Uz izložbu slika Ane Marije Botteri Peruzović održane od 1. do 16. svibnja 2011. godine, u atriju Knjižnice Marko Marulić, u Splitu
Cvijet kao slikarski svijet
Kada je cvijet nečiji umjetnički svijet, vrijeme je za razmišljanje o biologiji oblika koji nas oduševljavaju svojom ljepotom. Takva je prilika izložba slika Ane Marije Botteri Peruzović koja se održava u Knjižnici Marka Marulića u Splitu. Radi se pretežito o akrilicima na platnu nastalima u protekla dva desetljeća, od studentskih dana, kada je 1993. godine diplomirala slikarstvo na zagrebačkoj ALU u klasi prof. Đure Sedera, do danas. Procvale i prolistale forme koje se iz tučka kao žarišta života šire do rubova cvijeta određenih vrstama, zamamne su vizije spiralnih putanja života. A što je središte cvijeta do izvorište njegova nastanka?
Na put u središte svijeta kao po zamišljenoj vrtnji atoma oko jezgre, na toj izložbi strašću pustolova zadiremo u potrazi za novim otkrićima. Izazov pupoljka nalik je neotkrivenim ljubavnim čarima što se pred nama razotkrivaju poput tajni zakopanog blaga. Iz te škrinje sudbina povezanih nevidljivim nitima života nižu se oko tučka, prašnici, čaške i latice u začaranom krugu boja i oblika. A srčika i prirodni sokovi što kolaju njezinim supkama, nalik je srcu i krvotoku u neprestanoj utrci za opstankom. Iz zelenih izdanaka klija biljka sunčane palete boja i tonova.
Naravno da je slikarstvo Ane Marije Botteri Peruzović tijekom dva desetljeća evoluiralo od studentske dorađenosti, zaglađenosti ploha i kompozicijske organiziranosti u nemir odnosa motiva i fonda. Titravim plohama podloge uvlači u arabeske sjena izdanke bilja spajajući ih u jedinstvenu plohu. Iz nje se kao iz durbina kaleidoskopa nižu omeđena koloristička polja okera, kromoksida, cinobera, purpura i violentnih. Razlikuje cvjetne vrste, perunike, frezije, mimoze, anturije ili irise te ih obavija granama lovora pletući putove slavi nadahnuća. U najnovijim radovima razvija forme nalik svemirskim tijelima s ticalima poput antena koji komuniciraju s univerzumom.
Tako lokalni prizori postaju tek predložak za razvijanje vizije povezanosti s globalnim. Zavičajno i univerzalno prožima se na naoko banalnom motivu raslinja cvijetnjaka i livada. Uzgojene i divlje vrste puzavaca i penjačica zaustavljene na slici napetih, tek procvalih formi, gizdavo se okreću svjetlosti kao izvoru života. Hoće li cvijet kao izvorište nadahnuća biti poticaj za daljnje razvijanje slikaričinih traganja za srži umjetnosti? Izložba donosi višeslojni osjetilni užitak, pa se prostorom imaginarno šire esencije mirisa omamljujuće opojnosti, a pogled zavodljivo privlače proljetna cvjetna ruha promatraču željnom melema duha.
Vlasta Tolić
Akademija-Art.hr
26.06.2011.
