Gradska galerija Fonticus Grožnjan
od 1. VI. 2013. u 20.00 sati,
Izložbu će u prisustvu autorice predstaviti Eugen Borkovsky.
Predgovor:
THIS USED TO BE MY PLAYGROUND
Ana Glažar predstavlja seriju manjih laviranih crteža na papiru i niz slika većeg formata izvedenih akrilom na platnu. Unutar postava nalazimo objekt, instalaciju u obliku ljuljačke. Prema asortimanu likova i scena odmah razaznajemo da projekt problematizira djetinjstvo i mladost. Umjetnica u galeriji simulira lokaciju dječjeg igrališta ili preciznije, predstavlja dojmove i komentare na osobne doživljaje djetinjstva. Postav prepoznajemo kao projekt jer su radovi povezani tematikom i stilskim karakteristikama autoričina rukopisa. Na svim radovima prepoznajemo motiv. To su obličja djece u različitim situacijama. Pažljivijim promatranjem shvaćamo da to nisu “slatka dječica”. Zapažamo da se radi o pojedincu / pojedinki u odnosu na čopor. Također postaje očito da likovi nisu benigni već da se radi o njihovim intenzivnim međusobnim odnosima. Tu započinje priča.
Forsiranje ujednačenosti grupe, krda, stvara frustracije mnogim ljudima već u ranoj mladosti. Svi se možemo prisjetiti svoje socijalizacije tokom koje smo nerijetko bili maltretirani od vršnjaka ili onih malo većih od nas. Odrasli ne žele primijetiti, često do grubosti dovedenu, realnost dječjih socijalnih odnosa. Bullying, nasilje među mladima nastaje kada jedno ili više djece namjerno i opetovano psihički ili fizički zlostavlja drugo dijete. Dječji život tako postaje neizdrživ i mučan. Ovo zlostavljanje se razlikuje od zadirkivanja, naguravanja i zezanja. Ono uključuje stalno ponavljanje omalovažavanja. Žrtve su uvijek emocionalno osjetljiva djeca. Školsko maltretiranje događa se zbog neke drugačijosti koja može biti banalna, npr. drugačije oblačenje. Osjetljive duše te situacije pamte cijeli život bez obzira na kasnije sazrijevanje i postizanje položaja ili uspjeha u životu.
Zlostavljanje odrasli ne zamjećuju, posebno ako nemaju dobar odnos prema djetetu ili ako dijete nema povjerenje prema roditelju, učitelju, odrasloj osobi. Suvremeno vrijeme, umjesto da ublažava stanje, čini da se od djece sve više udaljavamo. Brane nam se sasvim prirodne radnje koje smo nekada slobodno činili. Više ne smijemo npr. pogladiti dijete po kosi jer se javlja dežurni moralist sa sumnjom u pedofiliju. Sili nas se da djeci pričamo bedastoće o Adamu i Evi. Više ne smijemo biti strogi prema djeci jer nam se nameće da remetimo njihova prava. Bilo bi dobro da su roditelji educirani i da uspijevaju razgovorima, uvjeravanjima i drugim načinima navesti dijete na pozitivno ponašanje. No, to nije slučaj. Neki roditelji ponovi žele uvesti ptice rode u rodoslovlje. Prečesto, već od malih nogu, djecu podajemo ideji autoriteta i poštovanju materijalnih vrijednosti. Mnogo više od društvenih uređenja na djetinjstvo i odrastanje negativno utječu religije. Utemeljene su na neuvjerljivim legendama pa im nije strana licemjernost. Prešutno, primjerima pokazuju, kako se smije i ono što se ne smije, samo da to nitko ne vidi. Odijeljenost bogatih od siromašnih, posebno u trenutnim uvjetima dokidanja srednjeg sloja i njegovog srozavanja na neadekvatno vrednovane rada podriva socijalne odnose na svim nivoima. U osiromašenim zemljama nezadovoljstvo nezaposlenih roditelja ne može se ne odraziti na djecu. Odrasli propagiramo poštenost, vrijednost, zalaganje a naš trud i rad nisu adekvatno vrednovani. Tako je cijela organizacija suvremenih društava, od rođenja malih bića, podređena zakonu imanja a ne zakonu voljenja.
Ovakva ili slična razmišljanja premise su autoričina kretanja u vizualnu interpretaciju problematike malih bića. Ana Glažar poseže za djetinjim dobom iz razloga osobnog sjećanja. Ideja propitivanja svog odnosa prema situacijama koje su joj se dogodile iziskuje hrabrost. Dramatika i reskost prikazanih situacija govori o ozbiljnom doživljaju i određenoj nelagodi. Percepcija je djelomično određena zapisima na radovima. No, mnogo su dojmljiviji likovi s kojima se susrećemo. Aktere nalazimo u karakterističnim situacijama djetinjstva: putovanje, igra, međusobna komunikacija. Autorsko, prepoznatljivo „oblikovanje” tih bića, kao i u autoričinom prošlom projektu, izgovara intenzitet doživljaja. Okrećući se osobnim reminiscencijama i podražavanjem dječjeg slikopisma, umjetnica gradi narativne kompozicije. Neke radove možemo doživjeti kao isječke za crtani ili animirani film. Pred nama je niz likovnih komentara prošlosti i sadašnjosti. Slike aktera su reske i pripadaju davnom sjećanju. Za razliku od njih, natpisi, titlovi, prateći tekstovi, izgovaraju umjetničin stav iz recentne pozicije. Ana Glažar vizualno – narativnim situacijama označuje događaje slijedom kojih možemo locirati djetinjstvo ali i drugačijost. Likovi prenose umjetničine dileme. Ona je čas u djetinjstvu, čas u zrelosti. Dok bi djetinjstvo željelo pustiti krik nezadovoljstva, zrelost ne dozvoljava krik već samo interpretaciju i komentar.
Ovaj, najnoviji projekt Ane Glažar još određenije propituje njenu vlastitu poziciju. U postavu izložbe nalazimo ljuljačku. Ona spaja djetinje i zrelo doba. Ne možemo preskočiti reminiscencije na Fragonardovu ljuljačku koja senzualnost prikrivenog dovodi na scenu realno vidljivog. Na ovoj izložbi, ta sprava ugode ili igre, postaje dramatična oznaka sazrijevanja, promjene stava i percepcije. Pored djece koja svojom iskrenošću postaju okrutna prema senzibilnom biću, pojavljuje se ljuljačka koja je značajna u djetinjstvu ali i poslije. Naravno, ukoliko vam stražnjica još stane u sjedalicu za ljuljanje.
Eugen Borkovsky, V. 2013.
Ana Glažar rođena je 1981. u Rijeci. Diplomirala slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji. Član je Udruge Plus, Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Likum-a Zadruge likovnih umjetnika Hrvatske. Surađivala je sa talijanskim design studiom Imegadito i osim slikarstva i ilustracije radi kao dizajner. Jedna od dobitnica likovne nagrade Ivo Kalina za najbolju izložbu u Rijeci tijekom 2009. godine. Neke od kreacija dizajn igračaka su objavljene 2010. godine u knjizi Crazy Toys Vincenta Thfoina za francusku izdavačku kuću De la Martinere. Sudjelovala je na mnogobrojnim izložbama u Hrvatskoj, Italiji, Srbiji, Njemačkoj i Walesu. Živi i radi u Rijeci.
GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 – 2013 GRISIGNANA Cittá degli artisti
