Vesna Makovec, Centar za kulturu Cakovec
centar-za-kulturu-cakovec@ck.t-com.hr
38. Majski muzički memorijal „Josip Štolcer Slavenski“
Čakovec, 10.-12. svibnja 2011.
ORGANIZACIJSKI ODBOR
Sanja Raca, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Ivan Perhoč, župan Međimurske županije
Branko Šalamon, gradonačelnik grada Čakovca
Branka Džebić, glavna urednica rubrike Kultura, Vjesnik
Ladislav Varga, ravnatelj Centra za kulturu Čakovec
RADNI ODBOR
Marko Žerjav
Robert Lisjak
Ladislav Varga, predsjednik
ŽIRI ZA DODJELU VJESNIKOVE NAGRADE «JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI»
Zoran Juranić, predsjednik
Antun Tomislav Šaban, član
Iva Lovrec Štefanović, član
Višnja Požgaj, član
Zdenka Weber, član
ODLUKA OCJENJIVAČKOG SUDA VJESNIKOVE NAGRADE “JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI” ZA GLAZBENA OSTVARENJA U 2010. GODINI
Vjesnikova Nagrada „Josip Štolcer Slavenski“ Daliboru Bukviću
Žiri za dodjelu Vjesnikove Nagrade „Josip Štolcer Slavenski“, koji je ove godine radio u sastavu Zoran Juranić, skladatelj, dirigent, član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, predsjednik žirija, skladatelj i dirigent Antun Tomislav Šaban, te muzikologinje Iva Lovrec Štefanović, Višnja Požgaj i dr. Zdenka Weber, razmotrio je praizvedbe djela hrvatskih skladatelja u 2010. godini i jednoglasno odlučio da nagradu za 2010. godinu dodijeli skladatelju Daliboru Bukviću za ciklus „Récits de l’autre monde“ („Priče s drugog svijeta“).
Obrazloženje žirija:
Hrvatski skladatelj i pedagog Dalibor Bukvić (Sinj, 1968.), koji je diplomirao kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu akademika Stanka Horvata (1995.), a usavršavao se na Ljetnim tečajevima u Darmstadtu kod Karlheinza Stockhausena i Luce Lombardija (1996.), na IRCAM-ovoj Ljetnoj akademiji u Parizu (1997.), na središnjem pariškom Konzervatoriju (odsjek elektroakustike, razred Laurenta Cuniota, 1996./1997.), te na Nacionalnom konzervatoriju Boulogne, u razredu Michela Zbara (1998.), objedinio je tri svoja ranije izvođena ostvarenja s novim stavkom „Vers le ciel“ („Prema nebu“) u ciklus pod nazivom „Récits de l’autre monde“ („Priče s drugog svijeta“). Taj je četverodijelni slijed bio u cjelini prvi put predstavljen javnosti 1. travnja 2010. godine u izvedbi Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a, Dječjeg zbora Zagrebački dječaci i Djevojačkog zbora Zinka, pod ravnanjem Tončija Bilića i uz sudjelovanje glumca Luke Dragića.
