Bavarsko-hrvatski književni dijalog u Zagrebu i Osijeku

Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić
 

 

 

U uvodnom predstavljanju projekta, koji je rezultat 40. godišnjeg rada Stalne hrvatsko-bavarske komisije, sudjelovat će i Verena Nolte, koordinatorica bavarskog izaslanstva i Edita Guberina, viša savjetnica MK.

Hrvatsko-bavarski književni susreti održani su dosad tri puta, a ove godine prvi put u Hrvatskoj. Osim u Zagrebu manifestacija će se održati i u Hrvatskom državnom arhivu i u Osijeku: 17. svibnja u 19 sati, u Knjižari Nova.

Ludwig Bauer i Ivana Šojat Kuči (Foto: Nives Gajdobranski)

Bavarsko-hrvatski književni dijalog organizira se kroz razgovor o različitim književnim temama, o mjestima međusobne poetičke bliskosti i razlike, a svakog gosta iz Bavarske predstavlja jedan hrvatski pisac. Književni „parovi“ u Zagrebu su: Ivana Sajko i Werner Fritsch; Ivana Simić Bodrožić i Heike Geißler; Zoran Ferić i Thomas Lang. Osječke dijaloge, koje će uvodno predstaviti Dubravka Nemec i Edita Guberina vodit će: Ludwig Bauer i Petra Morsbach, Ivana Šojat Kuči i Dagmar Leupold, Edo Popović i Georg M. Oswald.

Edo Popović

Kroz obje književne večeri vodit će Ana Brnardić, koordinatorica projekta s hrvatske strane, te Verena Nolte, koordinatorica projekta s bavarske strane, a predstavljanje će biti posredovano konsekutivnim prevođenjem prof. Vesne Ivančević Ježek.

 

 

– Dagmar Leupold, rođena 1955, studirala germanistiku, filozofiju i klasičnu filologiju u Marburgu i Tübingenu, te komparativnu književnost u New Yorku, gdje je i diplomirala. Objavila je između ostalog zbirke pjesama Wie Treibholz (Kao naplavina, 1988), Die Lust der Frauen auf Seite 13 (Užitak žena na stranici 13, 1994) i Byrons Feldbett (Byronov poljski krevet, 2001), zbirku pjesama i kratke proze Destillate (Destilati, 1996), te Alphabet zu Fuß. Essays zur Literatur (Abeceda pješice. Eseji o književnosti, 2005). Od 1995. objavljuje romane: Federgewicht, Ende der Saison (Perolako, Kraj sezone, 1999), Edmond: Geschichteeiner Sehnsucht, Byrons Feldbett (Edmond: Povijest jedne čežnje, Byronov poljski krevet, 2001), Eden Plaza, München 2002, NachdenKriegen. Roman eines Lebens (Nakon ratova. Roman jednog života, 2004), Grüner Engel, blaues Land (Zeleni anđeo, plava zemlja, 2007) i Die Helligkeit der Nacht. Ein Journal  (Svjetlina noći. Žurnal, 2009). Dagmar Leupold primila je mnoge nagrade, između ostalog Književnu nagradu Aspekte, Nagradu Montblanc, poticajnu nagradu Bavarske akademije lijepih umjetnosti, te Nagradu Georg K. Glaser. 2002 „Liliencron-docentura“ na Sveučilištu u Kielu. Živi u Münchenu. Na Sveučilištu u Tübingenu vodi „Studio za književnost i kazalište“.

– Werner Fritsch rođen je 1960. u Waldsassenu/Gornja Falačka. Godine 1987. objavljuje zapažen roman Cherubim (Kerubini). Među njegovim brojnim kazališnim komadima nalaze se Chroma, Hydra Krieg (Hidra rat), Bach, Wondreber Totentanz(Odravanski ples mrtvaca) te monolozi Sense (Kosa), Jenseits (Onkraj), Nico i Das Rad des Glücks (Kolo sreće), realizirani na pozornici, na radioteleviziji ili u kinu. Osim toga objavljuje prozu, kao na primjer Steinbruch (Kamenolom) i Stechapfel (Datura), a snimio je i film Das sind die Gewitterin der Natur (To su oluje u prirodi). Za svoje radove primio je Nagradu Robert Walser, Nagradu za radio-dramu oslijepjelih u ratu, te Nagradu Else Lasker Schüler-Preis. Njegova radio-drama Enigma Emmy Göring nagrađena je kao najbolja radio-drama 2006. Posljednje je objavio Die Alchemie der Utopie – Frankfurter Poetik vor lesungen 2009 (Alkemija utopije – frankfurtska poetska predavanja 2009), te filmove Ich wie ein Vogel (Ja kao ptica), te Faust Sonnengesang (Faust Pjesma suncu, 2011-2012). Werner Fritsch živi u Hendlmühleu i Berlinu.

– Heike Geißler rođena je 1977. u Riesi. Odrasla je tamo, te u Karl-Marx-Stadtu/Chemnitzu. Tijekom studija književnosti i filozofije živjela je u Dresdenu, Halleu na Saali i Münchenu, gdje je 2002. objavila svoj prvi roman Rosa, nakon kojeg je 2007. uslijedio roman nichts was tragisch wäre (ništa što bi bilo tragično). U suradnji s grafičarkom Annom Lenom von Helldorff objavila je seriju Lücken kann ma nlesen(Praznine se mogu čitati). Uz to surađuje s likovnim umjetnikom Adrianom Sauerom i ilustratoricom Simone Wassermann. Za svoju prozu nagrađena je između ostalog 2001. poticajnom nagradom Alfred Döblin, 2003. Poticajnom nagradom bavarskog državnog ministarstva za znanost, istraživanje i umjetnost, te 2007. stipendijom DAAD-a u Arhangelsku, Rusija. S partnerom i dvojicom sinova živi u Leipzigu.

