu). Kolektivno i samostalno izlagao: Buje, Grožnjan, Krašić, Rovinj, Umag, Vodnjan, Zagreb, (Hrvatska); Halbenrain, Wien (Austrija); Bacilly (Francuska); Frankfurt an Main (Njemačka); Sibiu (Rumunjska); Piran, Portorož, Škofija Loka (Slovenija); Alvesia (Švedska). Član je HDLU Istre. Živi i radi u Umagu.
– Izložba je dio programa obilježavanja dana Sv. Servula, zaštitnika Grada Buja.
– Organizacija: Slađan Dragojević, voditelj programa Gradske galerije Orsola Buje
Akademija-Art.hr
17.05.2011.
