U posljednjim ciklusima („Živa ogledala“, 2006.; „Životopis“, 2007.) kiparica je začela proces aktivacije promatrača kroz prepoznavanje i identifikaciju karakteristika vlastite tjelesnosti (bore, otisci prstiju) i autoričinih likovnih ostvarenja. U najnovijem ciklusu nazvanom Panacea zamjećujemo daljnje premještanje autoričine pažnje s forme i prostora ka međudjelovanju svijeta umjetnika i svijeta publike, a time i prijelaz od skulpture ka objektima. Kinetička svojstva objekata aktiviraju se promatračevom manipulacijom čime mijenjaju svoj položaj u prostoru. Time se objekti dovršavaju u procesu recepcije promatračevom aktivnošću i reinterpretacijom.
„Panacea“ je eliksir, lijek koji liječi sve bolesti. Panaceje Božice Dee Matasić eliptoidnim oblikom podsjećaju na pilulu i ironijski apostrofiraju sveopću težnju suvremenog čovjeka za instant rješenjima za sreću. Popiti pilulu koja sve liječi i tako naći rješenje za sve probleme ravno je dobitku na lutriji ili fizionomskoj preobrazbi koju nude estetski kirurzi. Sreća koja nastaje preko noći, a bez imalo truda tipičan je izdanak pop kulture i potrošačkog mentaliteta. U tom smislu, autorica ima kritički pristup masovnoj kulturi, jednako onima koji prodavajući iluzije zarađuju milijune, kao i uspavanoj samosvijesti potrošača.
Međutim, ove čarobne pilule pružaju i potpuno oprečnu interpretaciju. Karakteristikama one podsjećaju na tzv. japanske ‘Daruma lutke’. Daruma je japansko ime za indijskog redovnika Bodhidarmu iz 6. st., osnivača č’an budizma u Kini koji se kasnije u Japanu nazvao zen. Daruma lutka je simbolična reprezentacija Bodhidarme zadubljenog u meditaciji4. Zatvoren oblik objekata Božice Dee Matasić, jednako kao i Daruma lutaka, sugerira premještanje pažnje s vanjskog na unutrašnji svijet, sa dezintegrirane svijesti raspršene prijanjanjem uz objekte vlastitih želja ka integriranoj svijesti koja razlikuje potrebe od želja, koja u kontaktu s vanjskim svijetom ostaje mirna, koncentrirana i nepomućena.
Nisko težište objektima daje stabilnost neuvjetovanu bilo kakvom izvanjskom manipulacijom što je kvaliteta koja upravo podsjeća na stabilnost uma koja se postiže meditacijom. Pored toga, objekti su lagani i pokretljivi pa se publika s njima može igrati i prevrtati ih ili premještati po miloj volji, ali one će se uvijek vratiti u svoj početni položaj. Panaceja Božice Dee Matasić istovremeno je lijek koji donosi otrežnjenje od obmane instant rješenjima pop kulture i ukazivanje da se lijek za sve nalazi u nama samima. Biti integriran, usidren u sebi, jedina je istinska panaceja. Takva cjelovitost zacjeljuje sve rane.
Anita Zlomislić
Akademija.Art.hr
20.05.2010.
