Skip to content

86. Zagrebački velesajam: H. Salvaro

86. Zagrebački velesajam, Zagreb
porculanske skulpture
Hanibal Salvaro
Inker objekti

Od 22. do 26. 09. 2010.

Inker objekti je naziv porculanskih skulptura koje je Hanibal Salvaro realizirao tijekom protekle dvije godine u pogonima tvornice Inker, sada već bivše tvornice, s kojom je na razne načine surađivao skoro 50 godina.

Znatan dio djela iz ovog opusa prikazan je na samostalnim izložbama u Zaprešiću, Bjelovaru, Ljubljani, Rijeci i Lovranu, te na 45. Zagrebačkom salonu i 10. Kerdićevom memorijalu u Osijeku.
Kako se radi o jednom zanimljivom opusu koji zaslužuje biti prikazan širem auditoriju, tada je Zagrebački Velesajam sigurno dobro odabrana adresa, pogotovu što je ovo izlaganje na tragu tradicije Zagrebačkog velesajma da uvijek ponudi i dopunske atraktivne sadržaje koji također pridonose posebnosti sajmene priredbe sa stoljetnom tradicijom.

Barbara Vujanović: …Hanibal Salvaro, poznati autor na području kreativne keramike, stremi upravo prema onim pomacima koji podrazumjevaju kršenje pravila, odnosno njihovo preokretanje u vlastitu kreativnu korist. …

Eksperiment predstavlja rizik i izazov, kako za samog autora tako i za promatrača, koji u krhotinama i naznakama prijašnjeg stanja sagledava bitno drugačije vizure. Prije svega važno je naglasiti da je moment unikatnosti, vrijednost nekog umjetničkog djela, ovdje također akceleriran – …

Janez Mesesnel: … Njegove porculanske kompozicije su u stvari sustavno izabrani zgotovci u fazama, u kojima nisu još sasvim oblikovani ni spaljeni. Naravno, sam izbor nije dovoljan – njegov kreativni duh doseže slijedeće stadije svoje i njegove vizualne sudbine. No ovi stadiji ne zahtjevaju samo stvaranje, prostornu kompoziciju i pojačani oblikovni efekt, nego k tome i jako široki raspon umjetnikovih intervencija, koji vidi objet trouve samo kao materijalnu osnovu i ishodište vlastite mašte.

Sve ostalo što slijedi je tako novo, avangardno i revolucionarno (ako mogu upotrijebiti ove jake ali kompromitirane izraze) da pomiče same temelje umjetničke kreativnosti od poruke konačne forme na akcije, kretanje i proces. Kako bilo, ovo je određeno i ograničeno vremenom i materijalno neopipljivo, premda uzbudljivo zahtjevno za gledatelja, koji htio ne htio čini unutarnji skok od nominalnih, konvencionalnih perceptivnih modela do sudjelovanja u akciji koja je netom svršila. Budući da je gledateljev doprinos ponovno pobuđen i sa svakom novom individuom funkcionalno se širi u duhovni prostor nove moderne umjetnosti. …

Akademija-Art.hr
18.09.2010.