Ima na stotine crkvi i kapela samo u našoj domovini posvećenih svetoj Ani. Nadalje, ima tisuće ženskih bića koje po krštenju kao svoje nose ime ove svetice. Sve one slave na blagdan sv. Ane imendan. Čestitamo!
Doduše, prema crkvenom kalendaru danas na taj isti dan, tj. 26. srpnja, slavimo taj sveti par iz kojeg je na svijet došla Djevica Marija, Isusova majka, a to su Joakim i Ana. Sasvim je logično da je Crkva u novije vrijeme uz ime svete Ane u kalendar stavila i Joakima poštujući svetost braka i naravnost bračnog čina iz kojeg se može dogoditi novi život, začeće djeteta. To je onda promocija i svetosti braka, promocija naravnog roditeljstva gdje se nalazi i prirodni ambijent začeća, rođenja, odgoja i rasta novog ljudskog bića koje svoju sigurnost za život otkriva u ljubavi oca i majke.
O svetoj Ani i Joakimu ne znamo puno iz nekih autentičnih izvora starine. U evanđeljima se oni ne spominju. Nalazimo stanovite podatke u tzv. apokrifnim evanđeljima i drugim spisima kršćanske starine. Ipak, kako govori i evanđelje, po plodovima se može prepoznati i tajna njihove osobe. O Mariji i njezinu svijetlom liku u povijesti spasenja imamo puno podataka u knjigama Novoga zavjeta, ali i u tradiciji Crkve. A Marija je prva u svetosti i poslušnosti Božjem glasu, najprisutnija u Isusovu djelu spasenja. Marija je plod plemenitih roditelja Joakima i Ane. Oni su prema tome sigurno bili Bogu predani kad su mogli odgojiti takvo dijete, kraljicu svake svetosti, Blaženu Djevicu Mariju. I zato ih častimo kao svece u katoličkom kalendaru.
Prema tim podacima s Joakimom i Anom bilo je kao i s mnogim bračnim parovima u Svetom pismu koji nisu mogli imati djece. Tada nije bilo MPO-a niti su se ljudi igrali Boga. Ako Bog da, dobro, ako ne, volja Božja. Život je Božji dar. A djeca su se začela iz intimnog odnosa dvoje ljudi koji su već tada radosno prihvaćali da kao mama i tata svome djetetu budu životni oslonac i radosna sigurnost. Bog je omogućio čovjeku kad ga je stvorio kao muško i žensko da sudjeluju u njegovu planu stvaranja novih ljudskih bića. Oni su vjerovali Bogu i njegovim planovima. Ali kao iskreni vjernici povjeravali su svoju čežnju Bogu. Željeli su dijete. Molitvom su konačno i dobili ono što su silno željeli. Bog im je darovao jedinstveno dijete, Mariju. Ona će onda postati i majkom Isusovom.
Poruka njihova iskustva je jasna: Bog je Gospodar života. On nam povjerava život. Jednako tako Bog je onda i prvi i jedinstveni Otac svakog ljudskog bića. Jer dok roditelji s više ili manje radosti i povjerenja čekaju dijete koje je začeto, Bog koji daje osobnost i jedinstvenost, princip života odnosno besmrtnu dušu, on je svako takvo nastalo ljudsko biće od prvog časa želio i volio. Nismo uvijek sigurni jesu li nas roditelji željeli, planirali, jer se događa život i kad to nije bilo planirano, i u okolnostima nekontrolirane strasti. To može biti i bolno saznanje. No ono što je uvijek sigurno i što može biti lijek za sve ljudske rane i propuste, upravo je ta ljubav Božja. Ne samo Marija, ne samo Ivan Krstitelj, nego svako ljudsko biće od Boga je voljeno i planirano. Mi smo ljubljena djeca nebeskog Oca.
Foto: uskoplje.net
Izvor: Vecernji.hr
Akademija-Art
