Pučko otvoreno učilište, Zagrebačka 37, Velika Gorica
Izložba slika dr. Božene Havlik
More i priobalje
od 23. 04. (u 19.00 sati) do 12. 05. 2013.
Odabir slika i predgovor: Maja Juras, povjesničarka umjetnosti
Glazbeni ugođaj: Marijan Bohemian, gitara
Izložbu će otvoriti Željko Pribanić, predsjednik ULIKUMVG
Ne mali broj „kontinentalnih” umjetnika pronašao je inspiraciju u moru, u toj najčudesnijoj modrini i tajanstvenosti ovoga svijeta. Pronašli su u sinergiji svjetla i boja, u sraza mora i kamena, škrte zemlje i raslinja, u snazi dodira mora i neba, mirisima i plodovima, neki otkriveni dragocjeni svijet izdvojen u svojoj čudesnosti.
Tako je i slikaricu Boženu Havlik, „kontinentalku” među umjetnicima, privuklo svojom magijom more i sve ono što dolazi iz njega, uz njega i iznad njega. U tom mediteranskom krajoliku pronašla je poticaj, koji je ju je zaustavio u njenim radoznalim traženjima i otkrivanjima svijeta oko nas. U snazi mora, u čvrstoći kamena, u letu galebova i žilavosti masline otkrila je svoj novi svijet, nekako sličan njenoj osobi, njenom duhu. Duhu, otvorenom za ljepotu, koji ljepotu prepoznaje i spoznaje, koji ju zna prenijeti drugima.
I kada se Božena Havlik bavi naoko realističkim prikazima svijeta, pojava i predmeta, ona nas ipak prenosi u neku idealniju sferu, ona preobražava tu realnost u neku novu realnost. Ona ne prepisuje stvarnost niti pejsaža, niti forme, koju slika, niti trenutka, koji bilježi, već ih preobražava svojom emocionalnom snagom i snagom svojega talenta. Tipične scene dobivaju nove dimenzije oblikovane njenim rukopisom, radoznalošću, stvaralačkim vitalizmom, životnom radošću.
U ciklusu slika „ More i priobalje” slikarica zapisuje kroz vedute gradića uz more, kroz dijelove toga priobalja, kroz galebove, masline i ribe svoje utiske doživljenog u trenutku u kojemu ih slika ili ih pak priziva iz nekad proživljenog i pohranjenog u sjećanjima.
U tom svom slikarskom spomenaru juga ona ovjekovječuje sve ono što mu pripada. I sadržaj i kolorit i svjetlost. Mjesta su to slikarskog posvojenja ovosvijetovnog realiteta ujedinjenog sa unutarnjim poticajima i stvaralačkom snagom u izričaj, koji godi oku i duši.
Impulzivnost i čvrstoća slikaričinog karaktera probijaju u detaljima, ali se i suptilno nagovještavaju u cjelini slike. I upravo kroz to skladno suzvučje gestualne impulzivnosti i osjećajne čvrstoće ostvaren je prepoznatljiv i upamtljiv osobni izričaj.
I kada slika mjesta uz more i kada slika snažna stabla maslina i let galebova i žive i nežive ribe ili komadić nečega pod južnim suncem, boja isijava i formom i svjetlošću atmosferu Mediterana. Natopljeni koloritom juga ti zaustavljeni trenuci bivaju poput slikovnice, koju razgledamo, upijamo, pamtimo, ne zaboravljamo.
I negdje duboko u sebi, u nekim samo našim trenucima ponavljamo riječi pjesnika Jure Franičevića Pločara „ Kad bi samo jedna slika živjela u meni , bila bi to svijetla pučina, pod vrijeskom modra otoka i maslina što kleči i lomi ruke zelene…”.
I duša tada poleti, krene negdje tamo između mora i neba…
Maja Juras
