Buje – Ivona Verbanac: Deep blue

Slađan Dragojević, voditelj programa GG Orsola Buje
sladandragojevic@gmail.com

Gradska galerija Orsola, Buje
Ivona Verbanac
Deep blue
od 08. 09. (u 17.00 sati) 2011.

Izložbu, u prisutnosti autorice, predstavlja Eugen Borkovsky
Projekt realiziran u prigodi Dana grada Buja
Organizacija: Slađan Dragojević, voditelj programa GG Orsola Buje

Pogledajte galeriju radova!

Zarobljeno plavim

Ivona Verbanac predstavlja novu seriju radova koju je nazvala „Deep blue“. Pred nama su oslikane površine, papiri srednjeg formata, prekriveni ekspresivnim oblicima, linijama, teksturama. Na svim radovima primjetna je gestualnost poteza olovkom i kistom, tamno sivom i tonovima plave boje kao nositelju izražajnosti. Nizanje poteza čini nakupine, rastere različitih gustoća. Radovi predstavljeni kao niz vizualnih jedinica sačinjavaju zaokruženu likovnu cjelinu.
Izazov odricanja od širokog spektra boja, uporaba asketskih tehnika, akvarel i grafitna olovka, dozvoljava autorici koncentraciju na osobno stanje. Iako elementarne, ove tehnike su nezahvalne usred ovovremene okruženosti mega plakatima, videom, filmom. Ova hrabrost u slučaju Ivone Verbanac biva nagrađena izuzetnom kolekcijom. Promatrajući ih u slijedu uviđamo da su pred nama segmenti istog ritualnog obreda.

Proces može počinjati tonom ili potezom olovke ali je uvijek snažno gestualan. Bez obzira na intenzitet i spontanost, kompozicije su stabilne. Ritam je naglašen rasporedom nakupina linija ili tonova. Frekvencija se mijenja od rada do rada i unutar kadra pojedinog rada. Linijama, plohama, mrljama, zaustavljenim u rasprostiranju, sugerirana je efemerna dinamika. Forme se u njenim radovima nužno ne nadopunjuju. Ponegdje su u neskladu. Pojavljuju se u grupama kao talozi sjećanja, reminiscencija na doživljeno.   

Sve radove karakterizira dinamizirana površina. Podloga, bjelina površine papira autorici je izazov. Ona odgovara snažno i koristi boju podloge kao izražajni element. Najnježniji na ovom radu su tonovi plave boje. Sve ostalo, linije crteža pa i smjerovi poteza plavom bojom, snažno su gestualni. Rad djeluje kao izrezak jer umjetnica neke od poteza nastavlja izvan formata. Apstraktni oblici mogu asocirati na isječak travnate površine ili površinu vode pa, ukoliko doživljaj promatranja ovih radova odredimo kao ilustraciju teme okruženja morem, dodirujemo nadrealizam koji se prezentira oblikovnim sugestijama snage valova, uzgibane površine vode. Umjetnica se oslanja na plavu boju, jednu od tri osnovne boje. Plava pripada hladnim bojama. Ivona Verbanac gestualnim pristupom oblikovanju daje joj zapaljivost. Ideja plave boje kao nadređene obliku, tek je formalni oslonac interpretacije osobnog. Autorica zaustavlja energiju oblikovanja prije nego oblik postane ideogram. Zaustavlja je na vrhuncu interpretacije.
Istraživanje, igranje Ivone Verbanac kreće se u dva smjera: u asociativnom smjeru, igri fragmenata koji podražavaju moguće realne oblike te u smjeru kompozicija koje odražavaju stanje igrača. Narativnost je svedena na minimum. Promatrajući radove, moramo zanemariti podrijetlo, znakovitost motiva i detalja koji su sastavni dijelovi slika. Želimo percipirati novi ponuđeni artefakt. Želimo ga vidjeti čistog, oljuštenog od hotimičnosti i predznanja. Trud se isplati: pred sobom imamo kolekciju izvrsnih portreta nutrine.

Umjetnica poštuje ezoteričnost. Ona likovnim sredstvima prati vlastiti proces u kojem se ponire služeći se intuitivno likovnim obrazovanjem i iskustvom, služeći se instinktom i memorijom. Ove radove doživljavamo na tragu spiritualne informacije. Vizualna euritmija ovdje se pojavljuje u izvedbi a rezulati su neka vrsta ilustracije. Euritmija je način dobrog usklađivanja pojedinih dijelova jedne cjeline, odnosno to je skladno i harmonično izražavanje snaga koje djeluju u govoru, glazbi i pokretu. Ivona ovo iskustvo primjenjuje na intimiziran rad, komunikaciju s likovnom podlogom. Poniranje u izvanosjetilno i kretanje ka spoznaji univerzuma vodi nas prema teoriji organiziranog kaosa i doživljaju mijene kao stalnog tijeka svih stvari u nama i oko nas, od sasvim neznatnih događanja do univerzumskih promjena. Autorica tijek i ritam želi prepoznati i učiniti ih vidljivim. Tijek je zaustavljen u trenutku kako bi mogao biti nastavljen u svakom sljedećem trenutku. Tako ovo promišljanje rezultira vizualnim naslagama spontanih pokreta. Oživljavanje pokreta zabilježeno na podlozi inicira kod promatrača uživljavanje. Iako su pokreti zaustavljeni, autoričinim nizanjem, ritmiziranjem i slojevanjem postaju dio tijeka. Tu je osnovna kvaliteta i snaga ovih radova.

Recentno, poodmaklo postmodernističko vrijeme radnje odvodi nas na područje dekonstrukcije koncepcija stvarnosti. Ivona Verbanac uzima elemente klasične tehnologije i “troši“ je za svoja promišljanja. Jer, svijet nije objektivno stvaran. Stvarnost je subjektivno determinirana, a potraga za spoznajom je neizbježno svedena na stalnu interpretaciju i reinterpretaciju. Umjetnost je izgubila funkciju zadanog prikazivanja. Umjetnik i umjetnost imaju ulogu svjedoka i, iznad svega, aktera suvremenog i nadasve osobnog trenutka. Ivona Verbanac svjedoči: bogatstvo tonova, poteza; nakupina govore o njenom bogatom intimnom svijetu. Proživljavanje se očituje ekspresivnim činjenjem. Bez ustručavanja i nepoštovanjem bilo koje čvrste dosljednosti doli dosljednosti sebi samoj.
Figurativni zameci oblika iniciraju napeto iščitavanje. Nismo sigurni da li je autorica zaista željela iz pozadine izlučiti određeni oblik ili zabilježiti emocionalno stanje. Ivona nas naprosto zasipa snagom. Iz ili iza sna, doživljeni na javi ili odsanjani, ovi ekrani energije su intenzivni. Iskaz, ipak više sjetan nego oštar, ostavlja nam dojam autoričine unutarnje katarze. Ovu seriju radova, možemo doživjeti kao svojevrstan dnevnik. Očitavanje iziskuje napor. Možda je bolje pokušati doživjeti, nego dešifrirati. Kako kaže Paul Klee: „Umjetnost ne prenosi vidljivo, ona stvara vidljivim.“
Eugen Borkovsky

Akademija-Art.hr
04.09.2011.