Boris Bućan: Dan kad je kiša padala naopako

Izložba Dan kad je kiša padala naopako akademika BORISA BUĆANA, značajnog zagrebačkog slikara, otvara se u petak 30. rujna 2011., u MSUI, u Puli. Izložba je otvorena do 23.10.2011. godine, svakim radnim danom osim ponedjeljka, od 11,00 do 19,00 sati.

DAN KAD JE KIŠA PADALA NAOPAKO

Gledajući nove slike Borisa Bućana, pred očima mi se odvija svojevrsna retrospektiva njegova dosadašnjeg izuzetno bogatog stvaralaštva. Slike novoga ciklusa na stanovit način sublimiraju i recikliraju ranija autorova iskustva, od onih konceptualne provenijencije, preko urbanog i ambijentalnog intervencionizma, dizajnersko-plakatnog stvaralaštva, brojnih grafika i crteža, pa sve do slika iz ciklusa Žena na mjesečini izloženog prošle godine u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu.

Ne mislim da je autor podvukao crtu i napravio izvjesni résumé, sažetak svoga dosadašnjeg umjetničkog djelovanja, već jednostavno prepoznajem, što je svakako subjektivna impresija, neke ranije autorove radove izvedene u novom kontekstu, a najčešće i u drugom mediju. Ima nečeg plakatnog u Bućanovim slikama, što se prije svega odnosi na autorovo inzistiranje stavljanja naslova slike na platno, odnosno pozicioniranje teksta u slikarsku kompoziciju, čime on postaje njezinim gradbenim dijelom, ali i tumačem njezina asocijativno-metaforičkog karaktera. Taj naziv istovremeno je integralni dio i lingvistička nadgradnja kompozicije koja tumači složenost autorovih misli pri vizualizaciji predmetnosti. Sve slike rađene su brzo, tjelesno, u jednom dahu, često kao crteži; ustvari slijede misaonu brzinu i perceptivnu složenost autorova ludičkog duha. Iako mnoštvo ideja koje se rađaju u stvaralačkom procesu slikarski nužno rezultiraju gestom i izražajnom ekspresivnošću, Bućanova platna odraz su njegove široke naobrazbe i znatiželjna duha koji gotovo nikad ne miruje, već pomno sagledava predmetni svijet oko sebe, povezujući trenutačni vizualni podražaj s osobnim iskustvom i metafizičkim transformacijama stvarnosti. 

Bućan je sada prvenstveno slikar i kao takav brine se o mediju koji većina pripadnika recentne umjetničke prakse odbacuje, jer on je jedan od rijetkih umjetnika koji se bavio gotovo svim vizualnim medijima i u svakom je postizao izuzetne rezultate da bi na kraju, sigurno ne bez razloga, odabrao slikarstvo.

Autorove slike zrače otvorenošću njegova duha, a jednostavna i često neočekivana rješenja upućuju na umjetnika bez kompleksa koji vjeruje u sebe i ispravnost svojih misaonih i umjetničkih postupaka. Ignorirajući vrijeme u kojem živi i kojem pripada, Bućan će i sada, kao što je oduvijek i činio, izaći iz okvira i klišeja što nameću recentne umjetničke prakse, te će učiniti svojevrstan comeback i decentno se vratiti na svoja ishodišta u nekim slikama koje diskretno, ali dovoljno sugestivno, prizivaju modernizam. Tako će Crna svjetlost noćne lampe u podne i Bila je tako lijepa ko crni kvadrat evocirati Maljeviča, dok će lucidni crteži iz serije Ruke minimalnim zahvatima zadobiti stilske ili osobne karakteristike velikana modernističke misli. Autorov novi ciklus nije slučajno naslovljen Dan kad je kiša padala naopako po jednoj od slika iz te serije, jer sve one ukazuju na postojanost i snagu njegovog osebujnog autorskog jezika izmaknutog općim poimanjima umjetničkih trendova. Bućanov rad suprotan je mišljenu većine koja smatra da slikarstvo nije imanentno našem vremenu, jer on je suvremen i stoga što izmiče svim uvriježenim granicama. Slikarstvo je vječno ma kako ga stilski ili terminološki nazivali. A Bućan je slikar.

Mladen Lučić, iz predgovora katalogu

Boris Bućan je rođen 1947. godine u Zagrebu, gdje je 1972. diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Još za vrijeme studija počinje se intenzivno baviti grafičkim oblikovanjem i privlači pažnju plakatima za Galeriju Studentskog centra i Dramsko kazalište Gavella. Bućan je do danas održao više od 70 samostalnih izložbi te sudjelovao na više od 160 kolektivnih izložbi u Hrvatskoj i svijetu. Na samostalnim izložbama  predstavljao se kako djelima tzv. nove umjetničke prakse, slikarskim ciklusima i crtežima tako i plakatima. Na Venecijanskom biennalu 1984. Godine predstavlja bivšu SFRJ izuzetnom serijom plakata velikog formata za HNK-Split. Pet godina kasnije (1989.) sudjeluje na Biennalu Sao Paolo, a 1992. godine i na Triennalu u Milanu. Od 1987. izlaže isključivo slike i crteže. Njegova djela danas se nalaze u najistaknutijim muzejima i galerijama u svijetu (MOMA, New York; Cooper-Hewitt Museum, New York; Staatliches museum fur angewandte kunst, München; Deutsches plakat Museum, Essen; State Library of Victoria, Melbourne … ), a među brojnim priznanjima svakako bi trebalo istaknuti nagrade Zagrebačkog salona (1970. i 1983.), ZGRAF-a (1984), zatim Brončanu plaketu, Varšava (1974.), Zlatnu medalju, BIO Ljubljana (1984, 1988, 1992.), Zlatnu plaketu Triennala kazališnog plakata, Novi Sad (1974.), Grand Prix na Triennalu plakata, Trnava, Slovačka (1995.) te prvu nagradu na 7. međunarodnom bijenalu kazališnog plakata, Rsezów, Poljska (1999.). Monografija “Bućan: plakati/posters (1967-1984)” objavljena je 1984. u izdanju Nacionalne i sveučilišne biblioteke, a 2004. knjiga koja uglavnom prezentira noviji slikarski opus i crteže (Kigen, Zagreb 2004). Možda najveću potvrdu svog rada Bućan je dobio kada je njegov plakat iz 1982. za balet Igora Stravinskog “Žar ptica” u izvedbi splitskog HNK objavljen na naslovnici kataloga izložbe “The Power of Poster” londonskog Victoria and Albert Museuma, pregleda povijesti oblikovanja plakata za koji je izabrano oko 250 najboljih radova nastalih od 1870. do danas.

052/423 205, 091/151 3069 i 098 164 3560 msui.luc@gmail.com