Elektroničku glazbu „Spatial – Danse des apparitions“ („Prostorna igra priviđenjâ“), praizvedenu u Parizu 2000. godine, te orkestralni stavak „Actus“ i stavak za zbor i orkestar „Psalam“, praizvedene u Zagrebu 1995. godine, zaključio je Dalibor Bukvić završnom vokalno-instrumentalnom apoteozom „“Vers le ciel“ (Oraculum-Lux aeterna)“ („Prema nebu“ (Proročanstvo-Vječno svjetlo) u ciklus pod naslovom „Priče s drugog svijeta“, za glumca, mješoviti i dječji zbor, orkestar i rasvjetu. Djelo je stvarao u Parizu (gdje je živio do 2008. godine), Puli i Zagrebu od 2004. do početka lipnja 2006. godine, na temelju vlastitog teksta na latinskom jeziku. Hrvatska televizija emitirala je Bukvićevo ostvarenje 4. travnja ove godine, pa je to bila prigoda da se prisjetimo praizvedbe održane 1. travnja 2010. godine
Vođen principom gradacije u izvođačkom aparatu i trajanju, ostvario je Dalibor Bukvić u 25-minutnoj skladbi „Vers le ciel“ („Prema nebu“) djelo koje u prvom dijelu „Oraculum“ („Proročanstvo“) protječe u znaku neprestanih izmjena ekstremnih zvukovnih kontrasta i u vrsno osmišljenoj dramaturškoj razradi, koja u orkestru otkriva bogati spektar kolorističkih efekata. Uopće, Bukvić je dobar znalac potencijala orkestralnih kombinacija i njegova se instrumentacija razotkriva kao trajno nadahnuto korištenje boja orkestralnih dionica. Stavak zaključuju samostalni muški glasovi, kao pridodana vrijednost ideje koju se želi izreći uglazbljenim tekstom. Drugi dio, eterični i prozračni „Lux aeterna“ („Vječno svjetlo“), uvode visoki i zvonki glasovi dječjega zbora, a jedini značajniji orkestralni blok najava je izražajnog zborno-orkestralnog koralnog odjeljka na riječi biblijske provenijencije luceat eis. Bukvić koristi i orkestralnu aluziju na završetak trećeg stavka, „Actusa“, osiguravajući djelu glazbeno jedinstvo. Ciklus zaključuje svečano ponavljani orguljski akord B-dura, a skladba završava zbornom apoteozom. Astralna ozvučenost inspirirana je tekstom „A negdje u konačnici, na samom kraju našeg putovanja, negdje u vremenskom beskraju savršenog sklada, među zvijezdama, u trenutku potpune savršenosti i jedinstva cijelog Univerzuma, zazvučat će i savršena glazba, ona od koje nema savršenije – TIŠINA.“
Ostvarenjem „Priče s drugog svijeta“, te napose novim završnim stavkom „Prema nebu“, obogatio je Dalibor Bukvić suvremenu hrvatsku glazbenu tvorbu djelom koje odaje inventivnog autora, koji u zvukovnosti odabranih izvođačkih medija nalazi poticaje za produhovljenu realizaciju osobnoga nadahnuća. Bukvićeva glazbena misaonost, vrsna strukturiranost skladbe, uzorno korištenje ljudskih glasova i znalačko postizanje željenih efekata u akustičkim odnosima, što sve interpretima pruža mogućnosti za skladno, iako i zahtjevno izvođenje, u osnovi su odluke za isticanje njegova ostvarenja i dodjelu Vjesnikove Nagrade „Josip Štolcer Slavenski“ za 2010. godinu.
Dr. Zdenka Weber
DALIBOR BUKVIĆ
Skladatelj i pedagog Dalibor Bukvić (Sinj,1968.) diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Stanka Horvata (1995.), a usavršavao se na ljetnim tečajevima u Darmstadtu kod Karlheinza Stockhausena i Luce Lombardija (1996.), po dobivanju stipendije francuske vlade na središnjem pariškom Konzervatoriju (odsjek elektroakustike, razred Laurenta Cuniota, 1996.-1997.), na Nacionalnom konzervatoriju Boulogne, u razredu Michela Zbara(1998.), te na IRCAM-ovoj Ljetnoj akademiji u Parizu (1997.).
Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu (Ostinato i rondo-za gudače te Propheties-za glasovir, 1992.) i Nagrade Stjepan Šulek (Psalam-za zbor i orkestar, 1995.).
Od 1996. do 2008. živio je u Parizu gdje je djelovao kao korepetitor, profesor glazbene teorije, glasovira i improvizacije na više pariških konzervatorija te na Konzervatorijima u Ivry sur Seine i Fontenay aux Roses. Od 2008. živi u Zagrebu, gdje radi kao docent na Muzičkoj akademiji i predaje teorijske-glazbene predmete.