– Petra Morsbach rođena je 1956. u Zürichu. Studirala dramaturgiju, slavensku filologiju i psihologiju u Münchenu. Nakon gostujućeg studija kazališne režije na Kazališnoj akademiji u Lenjingradu u tadašnjem SSSR-u radila je do početka devedesetih godina u kazalištu, na područjima dramaturgije i režije. Kao prozna autorica skrenula je na sebe pozornost svojim debitantskim romanom Undplötzlichist es Abend  (I odjednom je večer, 1995), nakon kojeg su slijedili drugi. Posljednje što je objavila je esej Warum Fräulein Laura freundlich war. Über die Wahrheit des Erzählens (Zašto je gospođica Laura bila prijazna. O istinitosti pripovijedanja), te romani Der Cembalospieler (Svirač čembala, 2008) i Gasthauskind (Dijete gostionice, 2009), zajedno s Ingried Wohllaib. Uskoro će izaći njezin novi roman Dichterliebe (Pjesnička ljubav). Petra Morsbach dobila je brojna priznanje i nagrade, između ostalog 2001 Nagradu Marieluise Fleißer, 2007 Književnu nagradu Zaklade Konrad Adenauer, te 2010 e.on-kulturnu nagradu Bavarske. Od 2004. redovita je članica Bavarske akademije lijepih umjetnosti. Godine 2008. bila je gradska spisateljica projekta Yakin Bakis u Karsu u Turskoj.

– Thomas Lang, rođen 1967. u Nümbrechtu, Nordrhein-Westfalen. Studirao književnost u Frankfurtu na Majni. Od 1997. živi kao pisac u Münchenu. Godine 2002. objavio je roman „Than“, nagrađen Bavarskom državnom poticajnom nagradom, te Književnom nagradom grada Marburga. Godine 2005 Thomas Lang je dobio Nagradu Ingeborg-Bachmann za ulomak iz romana Am Seil (Na užetu), koji je izašao 2006. i bio nominiran za Nagradu Lajpciškog književnog sajma. 2009. Thomas Lang bio je gradski spisatelj u Tampereu/Finska. Posljednjih godina objavio je romane Unter Paaren (Među parovima, 2007), Bodenlos (Bez dna, 2010) i Jim (2012). Živi u Münchenu sa suprugom i trima kćerima.

– Georg M. Oswald rođen je 1963. u Münchenu, a odrastao u Wesslingu/Gornja Bavarska. U Münchenu je studirao pravo i zaposlio se kao odvjetnik. Za svoje čitatelje on je, međutim, po zanimanju pisac. U njegovim romanima – dosad ih je bilo sedam – i pripovijetkama zrcali se društveni život njegove generacije i naše sadašnjosti. Oni prikazuju Oswalda kao društveno kritičnog pisca koji je majstorski ovladao umijećem točnog promatranja i suptilnom satirom. 1995. dobi je Bavarsku državnu poticajnu nagradu za književnost, 2000. stipendiju ArnoSchmidt. Njegov dosad najuspješniji roman Alles was zählt (Sve što je bitno, 2000) dobio je nagradu Intenrational Prize i preveden je na deset jezika. Posljednje što je objavio bili su zbirka kolumni Wie war dein Tag, Schatz? (Kakav ti je bio dan, dragi?, 2010) i romani Vom Geist der Gesetze (O duhu zakona, 2009) i Unter Feinden (Među neprijateljima, 2012).

 

Ivana Šojat Kuči ( Foto: Nives Gajdobranski)

 

 

– Verena Nolte, rođena 1950. u Neuenbürgu/Schwarzwald, studirala je jezike u Parizu i Londonu, te noviju njemačku književnost na Slobodnom sveučilištu u Berlinu. Radila je kao prevoditeljica, urednica i autorica, objavljivala pripovijetke, novele i eseje u novinama, časopisima, antologijama, katalozima i na radioteleviziji. Od 1992. do 2003. radila je na međunarodnoj kulturnoj razmjeni za Kulturni referat grada Münchena. Od 1997. do 2003. vodila je Vilu Valdbertu, kuću za umjetnike grada Münchena na Starnberškom jezeru. Od 2006. do 2010. vodila je mrežu njemačkih književnih kuća literaturhaus.net. 2011. osnovala je društvo od javnog interesa Kulturallmende, s kojim provodi međunarodne književne i umjetničke projekte.

– Ana Brnardić, rođena je u Zagrebu 1980. Diplomirala je komparativnu književnost i hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje pohađa poslijediplomski doktorski studij književnosti. Završila je dodiplomski studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (baccalaurea musicae). Objavila je tri zbirke poezije: Pisaljka nekog mudraca (Zagreb, 1998), za koju je dobila nagradu Goran za mlade pjesnike te nagradu Slavić Društva hrvatskih književnika za pjesnički prvijenac; Valcer zmija (Sisak, 2005), za koju joj je dodijeljena nagrada Kvirin za mlade pjesnike; te Postanak ptica (Zagreb, 2009). Izbor iz sve tri zbirke preveden je na rumunjski jezik i objavljen pod naslovom Hotel cu muzicieni (Bukurešt, 2009).

Piše i objavljuje književne kritike te prevodi s rumunjskog jezika (u tandemu s Adrianom Oproiuom). Do 2011. radila je kao urednica u izdavačkoj kući. Od travnja 2011. obavlja funkciju glavne tajnice Hrvatskog društva pisaca, gdje između ostalog vodi programe međunarodne kulturne suradnje.

Ludwig Bauer i Edo Popović (Foto: Nives Gajdobranski)

Nives Gajdobranski

Akademija-Art