Atelijer Lučko: Sandra Dedić Slavica: Pitanje proporcije

«Moda je kao arhitektura: stvar proporcije!» Coco Chanel

Od subatomskih čestica do galaktičkih razmjera stvar je proporcionalnog ustroja, kadikad skrivenog, češće vrlo uočljivog, da tako kažemo, arbitrarnog, nezaobilaznog Zakona, počevši ili završavajući Zlatnim rezom. (Fibonaccijev niz: 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34…, ili izvedenim alternacijama: aritmetički, geometrijski ili harmonijski niz. Prema staroj grčkoj krilatici: čovjek je mjerilo svih stvari, mi bismo rekli inkarnacija, savršena ili manje savršena, barem kada je u pitanju estetičnost proporcije!) Ono što čovjek (umjetnik) radi, kreira ili re-kreira zapravo je uvijek na neki način, ovako ili onako, simulakrum svekolike prirode, kozmičkog ustroja. Ako se ne poštuje, ne podržava taj slijed, nužnost, dolazi do diskrepancije, najčešće do pada u ništa. Još je jedan moment tu presudan. To je ekspresija ili barem njena latentnost. «Ovo što, zapravo je ekspresija, odnosno ekspresija kalibra, razmjera,  dometa, dohvata, zahvata, humaniteta ili čak animalizma, (kozmičkog) okusa i mirisa svijeta; to je ekspresija onoga tko je (gradbeno) ekspresivan i koji je njen nositelj (stvaratelj)…» (I. O.: «Zahtjevno je»)Stvaralac u sebi, u svojem simulakrumu zapravo na neki način fermentira strukturu svijeta stvarajući ex nihilo novo djelo koje nanovo komunicira s Univerzumom. Lijepe ruže, planine, rijeke, žene.., nisu po sebi ekspresivne. Ekspresiju donosi čovjek kao svoju popudbinu, recimo tako. To je bez sumnje zakonomjernost autentičnih (umjetničkih) djela, kreacija.

Sandra Dedić Slavica je svojevrsni ekspresionist bez obzira što su njene kreacije primijenjene, odnosno primjenjive, to jest dizajnirane su da budu nosive, nošene (korištene), da budu dio svakodnevice ili svečanosti ili glamuroznih trenutaka. «Moda nije pitanje odjeće. Moda je u zraku, rođena iznad vjetra. Morate imati intuiciju za nju. Ona je na nebu i na ulici.» (Coco Chanel) Intuicije Sandri uistinu ne manjka. U njezinoj ornamentici, ritmizaciji, arabesknosti, florealnoj ili nekoj drugoj, na primjer “urbanoj”, kao da se nataložilo tisućljetno iskustvo ornamentiranja i variranja motiva gotovo do atavističkog i pretpovijesnog. To je svojevrsna inkluzija Istoka sa Zapadom i obratno, od egzotike do modernizma, ekskluzivne plemenitosti, primitivnih šara, do kompjutorom generiranih sklopova. Ima izuzetno oštro oko za studiozno oslikavanje i razradu sitnih detalja, variranje i u tome je perfekcionist par ekselans. U dizajnu za tekstil za velike korporacije ili slavne osobe, ne iscrpljuje se sav njen interes. Iz čistog zadovoljstva i ljubavi prema likovnosti često izrađuje oslikani nakit, zidne reljefe u drvetu, od savitljivog metala, žice i slično. No njezin osnovni napor, angažman usmjeren je na dizajn neusporedivih kreacija mustri za tekstil i odjevne predmete, a što je i osnovni izvor životne i umjetničke egzistencije. U tome je postigla zavidnu svjetsku reputaciju.

«Ništa nije ljepše od nagog tijela. Najljepše čime se žena može zaodjenuti jesu ruke voljenog muškarca. No, za one koje nemaju tu sreću, tu sam ja.» (Yves Saint-Laurent) I Sandrina zadaća je u tome da prvorazrednim stilom i maštovito zaodjene nagost žene u «drugu kožu» i učini ih još sretnijim, ljepšim, tajnovitim, privlačnijim i plemenitijim… I na kraju, još jednom Coco Chanel: «Kako bi bila nezamjenjiva, žena mora uvijek biti malo drugačija.» ili, «Moda prolazi, stil ostaje!» Sandrin stil će zasigurno još dogo opstojati.

Ivan Obsieger, Atelijer Lučko, siječnja 2012.

Sandra Dedić Slavica rođena je 1962. godine u Zagrebu od oca Arsena Dedića i majke Vesne Suligoj. Već je u ranom djetinjstvu kroz igru pokazivala sklonost likovnom izražavanju, crtajući, modelirajući u glini, igrajući se komadićima tkanine. U Splitu je 1981. godine završila Srednju umjetničku školu, smjer industrijski dizajn, a nakon toga je upisala Tehničko tehnološki fakultet, smjer dizajn tekstila u Zagrebu i diplomirala je u zvanju tekstilnog dizajnera 1984. godine. 1985. odlazi u Los Angeles i dobiva posao u tekstilnoj kući E. Z. Sportswear u kojoj se izrađuje odjeća i vlastiti tekstil. Sandra se istaknula i nametnula kao izuzetni kolorist i kao vrlo maštoviti kreator novih dezena tekstila, zahvaljujući prvenstveno svojem talentu i osjećaju za sinergiju kolora i oblika. U nekoliko navrata firma je šalje u Koreju, Seoul u svojstvu supervizora u proizvodnji tekstila i aplikaciji dezena. Godine 1993. ostvarila je suradnju s poznatim dizajnerom Bob Mackiemom kada je asistirala u kreiranju večernjih haljina za slavnu pjevačicu i glumicu Cher. Zajedno s Mackiemom dizajnira kolekciju svilenih šalova za robnu kuću Macy’s, za koju je također projektirala dizajn za pletivo i vezove, za vunu i lan. Godine 1994. odlazi u Grand Rapids, Michigan gdje pohađa tečaj u kompjutor dizajn centru "CDI technologies 2D software" i osposobljava se za svestrani rad na tom zahtjevnom alatu. Iste godine angažirana je u tekstilnoj firmi Samsung – Caravel gdje i danas radi, te za njih slika originalne dezene u svim tehnikama i bojama, ručno i na kompjutoru. Uz to oblikuje uzorke za robnu kuću Ralf Lauren, DKNY, BCBG Max Mara, te za velike lance trgovina Chicos, Nautica, Dillards itd.     

Sandra Dedić Slavica je bez sumnje svoj raskošni talent, upornost, dosljednost i preciznost u likovnom izričaju velikim djelom naslijedila od svojih roditelja, oca virtuoznog glazbenika, pjesnika, pa i sporadičnog, ali upečatljivog slikara, te od majke, vrsnog likovnog pedagoga.

Akademija-Art