Beč – Ono što vidimo

Izložba se kritički osvrće na povijesno prikupljanje antropometrijskog materijala na tlu Južne Afrike.

U centru pozornosti se pri tom nalazi "Arhiv izumirućih rasa" koji je 1931. godine u Namibiji (bivšoj njemačkoj koloniji) načinio njemački umjetnik Hans Lichtenecker.

Lichtenecker, koji je još tijekom 1. svjetskog rata živio u Namibiji, se 1931. godine ponovno vraća tamo s idejom stvaranja "Rasnog arhiva". Razlog je bilo zamijećeno nestajanje rasa i kultura, no njegove se istraživanje na posljetku svelo samo na antropometrijska mjerenja, snimanje glasova i fotografiranje, a ne na svjesno proučavanje jezika i izjava ljudi koji su bili obuhvaćeni ovim istraživanjem.

Tek je 2007. godine digitalizacijom, transkripcijom i prevođenjem snimljenog zvučnog materijala, došlo do spoznaje o čemu su intervjuirane osobe govorile. Izložba portretira pet Namibijaca i Namibijki koji su sudjelovali u Lichteneckerovom istraživanju, no ne nastoji rekonstruirat njegov pomalo morbini arhiv, nego se baš u suprotnosti kritički odnosi prema različitim aspektima imperijalne istraživačke prakse.

Jedan dio izložbe je posvećen i austrijskom antropologu Rudolfu Pöchu koji je u okviru svoje ekspedicije u pustinju Kalahari 1907. godine bavio sličnim istraživanjima, a njegovi gipsani odljevi se i danas čuvaju u zbirci bečkog Prirodoslovnog muzeja.

Akademija-Art.hr
27.05.2011.