Nostalgija s juga
Slikarsko stvaralaštvo Kolendića, niklo na prostorima istočne jadranske obale, sadrži u svojoj biti značajke autohtonosti, ali promovira autora u osebujnog autentičnog umjetnika koji je uspio na bazi tradicije izgraditi samosvojan likovni jezik. Autor, sklon zgusnutom emotivnom doživljaju, slikom nudi ono nešto ispod kože i zapleteno u mislima.
Njegovi pejzaži, vedute odlikuju se bogatstvom boja te profinjenim smislom za nijanse. Koloritom dominiraju, ako izuzmemo bijelu boju stonskih zidina i soli, tri broje: crvena, plava i zelena; njegov je pejzažni kolorizam trikromatičan. Miješanjem triju temeljnih boja dobiva sve ostale koje pokazuju sav sjaj prirode; plavičastim tonovima otvara dubine mora i daljine neba… To zapravo znači da je Kolendićeva koloristička "tehnika" intuitivno deducirana "tehnika" same Prirode. Zato su njegove slike Prirode, istodobno i slike njegove prirode i slike koje Priroda sama slika: vjerodostojna djela. Hiperrealističku, gotovo dokumentarističku preciznost nadopunjuje kolorističkom ekspresijom. Pored boje primarno je svjetlo; kromatski registar ostaje sav u nijansama plave i zelene boje oživljene crvenim ili pak žutim bojama. Njegove slike su izraz iskrenog oduševljenja sa sredinom u kojoj se kolorizam i luminizam prožimaju intezitetom topline. One su odraz slikareva doživljenog svijeta u kojem dimenzija misaonog prerasta u dimenziju emotivnog… Misao i doživljaj prethode slici.
Svi su njegovi radovi rađeni na osnovi njemu bliske ikonike, koju on iz godine u godinu osvježava u dijalogu sa samim sobom, obogaćuje je u ustaljenoj tekstovnoj podlozi iskušanih motiva te je tako njegov ciklus lišen frazeologije, dio je našeg viđenja. Ante Kolendić, predodređeni kolorist koji se oslanja na uspomene, lokalnu tradiciju, obiteljsku mitologiju, je čovjek koji se odaje (trenutačnom) ushitu, koji prihvaća izazov okoline, koji živi od komunikacije: koji je otvoren, neposredan, razgovorljiv: koji živi i djeluje pa čak prebiva oko sebe samog.
Danka Radić
Akademija-Art.hr
14.10.2010.
