Borko Čelar
„ŠTO SE DESILO S NADOM”
Ovaj rad koji je bio izložen u galeriji šibenske knjižnice a nosi naziv „ŠTO SE DESILO S NADOM”, odnosi se na kulturu sjećanja, u društvu gdje je sjećanje uvjetovano potrebom za političkom korektnošću. Rad je zamišljen da u istom prostoru preklapa dvije priče iz različitog povijesnog i društvenog konteksta. Te dvije priče povezuje ime i pojam „Nada”. konkretan motiv instalacije je ime: Nade Dimić, tj. ime poznate antifašistkinje i borkinje prvog sisačkog partizanskog odreda u šumi Brezovici kod siska, ali i ime nekad poznate zagrebačke tvornice trikotaže koja je u socijalističkim vremenima poslovala pod imenom Nada Dimić a u stečaju završila kao Endi international.
Ono što još povezuje ove dvije priče je zaborav i problem korektnosti sjećanja. Malo koga danas zanimaju sudbine i imena antifašističkih heroja koji su trebali biti utjelovljenje vrlina bivšeg društvenog poretka, kao ni sudbina nekad uspješne tvornice koja je nestala u tišini baš kao i bista Nade Dimić iz nekadašnje Aleje norodnih heroja u Sisku.
Ovu instalaciju čini kompozicija na dvjema zidnim plohama koja se sastoji od velikog centralnog lika Nade Dimić preko kojeg se horizontalno nižu crni kubusi s portretima žena tekstilnim radnica i njihovim osobnim stvarčicama (ukosnicama,naočalama, obiteljskim sličicama,kozmetičkim sitnarijama, itd).
Iako priča svojim sadržajem neizbježno navlači gledatelja na suosjećanje. Pozivanje na empatiju mi nije bio krajnji cilj.
Ovaj rad je zrcaljenje zbilje koju obilježava ideološki upliv u pravo na uspomene kao i nesposobnost razumijevanja društvene i ekonomske sadašnjosti.
Ovo je također rad o nadi kao takvoj i pitanje što se desilo s nadom, vjerom, povjerenjem, poštenjem, čašću.
PS
Za Nadu Dimić mene osobno vežu uspomene iz studentskih dana kad sam kao student dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu stanovao upravo u blizini te tvornice. Nekim mojim kolegama ta je tvornica bila mjesto nade i prvog zaposlenja, a radnicama mjesto gdje su zarađivale za kruh i emancipirale se kao žene. Sjećam ih se kako su za vrijeme velikih nestašica 80-ih natovarene torbama u strampedu trčale pod mojim prozorom prema obližnjoj samoposluzi.
Autor: Borko Čelar
Autor Borko Čelar, (01. 03. 1957.)
Po profesiji sam dizajner odjeće i tekstila. Završio sam srednju umjetničku školu u Splitu i studij dizajna na Višoj školi za tekstil i odjeću pri Tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Bavim se umjetničkim oblikovanjem, izradom scenskih rekvizita, lutaka, modela i maketa. Živim u Šibeniku gdje sam osim navedenog (od čega živim), aktivan na likovno umjetničkom polju. Posljednjih godina nakon slikarskog ciklusa, radim objekte i instalacije angažirane tematike na tragu post konceptualne umjetnosti, kojima pokušavam problematizirati suvremene društvene klišeje.