Piše za solistička glazbala, komorne sastave, zbor i orkestar, glazbu za kazalište, film i televiziju te suvremeni ples. Surađuje sa Zagrebačkim kazalištem mladih, Hrvatskim narodnim kazalištem u Osijeku, zagrebačkom plesnom grupom"Gesta", amsterdamskom trupom"Griftheater" (s kojom je ostvario mimu "Metafoe", fuziju glazbe, plesa, pokreta i glume), pariškim"Alchimistes" te "Dance Mission" iz San Francisca. Njegova su djela izvodili mnogobrojni domaći i inozemni umjetnici i sastavi, među njima Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, Simfonijski puhački orkestar Hrvatske vojske, Hrvatski komorni orkestar, Zagrebački solisti, violinist Goran Končar, basklarinetist Ratko Vojtek, orguljaš Mario Penzar, Limeni puhački kvintet "Volga" iz Rusije i nizozemski oboist Bart Schneeman, a bila su predstavljena na koncertima i festivalima u Hrvatskoj, BiH, Njemačkoj, Francuskoj, Danskoj, Španjolskoj i SAD-u.
Skladbe su mu objavljene u diskografskim kućama "Cantus", "Croatia Records", "Orfej HRT" i "Ganga Music Međugorje&Etiprint Zagreb".
Zgrada Scheier, Dvorana Zrinski
utorak, 10. svibnja 2011. u 20 sati
Svečano otvorenje 38. Majskog muzičkog memorijala “Josip Štolcer Slavenski”
ZAGREBAČKI KVARTET
Goran Končar, violina
Davor Philips, violina
Hrvoje Philips, viola
Martin Jordan, violončelo
PROGRAM
J. Š. Slavenski: Lirski kvartet, Op. 11.
Allegro agitato marcato
Andante cantabile spontano
Quasi prestissimo
J. Š. Slavenski: Pjesme moje majke
Međimorje kak si lepo zeleno, Andante maestoso
Tu za repu, tu za len, Allegretto scherzando
Imala je majka tri jedine kćerke, Grave
Raca plava po Dravi, Allegro scherzando
Helena Lucić – mezzosopran
J. Š. Slavenski: Sonata za violinu i klavir
Sergej Evseev – violina
Danijela Petrić – klavir
ZAGREBAČKI KVARTET
Zagrebački kvartet najstariji je hrvatski komorni ansambl, osnovan 1919. godine.
Kvartet je nastupao u brojnim znamenitim koncertnim dvoranama širom svijeta poput Sydney Opera House, New York UN Concert Hall, Berlin Schauspielhaus, London St. John Smith Sq. i mnogim drugima. U svojoj bogatoj glazbenoj karijeri izdali su preko 40 gramofonskih ploča i dobitnici su brojnih domaćih i inozemnih nagrada. Godine 2007. dobili su diskografsku nagradu Porin za životno djelo.
Zagrebački kvartet 1919. godine utemeljili su Vaclav Huml, Ladislav Miranov, Milan Graf i Umberto Fabbri. U razdoblju do 1943. godine u Kvartetu nastupaju mnogi istaknuti glazbenici, među kojima su Dragutin Arany, Zlatko Topolski te Stjepan Šulek. Kvartet 1954. godine ponovno utemeljuju Josip Klima, Tomislav Šestak, Dušan Stranić i Zvonimir Pomykalo i time započinje drugo razdoblje Zagrebačkog kvarteta. Tijekom sljedeća četiri desetljeća kroz Kvartet prolaze mnogi glazbenici, a među njima su i Zlatko Balija, Fred Kiefer, Josip Stojanović, Ivan Kuzmić, Đorđe Trkulja, Marija Trkulja, Goran Bakrač i mnogi drugi. Od 1920. godine mnogi domaći i inozemni skladatelji svoja su djela posvetili Zagrebačkom kvartetu. Uz ansambl su nastupali istaknuti i proslavljeni glazbenici poput Ruže Pospiš-Baldani, Dunje Vejzović, Vladimira Ruždjaka, Stephena Kovacevicha, Vladimira Krpana, Ide Gamulin, Sergia Delmestra, Riccarda Caramelle i Lazara Bergmana. 2004. godine Zagrebački kvartet obilježio je 85 godina svoga djelovanja izvedbama svih gudačkih kvarteta i kvinteta Dmitrija Šostakoviča, te mnogobrojne uspjehe zaokružio ciklusom Riznica hrvatske kvartetske glazbe.
