Andrea Ružić: A mislili ste da ne vidimo dobro

Izložbu je u prisustvu autorice predstavio Eugen Borkovsky

Pogledajte galeriju radova!

Propitivanje svakidašnjice

Andrea Ružić predstavlja recentnu slikarsku produkciju radovima akrilom na platnu. Autorica projekt naziva „A mislili ste da ne vidimo dobro“. Tako već u naslovu naznačuje angažman i opravdava intenzivnu potrebu za oblikovanjem. To postaje očito kad se nađemo između radova nadprosječno velikog formata. Iz začudne ikonografije iščitavamo ilustrativne situacije. Tematski asortiman pokriva raspon od osobnih propitivanja do univerzalnih tema. Umjetnica locira situacije, osvjetljava stanje. Nudi nam razmišljanja ali izbjegava zaključke. 

Cijeli projekt u grubo možemo podijeliti na dvije grupe radova. Jednu grupu karakteriziraju detalji. Drugoj grupi pripadaju figure ili skupine likova. Na radovima iščitavamo društvene i socijalne komentare. Prikriveni odnosi pojedinca i okoline provlače se kroz vizualizacije. Neke od tema direktno ili indirektno dotiču erotiku. Većina likova nalazi se u nedefiniranom prostoru bez čvrstih gabarita. Izražen je određen stupanj empatije s naznačenim likovima. Dio radova, izborom marginalnih likova, žestinom i pristupom, uvjetno podsjeća na Bacon-a. Naravno, u znatno umjerenijoj interpretaciji ali ne mnogo vedrijoj atmosferi.

Kompozicija većine radova najčešće je bazirana postavljanjem glavnih motiva u sredinu formata prekrivenog podslikanim tonovima. Umjetnica najčešće koristi ljudsko tijelo. Ponekad je tu detalj, portret, dio tijela ili figura poput karikiranog ekranskog čovjeka ili pak ženski akt. Likovni zahvati često ne završavaju na rubu platna pa većina radova djeluje poput izrezaka iz nekog većeg formata, poput kadra fotografije. Ponegdje je prisutno karikaturalno oblikovanje. Na jednom radu autorica koristi kolaž, aplicira čipku koja dodatno podcrtava žensku priču koju želi prikazati. Radovi nas vode od koncepta viđenog / doživljenog do režiranja scene koja  priziva ideju trenutka na rubu mita. To je u duhu vremena: mitovi brzo nastaju i brzo bivaju zaboravljeni. Likovi su zaustavljeni u časak bez obzira da li su na sceni sami ili u grupi. Uvijek su u grču neke aktivnosti. Čak su i portretne situacije zaustavljene i pripadaju djelićima akcije. Svi akteri raspolažu nesigurnošću trenutka.

Autorica problematizira način života kojeg u današnjem obliku diktira kapitalistička privreda. Kapital se očituje kao nehuman i koristoljubiv. Kao što bijaše na početku epohe svjedoci smo da pomamljeni i ugroženi kapital danas nudi ono isto što je nudio odmah nakon svog rođenja: bijednu nadnicu, mala ili nikakva socijalna prava, nemogućnost pritužbe, nemogućnost izražavanja glasa pojedinca. Možemo, na žalost, potvrditi kako je mnogo onog što živimo, a nismo zadovoljni tretmanom i osobnim učešćem u životu, izraženo ovim projektom. Ove slike izgovaraju prepoznati ili još neprepoznati teror tzv. demokratskog društvenog uređenja na današnji način. Manipulacija ljudima dovedena je do perfidne simulacije pravila po kojima se treba ponašati.

Ovi radovi sugeriraju propitivanje mnoštva informacija kojima smo obasuti i koje moramo percipirati bez obzira na njihovu neprihvatljivost za naše poimanje. S plakata, iz novina, iz TV-a ili kompjutera bombardirani smo slikom koju ne želimo vidjeti. Prag tolerancije spušta se i više nas ne šokira raskomadano ljudsko tijelo. Snižavanje praga tolerancije, nije pridonijelo našoj senzibilnosti već čini suprotno, gasi našu emocionalnu osjetljivost. To utječe na međuljudsku komunikaciju koja postaje sve formalnija i prikriva prave dojmove i osjećaje. Kriza vrijednosti i sumnja u povijesnost, reflektiraju se u suvremenoj umjetnosti mijenjanjem pristupa umjetničkoj kreaciji. Iskazuje se protivljenje centraliziranosti i kulturalnoj  jednoobraznosti. Umjesto isključivo estetskog, poštuje se instinktivno. Andrea Ružić intenzivno doživljava stanje okruženja i to nam želi prenijeti.

Ukoliko joj rezultat slikarskog postupka nije dovoljno rječit, Andrea Ružić dodaje naslove kao oslonce percipiranju radova. Ona je odana promatraču i nerijetko je narativna. Prolazeći od rada do rada otkrivamo raznorodne teme. Postaje nam jasno da nas autorica želi obasuti oblicima – informacijama. Komunikacija s promatračem ostvaruje se posebno sa svakim radom. Ovaj ciklus možemo tumačiti kao svojevrsni dnevnik trenutaka spoznaja. Teme su heterogene pa to inicira prezentaciju. Poneki rad može podnijeti grupiranje a neki najbolje funkcionira osamljen bjelinom galerijskog mira. Ideja „bijele kocke“ kao idealnog miljea za prezentiranje umjetničkih radova, koji su sami za sebe zaokruženi autonomni entiteti, potječe iz faze modernizma. Andrea Ružić ovaj neutralni prostor, koji je u pravilu neovisan i izdvojen od vanjskih faktora, problematizira paralelno s dnevnim boravcima. Ona dimenzijama radova provjerava neutralnost / definiranost ovih prostora. Galerija postaje dnevni boravak za grupu žena u napornom odnosu ili za, možda najupečatljiviji rad ovog ciklusa, autoričin dramatičan autoportret.

Cijela povijest umjetničke prakse zapravo je dekodiranje iniciranih poruka koje su upućene na iščitavanje poznatom ili nepoznatom primaocu. Likovna i sve ostale umjetnosti imaju u sebi ugrađen komunikacijski segment bez obzira radi li se o monologu ili ponuđenom dijalogu. I ovdje podastrtu situaciju promatrač dekodira sukladno osobnoj poetici i senzibilitetu. Na svim radovima ponuđeno je prepoznavanje motiva, a građa uvedena u kompozicije problematizira realnost čovjeka današnjice. Autorici je važnija poruka od realističkog prikaza. Važnija joj je priča, poruka koju interpretira. Ovo su kratke priče. Kao u spotu, kao u stripu, kao na freski.

Eugen Borkovsky, VIII. 2012.

Andrea Ružić rođena je 1983.g. u Rijeci. Nakon završene srednje škole upisuje ALU Beograd, smjer slikarstvo. Tijekom studija izlaže i sudjeluje na dvomjesečnom ljetnom programu razmjene studenata u Firenci. 2007.g. završava ALU Beograd, smijer slikarstvo u klasi prof. Gordana Nikolića. 2008.g.postaje član HDLU Rijeka. Dobitnik je nagrade Grada Grožnjana u sklopu 15.extempore. Izlagala je na nekoliko skupnih izložbi. Živi i stvara u Rijeci.
e-mail: ruzic_a@yahoo.com

Akademija-Art