Bonsai je zanimljiva tehinka vrtlarstva koja se prvi put spominje u 10. stoljeću u kineskoj literaturi. Ta tenika uzgoja, iako se prvi puta pojavljuje u Kini, ustvari je preuzeta iz Japana
Potrebna je posebna vrsta drveta i samo drvo mora biti u skladu s posudom u kojoj se nalazi. Ova posebna stabla mogu doživjeti i do 100 godina starosti no u njihovo održavanje je potrošeno mnogo sati truda i umjeća te ih slobodno možemo nazvati umjetničkim djelom.
Bonsai je sam po sebi poseban te se za njega kaže da predstavlja spoj 90% umjetnosti i 10 % vrtlarstva. To znači da nije dovoljno samo zasaditi drvo i povremeno ga polijevati, potrebno ga je održavati, rezati i pretvarati jedan drvo u željeni oblik. U samom početku drvo morate početi obrezivati tako da kroz određeno vrijeme njegovanja drveta dobijete drvo kako izgleda u prirodi, samo u džepnom izdanju.
Osim obrezivanja suvišnih grančica i dijelova korijena, bonsai se razvija i presađivanjem kao i povezivanjem grančica sa samim stablom, najčešće žicom. Bonsai ima mnogo simbolike u sebi, a jedna od njih je i ravnoteža koja se postiže postavljanjem korijena drveta u sam centar posude te su on i posuda spojeni u jedan element, kroz harmoniju.
Samo drvo nije veliko, ima par kategorija po kojima se razlikuju. Stablo od oko 15 cm jest ”baby” bonsai, do 30 cm je ”ko” bonsai, do 60 cm je ”chui” bonsai , te najviša kategorija je do 90 cm, zvana ”dai” bonsai.
Bonsai može biti hobi, može biti i profesija te uz mnogo truda i želje moguće je napraviti malo remek djelo koje odiše harmonijom vrijedno divljenja. Mnogi koji su iskusili ovu tehniku vrtlarenja kažu da je ispunjujuće iskustvo i da se ta harmonija osjeti oko samog stabla u zraku.
Izvor: Tipovi drveta