Zagrebački kvartet danas čine istaknuti glazbenici Goran Končar, Martin Jordan te Davor i Hrvoje Philips.
HELENA LUCIĆ, mezzosopran, rodila se u Frankfurtu na Majni 1978. Studirala je germanistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 2005. diplomirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi doc. Lidije Horvat-Dunjko. Pohađala je majstorske tečajeve za francusku operu u Beču kod Axelle Gall, i za Mozartovu opernu glazbu kod Olivere Miljaković, kod koje je na usavršavanju. Sudjelovala je u ljetnim školama za barkonu glazbu i ples Aestas Musica pod vodstvom Catherine Mackintosh i Laurencea Cummingsa u Varaždinu. Godine 2001. debitirala je u HNK-u u Zagrebu u Puccinijevim jednočinkama Suor Angelica i Gianni Schicchi. Zapažen nastup imala je na Muzičkom biennalu Zagreb (2003.) u operi Životinjska farma Igora Kuljerića kao Mollie.
U osiječkom HNK-u pjevala je Cherubina u Mozartovu Figarovu piru, Ciescu u Puccinijevoj operi Gianni Schicchi i Nancy u operi Martha F. von Flotowa.
Na otvorenju Splitskog ljeta 2005. pjevala je ulogu Lobela u dramskom oratoriju Prijenos Sv. Dujma J. Bajamontija pod ravnanjem Pavla Dešpalja, a u splitskom HNK-u debitirala je 2008. u ulozi Siebela u Gounodovu Faustu.
Riječkoj se publici prvi put predstavila 2008. ulogom Rosine u Rossinijevu Seviljskom brijaču.
U zagrebačkom HNK-u nastupala je u Ravelovoj operi Dijete i čarolije u ulogama Mačke i Vjeverice, zatim kao Lola u Mascagnijevoj Cavalleriji Rusticani, kao Rosina u Rossinijevu Seviljskom brijaču, Mercedes u Bizetovoj Carmen, Ciesca u Puccinijevoj operi Gianni Schicchi, Messagiera i Speranza u Monteverdijevu Orfeju, te kao Pepeljuga u istoimenoj Rossinijevoj operi.
Godine 2007. nastupila je u hvaljenoj produkciji Cimarosina Tajnog braka, u ulozi Fidalme na ljetnom festivalu u austrijskom Schärdingu.
Kao solistica surađivala je, između ostaloga, sa zborom i orkestrom HRT-a, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Hrvatskim komornim orkestrom te sudjeluje na festivalima Orgulje Heferer i Organum Histriae.
Već niz godina uspješno surađuje s Hrvatskim baroknim ansamblom.
Od 2004. do 2006. bila je stipendistica CEE-Musiktheater/Deutsche Bank u Beču.
SERGEJ EVSEEV
Rođen je 1969. godine u Moskvi. Glazbeni koledž "Gnesin" završio je 1988. a 1993. godine magistrirao na Ruskoj glazbenoj akademiji u klasi prof. Miroslava Rusina.
Već od ranog djetinjstva zapažen je kao izraziti talent koncertirajući kao solist uz pratnju orkestra moskovske akademije. Tijekom studija sudjelovao je na brojnim natjecanjima iz violine i komorne glazbe te na seminarima kod prof. Kunakova, Kutzovskog i Bockovoja.
Istovremeno diplomira studij komorne glazbe kod svjetski renomiranog Borodin kvarteta.
Pri završetku studija postaje koncertni majstor komornog orkestra "Rossijskaja kamerata" te komornog orkestra "Kremlin" s kojima također nastupa kao solist u Njemačkoj, Finskoj, Španjolskoj, Francuskoj te SAD-u. Snimio je brojne CD-ove za švicarsku firmu "Claves".
Od 1994. godine stalno surađuje sa Simfonijskim orkestrom HRT-a kao koncertni majstor. U siječnju 2002. godine postaje član ansambla Zagrebačkih solista.
