Poslije poeme «Vukovar» u nakladi Udruge 3000 godina Za dar pojavila se
BILOSNIĆEVA POEMA «CRNO JE CRNO
Doista, Bilosnić kao da je profetski najavio sjevernoafričke revolucije, kolaps svjetskog monetarnog sustava, opću krizu neoliberalnog društva, svu katastrofu 2011. godine.
Doista, Bilosnić kao da je profetski najavio sjevernoafričke revolucije, kolaps svjetskog monetarnog sustava, opću krizu neoliberalnog društva, svu katastrofu 2011. godine.
Samo nekoliko dana poslije izlaska iz tiska Bilosnićeve poeme »Vukovar», u javnosti se pojavila nova knjiga ovog autora, poema pod znakovitim naslovom «Crno je crno». Kao i u poemi „Vukovar“ tako i u poemi «Crno je crno» autor ustrajava na poetici snažnog i optužujućega Krika, ali i duboko-tragičnoj poetici Križnoga puta. Dok se u «Vukovaru» sjeća tragedije hrvatske Guernice, u poemi «Crno je crno» Bilosnić govori o stanju u Domovini, Europi i svijetu, uspoređujući ga sa stanjem u Africi.
Poema «Crno je crno» objelodanjena je u izdanju Udruge 3000 godina Za dar, koja se posljednjih godina na godišnjoj Izložbi izdavaštva i tiskarstva u Znanstvenoj knjižnici u Zadru, ističe se kao jedan od najplodnijih izdavača u Gradu Zadru. Kao i većinu svojih knjiga, tako je i poemu «Crno je crno» Bilosnić sam grafički i likovno opremio. S iscrpnim pogovorom naslovljenim «Nevino suđena vatra na lomači svijeta» knjigu je popratio dr. sc.Igor Šipić.
Sanja je Knežević o poemi napisala slijedeće: «Poema „Crno je crno“ Tomislava Marijana Bilosnića preuzima u književnom ruhu svu angažiranost suvremenog društvenog bunta. Premda je kao zasebna knjiga iz tiska izašla tek ovih dana, ova je poema na samom početku 2011. godine u cijelosti objavljena u časopisu „Zadarska smotra“. Doista, Bilosnić kao da je profetski najavio sjevernoafričke revolucije, kolaps svjetskog monetarnog sustava, opću krizu neoliberalnog društva, svu katastrofu 2011. godine.
U poemi „Crno je crno“ autor je ožeo svu nepravdu i tugu svijeta pozivajući se na samo tijelo boli i nepravde – na crnu i do bijelih kostiju obespravljenu Afriku. Afrika je metafora propasti zapadnoeuropske civilizacije kojoj svjedočimo na početku 21. stoljeća, htjeli to priznati ili ne. Poput šamanske formule poemu ritmički razbijaju pripjevni stihovi „Afrika / Afrika“ u sugalsju s Galovićevim „crn – bel / crn – bel“. Samo intertekstualno prizivanje Galovića nije slučajno, naime njegova arkadična „Crn – bel“ nastala je u sam osvit Prvoga svjetskog rata, rata u kojem je i sam pjesnik nestao, ali i rata koji je obilježio propast jednog društvenog sustava. Afrika je stoga za Bilosnića i njegova obespravljena i ponižena domovina Hrvatska, kao što je to i današnja Europa, kao i sav ostali neoliberalni svijet. Afrika su svi oni mali nad kojima bdije vlasnička, kolonijalistička i imperijalistička čizma. Pa makar se ona danas zvala tek novac. Za Bilosnića je indikativno crn i sam Juda koji u crnim rudnicima siše zlato. Juda izdajnik cijela je naša civilizacija, utemeljena na laži, prevari i istrjebljenju slabijega, postkolonijalističkim rječnikom rečeno – Drugoga. Bilosnićev pjesnički tekst stoga nudi dvostruki užitak čitanja – suvremenom čovjeku nadaje se kao tekst ohrabrenja i poziv na bunt i borbu protiv zadanoga stanja, no on je istodobno bogato štivo u kojem se prepoznaje nova filozofija, postfeministička svijest, postkolonijalistička ideja, i konačno – duhovno-obnoviteljska misao”.
K. K.
Akademija-Art.hr
23.11.2011.
