Boris Bogdanović: INSECTARIUM

Pogledajte galeriju Borisa Bogdanovića!

Izložbu, u nazočnosti autora, predstavlja Eugen Borkovsky.

Likovni projekt Borisa Bogdanovića odiše svojevrsnim fetišizmom. On otkriva bube, kukce, žohare, ili kakvim sve imenima ne nazivamo mala bića koja smo naučili ne voljeti. Autoru oni postaju opsesija i on kreće u propitivanje njihove oblikovne i smislene situacije. Pri tom on ne koristi ubijene i preparirane životinjice već ih sam oblikuje od artificijelnog materijala: keramike i metala. Kriza vrijednosti, zamjena vrijednosti i sumnja u povijesna pravila, što sve karakterizira suvremenost, reflektiraju se u umjetnosti mijenjanjem i nepoštovanjem uobičajenih pristupa, tehnika i plasmana umjetničkog predmeta. Za razliku od Cornellovog kanarinca, nastalog sredinom prošlog stoljeća, Boris Bogdanović svoje insekte ne zatvara u kutiju ili krletku. Pušta ih na slobodi.

Afektivni doživljaj ovih bića jedan od razloga je što Bogdanović nije uzeo gotove predmete već ih je sam kreirao. Druga razložnost leži u suvremenosti likovnog kreiranja. Tako, alter postmodernizam ovim izložbenim projektom dobiva još jedno autorsko svjedočenje jer je prepušteno umjetniku na odlučivanje što će biti tema ili umjetnički materijal likovnog projekta.  
 
Autor predstavljanju prilazi kao kolekcioniranju. Iako sam kreira svako od ovih bića, ovdje smo svjedoci integriranja stvarnih / živih predmeta u prostor galerije. Autor ih ne smješta u kavez, terarij, izolaciju. On ih pušta da se razmile prostorom. Bjelina galerijskog mira postaje trodimenzionalna skulptura u negativu. Izložbeni se prostor dimenzijama predmeta i postavom proširio u dom ovih bića u kojem smo mi, promatrači zapravo gosti. No, bube će nam dozvoliti uviđaj. A on kaže: insekti su rođeni u ideji obnove poštovanja prema njima kao integrativnog dijela prirode. Pored toga izvedeni su brižljivom i odgovornom tehnologijom apliciranja metala i zahtjevne keramičke tehnologije zvane terrasigilata. Sama tehnika poznata je od antičkih vremena ali je zbog specifičnosti i zahtjevnosti bila zanemarivana.
Autor nam predstavlja kolekciju neobičnih bića kojima je naselio prostor galerije. Bogdanović artificijelno ali doživljeno uobličuje portrete kukaca prema živim modelima. Uzori su mnogi likovi iz svijeta kukaca. Oni se razlikuju po obliku tijela a ponekad i po obliku ili broju ticala ili nogu. Maštoviti oklopi, tijela buba razlikuju se plemenitom obradom i promišljenom razlikovnošću kojom im je autor prilazio. On na neki način nastavlja čin prirode. Oblikovanje, porađanje ovih bića nikako nije slučajno. Raznolikost odaje opsesivan pristup.
Kao trodimenzionalni objekti u prostoru, snažnije djeluju na našu mogućnost percepcije. Problematizirana je zbirka kao umjetnički oblik. Projekt ujedno stavlja na kušnju zbirku, galeriju, muzej. Niz radova biran je i predstavljen tako da sačinjava privremene cjeline koje se u svakom trenutku mogu promijeniti ili čak pomaknuti. Kako po ideji autora tako i po mogućnosti postava. Ritam, kolor, kompozicija postava važni su isto kao i kod svakog pojedinog rada. Iskustvo govori da postav nosi dio umjetničkog naboja i ima odgovornost utišavanja ili pojačavanja autorovog izričaja.

Promatračev doživljaj može varirati od naučene nelagode prema gmižuće – letećim bićima do oduševljenja malim živim formacijama. Bezkrilci, dvokrilci, četverokrilci, dugonogi, mnogonogi itd, mogli bi naći svoje srodnike u enciklopediji kukaca ali Bogdanović ispisuje zbirku vlastitih kukaca. Čini mi se da bi mogli poželjeti animiranu situaciju u kojoj bi ova bića dobila i karakterne osobine. Vrijedi citirati autorovo obrazloženje: „Projekt počiva na ideji umjetnički oblikovanog svijeta insekata, neistraženog i nepoznatog, koji sve više nestaje s lica planeta svakim novim danom. Svijet insekata, spaja divlje i neistraženo, oblast neciviliziranog i naturalnog, sa visoko urbaniziranim i tehnologiziranim svijetom, koji nije pošteđen ovih raznolikih stanovnika. Oni bude strah, podsjećaju nas da nismo sami i da nas neprestano okružuje priroda ali i za one smirenije i dubljeg pogleda otvaraju potpuno fascinantan svijet formi, boja i oblika, od kojih svaki pojedinačno izgleda kao potpuno savršeno umjetničko djelo“.

Ovdje se moramo prisjetiti kukaca Bojane Ban koje ona kreira od najrazličitijih ali uvijek prirodnih materijala. Ona ih naziva „Preživjeli“. Tako u ideji ali različitim metodama oboje autora doživljavaju kukcolike predmete kao mogući hibrid bio – povijesne buduće situacije. Oboje autora upiru prstom u civilizacijsko lutanje i moguću budućnost na darvinistički način. Oduševljenje i poštovanje prema bićima koje s negodovanjem odbacujemo ili ubijamo, oni uobličuju u poetski niz predmeta. Ovi portreti karaktera odbačenih, vračaju nas k razmišljanju o međusobnoj povezanosti i nužnosti svega oko nas. Ljepota usred nelagode i zanimljivost usred nezanimljivosti upečatljive su karakteristike ovog likovnog projekta.

Eugen Borkovsky

 

Boris Bogdanović je rođen 1979.godine. Završio srednju školu za dizajn u Beogradu (smjer oblikovanje ambalaže), diplomirao na Višoj politehničkoj školi (smjer grafički dizajn) 2001. godine. Diplomirao je na fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu, odsjek keramika, 2006. godine. Od 2008. godine član je ULUPUDS-a. Ima status Samostalnog umjetnika. Samostalno i kolektivno izlagao: Beograd, Gornji Milanovac, Kikinda, Tršič, Užice, (SRB); Plovdiv (BG), Maribor, (SLO); Grožnjan, Osijek, Varaždin, (HR). Osim umjetničkog bavi se i pedagoškim te restauracijskim i konzervatorskim radom.  Živi i radi u Beogradu.
 
Kustos izložbe: Eugen Borkovsky
e-mail: eugen.borkovsky@gmail.com

Akademija-Art.hr
05.05.2010.