DANIJELA PETRIĆ
Danijela Petrić studij glasovira završila je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Marije Gvozdić-Horvat te na Konzervatoriju Giuseppe Verdi u Milanu. Kao stipendist francuske Vlade boravi u Parizu gdje studira na Schola Cantorum te na Conservatoire National Superieur de Paris u klasi J. Loriod. Usavršavala se na majstorskim tečajevima kod E. Timakina, R. Kehrera, R. Muraroa, D. Krausa, P. Badura-Skode, M. Damerinija i M. Krolla (čembalo). Kao solistica i komorna glazbenica koncertira u domovini i inozemstvu (Slovenija, Italija, Austrija, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Kanada, Meksiko). Sudjeluje na uglednim festivalima kao što su Muzički biennale Zagreb, Gaudeamus Music Festival Amsterdam, Cervantino Festival Mexico, Večeri na Griču, Tribina muzičkog stvaralaštva Opatija, Musicafutura La Spezia, Festival Lent Maribor. Pedagoškim radom bavi se od 1994. godine kao suradnik Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu , a profesor je na Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu. Kao korepetitor surađivala je s Operom Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu te s Teatrom alla Scala u Milanu. Ostvarila je brojne snimke za potrebe Hrvatskog radija i televizije. Zajedno s Z. Niessnerom suosnivačica je Udruge Mala opera.
Crkva sv. Antuna Padovanskog Čakovec
srijeda, 11. svibnja 2011. u 20 sati
Koncert
PJEVAČKI ZBOR JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI ČAKOVEC
Dirigentica: Senka Bašek Šamec
GUDAČKI KOMORNI ORKESTAR MUZIČKE AKADEMIJE ZAGREB
Mentor orkestra: Jože Haluza, izv. prof.
PROGRAM
J. Š. Slavenski: Voda zvira
Rugalica
Zelena dobrava
Pjevački zbor “Josip Štolcer Slavenski” Čakovec
K. Odak: Passacaglia za gudače
P. Hindemith: Žalobna muzika za violu i gudače
Solistica: Amalija Kokeza, viola
Gudački komorni orkestar Muzičke akademije Zagreb
F. Dugan: Molitva
B. Starc: Miserere mei (Psalmus 57)
M. Tajčević: IV Duhovni stil (Vospojte Gospodi)
Pjevački zbor “Josip Štolcer Slavenski” Čakovec
F. Schubert: Misa za zbor, orkestar i soliste u G-duru
Kyrie
Gloria
Credo
Sanctus
Benedictus
Agnus Dei
Gudački komorni orkestar Muzičke akademije Zagreb
Pjevački zbor “Josip Štolcer Slavenski” Čakovec
Solisti: Dolores Leko, sopran; 4. godina
Bože Jurić-Pešić, tenor; 1. godina
Vatroslav Maltar, bas; 4. godina
PJEVAČKI ZBOR “JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI” ČAKOVEC
Pjevački zbor “Josip Štolcer Slavenski” osnovan je u Čakovcu 1975. godine, a od 1982. godine nosi ime jednog od najistaknutijih hrvatskih skladatelja rodom iz Čakovca. Od tada do danas u zboru je pjevalo oko 500 pjevača – amatera.
Redovito nastupa na natjecanjima zborova u organizaciji Hrvatskog sabora kulture, međunarodnim natjecanjima, Varaždinskim baroknim večerima, te bilježi mnoga gostovanja u zemlji i inozemstvu. (Njemačka, Austrija, Češka, Slovenija, Mađarska, Estonija). Zbor je dobitnik dviju Zlatnih plaketa HSK u Novom Vinodolskom 2002. i Novigradu Istarskom 2007. godine, te triju Srebrnih plaketa HSK 1993. u Rijeci, 2003. u Novom Vinodolskom i 2005. u Novigradu Istarskom.
