Piše: Walter William Safar
Nakon izjava čelnih ljudi Vlade RH većini građana postalo je jasno da je počinjen direktan atak na Ustavni sud RH. A pošto znamo da je Ustavni sud najviša instanca svake demokratske države bojim se da diktatura kuca na vrata. Naravno, to je samo mišljenje jednog pjesnika, a nadam se da mišljenja još nisu zabranjena. Jer složili se mi ili ne, čini se da izjave dužnosnika državne adminstracije, Vlade RH, tjeraju da se svi zajedno upitamo, valja li se iza brda nešto opasno?
Ovu izjavu premijera Milanovića prenijeli su svi mediji:
„Potrošili smo 50 milijuna kuna koji nisu bačeni jer su ih dobili oni koji su radili u biračkim odborima, ali mislim da je bilo i korisnijih stvari na koje smo ih mogli potrošiti…”
Dakle premijer otvoreno obezvrijeđuje referendum kojeg demokratski svijet zove neposrednom demokracijom. A ne smatra bacanje novaca niz vjetar 178 milijuna kuna za skupocijene limunzine koje će grijati njihove preuzvišene taštine???
Ipak u oči mora bosti ona njegova najvažanija i najopasnija izjava: “Referendum o ćirilici nikad neće proći”.
Dakle, premijer se sada stavlja iznad Ustavnog suda, on bahato poručuje javnosti što mora odlučiti Ustavni sud i direktno utječe na odluku sudaca Ustavnog suda. Naglašavam, ja kao pjesnik nikada si neću dozvoliti da javno izjavim što je ustavno, a što neustavno o referendumu o ćirirlici jer to je u nadležnosti Ustavnog suda, ali zar tako ne mora postupiti i premijer? Svaki pravnik zna da ako ima više od 450.000 tisuća potpisa građana za referednum o ćirilici Sabor mora to poslati na razmatranje u Ustavni sud da upravo Ustavni sud da svoje mišljenje je li referendum ustavan ili neustavan i točka! Ali ne, premijer već sada javno donosi presudu i direktno na svoj bahati i neodgovoran način degradira najvišu instancu – Ustavni sud. A što ako Ustavni sud odluči drugačije nego što on, njegovi ministri i prorežmski mediji, govore? Zar bi tada on i njegovi mediji ukinuli Ustavni sud?
Užasna i jeziva je to taktika cijele Vlade RH. Eto izjave potpredsjednice u vladi RH, ministrice Opačić Milenke: “Nije me iznenadila odluka Ustavnoga suda, znam tko su ustavni suci”. Da to je izjavila ministrica u poslovnom dnevniku o ustavnosti referendumu o braku kao životnoj zajednici muškarca i žene.
Dakle što ministrica želi reći kada kaže “…znam tko su ustavni suci”? Želi li ona reći da su ustavni suci pristrani, nesposobni, korumpirani i na kraju želi li ona potpuno obezvrijediti najvišu instancu u Hrvatskoj i je li to priprema terena za ukidanje Ustavnog suda? Sva ta pitanja njišu se, poput njihala strave iznad građana ove divne napaćene malene zemlje.
Na ovaj način kukuriku koalicija, Vlada RH, obezvrijeđuje sve buduće referendume. Oni javno poručuju da su referendumi kršenja ljudskih prava? Oni javno poručuju da većina građana vrši teror nad manjinom? Zar onda treba zabraniti višestranačke izbore? Jer poznato je da na parlamentarnim izborima pobjeđuju upravo oni koji osvoje više glasova – znači većina. Da, krinke padaju. Oni su eto dobili na parlamentarnim izborima isto glasova kao i na referendumu incijativa ZA ali gle čuda, svoju pobjedu nazivaju voljom naroda, a pobijedu inicijatve ZA proglašavaju terorom većine nad manjinom??? Naravno u tome prednjači ministrica Pusić Vesna iskorištavajući institucije kao promo bilten svoje stranke. Zar to nije kršenje zakona? Zar su te institucije vlasništvo političara ili svih građana države Hrvatske? Zar ministarstvo vanjskih poslova služi samo jednoj stranki ili svim građanima? I tko je vlasnik države, građani ili političari?
Kada premijer Milanović izjavljuje kako referendum o ćirilici je protustavan ispada ne samo neodgovoran nego i smiješan. Da, premiju Milanoviću u laži su kratke noge, baš kao i pamćenje lažljivih političara. Mediji su prenijeli i ovu izjavu premijera: “Netko mora biti kriv, kako može Vlada biti kriva ako Ustav kaže da je svaki referendum dopušten”
I sada, što očekivati od takvog pemijera koji pogazi vlastite riječi zbog niskih ciljeva, a to je po svaku cijenu vladati ljudima. Dozvoliti ću si malo emocionalnosti i prisjetiti se jednog priloga u središnjem dnevniku HTV (Da i oni ponekad otvore srce), u kojem novinarka intervjuira običnog čovjeka, koji kaže da danima i mjescima obilaze sve manje i veće firme u svojoj županiji pokušavajući pronaći posao ali uvijek nailazi na iste odgovore, kriza nas prisiljava da moramo otpuštati ljude, a ne zapošljavati. Taj sredovječni čovjek je čitav život proveo radeći teške fizičke poslove ali eto kriza, koju su upravo stvorili pohlepna, bezosjećaja i korumpirana politička elita, dakle ta sablasna ekonomska kriza čovjeka je sada natjerala da suznih očiju zamoli sve dobre ljude neka mu pomognu skupiti drva za ogrjev, jer zima je pred vratima šesteročlane obitelji. I nakon tog priloga kamera pokaže premijera Milanovića kako sjedi u prvom redu bahato prekriženih nogu nehajno čavrljajući sa ministricom Opačić dok neki političar drži svoj “uzvišeni” govor na skupu ekonomista.
Ne kaže se uzalud da slika govori više od tisuću riječi. A ona meni govori da taj Milanović, kao i Opačićka, nemaju u svom životu niti jedan dan radnog staža i da nikada u svom životu nisu pošteno zafrkali rukave ali eto opet predivno žive dok onaj čovjek, koji čitav život briše lice znojem i suzama, sada moli dobre ljude za ogrjev.
Kada sutra neki vizionari pokrenu referendum svih referenduma, sa dva pitanja: “Da li ste ZA zabranu rasprodaje nacionalnih kompanija i prirodnih resursa u vlasništvu građana Hrvatske i da li ste ZA prijevremene izbore.” Zanima me hoće li vladajuaća kukuriku koalicija već do tada zabraniti pravo građana na referendum, i hoće li biti ukinut Ustavni sud?
Foto: Usud.hr
