Badavce – Metamorfoze T.M. Bilosnića

 
Na XV. književnim susretima „Badavce 2012“
 

Grimizna rasprostranjenost svjetlosti u Badavcima

 
Izlaganjem «Metamorfoza», obogaćenih uljima iz slikarskih ciklusa „Nove metamorfoze“ i „Križevi“ u  Badavcima, Bilosnić je  na svojevrstan način obilježio 45. godišnjicu svog umjetničkog djelovanja.  
 
Pogledajte foto galeriju!
 
Tomislav Marijan Bilosnić ovogodišnji gost 17. književnih susreta «Badavce 2012.», održanih 27. svibnja 2012. godine na izvoru Badavca u istoimenome mjestu u Istri, uz književni nastup upriličio je i svoj svojevrsni likovni nastup pod nazivom »Metamorfoze». Naime, Bilosnić je na otvorenom prostoru Badavce izložio svoje pjesme-crteže iz ranijega ciklusa „Metamorfoze“, uljane slike većeg formata nazvane „Nove metamorfoze“ i slike iz ciklusa „Križevi“ koje inače prate njegov „Križni put“. Bio je to zapravo svojevrsnih happening, tj. performance u kojemu su sudjelovali i ostali sudionici ovih književnih susreta.

Bilosnićeve prvotne »Metamorfoze» nastale još osamdesetih godina prošloga stoljeća do sada su izlagane u Zadru, Štipu, Sv.Nikoli i Kočanima, a objavljene su i u zasebnom monografskom izdanju tiskanom 2004. godine, koje su svojim pogovorom popratili akademik Tonko Maroević  i poznata likovna kritičarka Iva Korbler. Riječ je o crtežima-pjesmama kojima je za predložak poslužila autorova zbirka »Sužanj-riba u vodi srca» tiskana 1977.godine u izdanju Čakavskoga sabora u Splitu. Izlaganjem «Metamorfoza», obogaćenih uljima iz slikarskih ciklusa „Nove metamorfoze“ i „Križevima“ u  Badavicama, na svojevrstan način Bilosnić je obilježio 45. godišnjica svog umjetničkog djelovanja. Izložbu je otvorio istarski književnik Tomislav Milohanić, inače, organizator susreta u Badavcu. Poznati slikar Josip Granić iz Poreča, inače rođeni i protjerani Banjalučanin, Bilosniću je za njegov jubilej poklonio svoju nedavno objavljenu likovnu mapu Zlatni Poreč.

Priređujući izložbu na otvorenom, na eliptičnom uzdignutom humku Badavca uz dvanaest kamenih znakova, poredanih poput glagoljskih znakova Listine Istarskog razvoda, uz neposredni izvor ispod većih kamenih stijena, po osobnom priznanju, Bilosnić se odlučio za «Metamorfoze», jer mu preobraženja nudi sama izvorska voda koja dolazi iz nepoznatog podzemnog vodotoka, kao što su  metamorfozične i same okolne uvale, livade, njive, doci, uzvisine s bijelim kamenim stijenama, monoliti, stabla, konačno kao i sama povijest, prostor i vrijeme Badavca koje se neprestance preobražava, mijenja da bi ostalo isto, od davnih histrionskih dana do ovog modernog istarskog doba, uvijek kao granično područje, središnja točka Istre i njezine razdjelnice.

Dvanaest kamenih spomenika, dvanaest nijemih istarskih apostola, dvanaest temelja i vrata, oko kojih se dvanaest mjeseci u godini vrti stoka i težaci, puk i vlastelini, pridošli Morlaci i Histri kao vječiti kunfini, nude nam se  čas kao dvanaest viteških stolova, čas kao dvanaest kneževskih stolica, vremenski i prostorno, u likovnome smislu poput slobodnoga neba otvaraju prostor Badavca da ga se podijeli na dvanaest isječaka, koji međusobno premreženi otvaraju složenu sliku univerzuma u stalnim metamorfozama.

Pored svakog kamena  postavljajući crno-bijele crteže-pjesme iz zbirke „Metamorfoze“  kao zodijačke znakove, kao i uljane kolorističke slike većih formata «Novih metamorfoza» na tragu godišnjih mjeseci i doba, te dvanaest preobražavajućih «Križeva», pored kojih su dvanaest sudionika pjesničkih manifestacija poput dvanaest apostola zapalili svijeće osvjetljavajući dvanaest olovaka na rastvorenih dvanaest Bilosnićevih monografija «Metamorfoze», ponovno su trebali povezati našu ljudsku dušu s kamenom, dakle s vječnošću, s onim elementom koji će zadržati naš miris i kada nas ne bude.

Kamen i naša riječ oboje od boga spušteni na zemlju kao znak energije, slobode, pobjede i kraljevstva, mudrosti, stalnosti i svetosti, zajedno će uspinjati se i padati, preobražavati se sukladno s nebeskim zakonima i dušom, s dvanaest kamena na humku Badavca koji su broj Božjega naroda.

Ovogodišnji susreti, čiji je organizator Istarski ogranak DHK, a suorganizatori Gradska knjižnica Poreč i udruga «Valigaštar», održavaju se pod geslom «Grimizna rasprostranjenost svjetlosti». Književni sudionici susreta bili su Lidija Bajuk, Tomislav Marijan Bilosnić, Boris Domagoj Biletić, Nada Galant, Natalija Grgorinić, Ognjen Rađen, Tomislav Milohanić, Danijel Mohorović, Alojzije Sinčić i Rudolf Ujčić.

Lidija Bajuk, poznata hrvatska kantautorica i etnoglazbennica , uz književni nastup, održala je  i svoj vrlo upečatljivi koncert pjevajući svoje i etno pjesme, dok je Drago Draguzet čitao Istarske razvode i izveo „svirku na narodnim instrumentima“, a folklorno društvo Kumpanija izvela splet narodnih plesova.

I za kraj, Bilosnić je u znaku broja dvanaest u kojemu je i upriličio svoje „Metamorfoze“ javno poklonio dvanaest svojih književnih djela Knjižnici Poreč, kao jednom od organizatora XVII. Književnih susreta „Badavca 2012.“.

Z. D.