Zbor je dobitnik i Zlatne plakete na 7. Natjecanju zborova u Zagrebu 2004. godine, te Srebrnih plaketa na 6., 8., i 10. Natjecanju zborova u Zagrebu 2002., 2006. i 2010. godine. Na 45. Mokranjčevim svečanostima u Negotinu zbor je dobio 2. nagradu stručnog žirija. Na međunarodnom planu, zbor je osvojio Zlatnu diplomu na natjecanju zborova u Budimpešti 2003. godine, dvije Zlatne diplome na natjecanju zborova u Linzu 2007. godine u kategoriji sakralne glazbe i kategoriji mješovitih zborova, Srebrnu diplomu na natjecanju zborova u Italiji 2006. godine, te osvajanje Srebrne olimpijske medalje na Olimpijadi zborova u Bremenu 2004. godine u konkurenciji ponajboljih amaterskih zborova svijeta. Zbor je osvojio dvije Srebrne medalje u kategoriji mješovitih zborova i sakralnoj glazbi na 5. Svjetkim zborskim igrama u Grazu 2008.
Za zapažene rezultate u zemlji i inozemstvu, te njegovanju kulturne baštine Međimurja i Hrvatske, zbor je nagrađen najvišim priznanjima Grada Čakovca i Međimurske županije (Zlatni Grb Grada Čakovca i Županijska Nagrada Zrinski).
Snimljena su i dva CD, a unutar zbora uspješno djeluju ženska i muška vokalna grupa. Zborom je od samog osnutka do kraja 2004. godine, dakle punih 30 godina dirigirala i bila njegova umjetnička voditeljica Dragica-Karolina Šimunković. Od početka 2005. godine zbor vodi Senka Bašek Šamec kao dirigent i umjetnički voditelj.
SENKA BAŠEK ŠAMEC prof.
Dirigentica i umjetnička voditeljica zbora
Rođena je 1968. godine u Prelogu. Osnovnu muzičku školu završila je u Čakovcu, nakon čega upisuje srednju glazbenu školu u Varaždinu. Glazbeno školovanje nastavlja na Državnom glazbeno-pedagoškom institutu “Gnjesinih” (kasnije Ruska nacionalna akademija) u Moskvi, gdje je diplomirala harmoniku 1993. ali i stekla zvanje magistra umjetnosti.
Od 1992. godine zaposlena je kao professor harmonike u Osnovnoj umjetničkoj školi u Čakovcu, a od 1994. godine, vanjski je suradnik-predavač na Učiteljskom fakultetu – odsjek Čakovec.
Dopredsjednica je Zajednice HKUU Međimurske županije, predsjednica Odbora za zborove i male vokalne sastave Zajednice, te predsjednica Odbora kolegija za zborove i male vokalne ansamble Hrvatskog sabora kulture.
Od 1995. godine uključuje se u rad zbora kao korepetitor, a od 1999. godine postaje voditeljica Ženske vokalne grupe.
2005. godine postaje dirigentica i umjetnička voditeljica Zbora.
2008. godine završila je školu za zborovođe pri Vokalnoj akademiji HUZ, u klasi prof. Branka Starca i stekla naziv diplomirane maestre.
Svojim prepoznatljivim umijećem dirigiranja, te veoma profesionalnim pristupom modernoj ali i klasičnoj zborskoj literaturi, Senka Bašek Šamec pripada generaciji ponajboljih mlađih zborovođa u Hrvatskoj.
Zgrada Scheier, Dvorana Zrinski
četvrtak, 12. svibnja 2011. u 20 sati
Koncert laureata Vjesnikove nagrade za glazbu “Josip Štolcer Slavenski” za 2010. godinu
Dalibor Bukvić
SIMFONIJSKI ORKESTAR HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE
Dirigent: Mladen Tarbuk
PROGRAM
D. Bukvić: Diptih, za glasovir i 10 puhača
Solist: Damir Gregurić, glasovir
J. Š. Slavenski: Muzika za kamerni orkestar
I. Josipović: Samba da camera
SIMFONIJSKI ORKESTAR HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE (ZAGREBAČKI SIMFONIČARI) – Od 1930. godine u okviru Radio stanice Zagreb djeluje Radio orkestar kao instrumentalno tijelo manjeg sastava. S vremenom orkestar raste i dosiže veličinu simfonijskog orkestra. Godine 1951. utemeljuje se Komorni orkestar Radio Zagreb s dirigentom Antonijom Janigrom. Taj se orkestar kasnije dopunjuje, od 1957. djeluje kao Simfonijski orkestar, a od 1975. kao Zagrebački simfoničari Radiotelevizije Zagreb. Orkestar su vodila mnoga značajna imena: Miroslav Spiller, Lovro pl. Matačić, Boris Papandopulo, Milan Horvat, Antonio Janigro, Pavle Dešpalj, Jozef Daniel, Uroš Lajovic, Vladimir Kranjčević, Nikša Bareza. Plodnu suradnju ostvario je i s mnogim stranim poznatim dirigentima – to su Claudio Abbado, Lorin Maazel, Igor Markevitch, Zubin Mehta – i brojnim najistaknutijim instrumentalnim i vokalnim solistima. Posebno značenje orkestar pridaje hrvatskom glazbenom stvaralaštvu te su gotovo svi značajniji hrvatski skladatelji pisali djela namijenjena upravo tom orkestru. Iako mu je snimanje za potrebe HRT primarna djelatnost, u kojoj je ostvario mnoštvo vrhunskih snimaka, posebno suvremene glazbe, orkestar je izveo i velik broj koncerata na brojnim festivalima i gostovanjima u zemlji i svijetu.
MLADEN TARBUK
Dirigent i skladatelj koji se osim toga bavi i producentskim i muzikološkim radom, diplomirao je kompoziciju i dirigiranje u Zagrebu i Grazu. Nakon diplome usavršavao se u Beču te radio na mnogim značajnim projektima kako u operi, tako i na koncertnom podiju. Od 1993. do 2000. na čelu je Simfonijskoga puhačkog orkestra Hrvatske vojske koji se pod njegovim vodstvom razvio u jedan od najboljih hrvatskih orkestara. Od 1992. stalni je gost-dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a, a od 1999. i njegov prvi dirigent. Na međunarodnom natjecanju mladih dirigenata Smetana-Dvořak-Jánaček osvojio je posebnu nagradu za najbolju interpretaciju Jánačekove Sinfoniette, a na natjecanju Carlo Zecchi dobitnik je počasne diplome.
Dvostruki je dobitnik Vjesnikove nagrade za glazbu “Josip Štolcer Slavenski”.
JOSIP SLAVENSKI
Rođen: 11. svibnja 1896. u Čakovcu
Umro: 30. studenoga 1955. u Beogradu
Hrvatski skladatelj Josip Štolcer Slavenski rođen je 11. svibnja 1896. u Čakovcu, gdje je polazio pučku i građansku školu, ali je uz oca izučio i pekarski zanat. Imao je snage krenuti u svijet i posvetiti se glazbi koja je bila njegov životni poziv. Učio je kod Zoltana Kodalyja u Budimpešti i Vitezslava Novaka u Pragu. Usavršavao se u Parizu.
Karijeru je počeo 1923. kao nastavnik u Zagrebu. No, iduće se godine, zbog boljih uvjeta, preselio u Beograd. Tamo je ostao do smrti, 30. studenoga 1955. Svoja najbolja djela Slavenski je ostvario u simfoniji Orijenta za soliste, zbor i orkestar, simfonijskoj suiti Balkanofonija, gudačkim kvartetima, violinskim sonatama, klavirskim djelima, čudesnim zborovima Voda zvira i Romarska te solo-pjesmama.
Prihvaćajući suvremena skladateljsko-tehnička izražajna sredstva, ostao je vjeran zemlji i narodu, napajajući se najprije na melodijskom bogatstvu svoga Međimurja, a onda i cijelog Balkana. Nakon istraživanja glazbe kultura naroda Istoka otišao još i dalje, tražeći poticaj u folkloru onih naroda koje civilizacija nije iskvarila.
Slavenski je izvanredno vješto znao spojiti obilježja toga glazbenoga govora sa smjelim, za ono vrijeme i revolucionarnim, izražajnim sredstvima. Oporost i tvrdoća, koje mjestimice izbijaju iz njegovih radova, rezultat su originalnoga gledanja i shvaćanja akustičnih problema, a u harmonijskom se pogledu potpuno oslobodio tradicionalnog shvaćanja, izgrađujući svoje skladbe na novim, suvremenim načelima, što je tada također bio važan pomak.
Akademija-Art.hr
05.05.2011.
