Jubilarni 5. dani fotografije Arhiva Toše Dabca otvaraju se izložbom fotografija ‘Tošo Dabac – Uhvatiti pokret’, u petak, 22. studenoga, u 18 sati, u No galeriji Muzeja suvremene umjetnosti
Peta je to izložba koja tematizira raznovrsnost i svestranost Dabčeva opusa i otkriva manje poznate segmente njegova rada. Ovogodišnja izložba tematski sažima motive plesa, kazališnih predstava, sportskih događanja…Odabrani radovi koji su nastajali od 1935. do 1950-ih godina kontekstualizirat će primjenjenu fotografiju ovog autora na suvremenoj fotografskoj sceni.
Navedeni tematski fotografski podžanr podrazumijeva trenutačan, gotovo intuitivan, munjevit osjećaj za okidanje u iznimno kratkom vremenu, a izložen je često i neočekivanim ometanjima pri snimanju. Dabac je ostvario niz impresivnih snimki plesačica, sportaša, atletičara, scena ulovljenih na kazališnim predstavama, kao i fotografija teatarske off scene (publika koja gleda predstavu).
Fotografije plesa datiraju iz ranijeg razdoblja Dabčeve fotografske djelatnosti, iz tridesetih i četrdesetih godina prošloga stoljeća.
Karijeru fotografa počeo je kao fotoreporter, no vrlo je brzo svladao metierske zakonitosti poziva te se zarana, kao dvadesetšestogodišnji mladić, počeo pojavljivati na međunarodnim izložbama uz bok već etabliranih fotografskih imena poput Margareth Bourke-White, Laszla Moholy-Nagya, Henryja Cartier- Bressona… Još je kao mladić bio ‘inficiran’ fotografijom, vjerojatno djelomice i zato što je radnu karijeru počeo u poduzećima koja su se bavila filmskom distribucijom. Početkom tridesetih godina radio je kao prevoditelj i voditelj Presbiroa za Metro-Goldwyn-Mayer. Možda odatle Dabčeva sklonost fotografiji, a poslije se razvila i snimateljska virtuoznost, očita u snimkama rasplesanih mladih dama, plesačica koje su pred objektivom katkad i u akrobatskim pozama.
Teatarskoj fotografiji je, poput plesne, osnovna zadaća fokusirati umjetničku formu definiranu pokretom. Fotografija kazališne predstave zahtijeva umjetničku interpretaciju danog trenutka predstave, kazališne priredbe na pozornici, u sinkretičkom doživljaju s publikom koja je uglavnom u nefokusiranom, neosvijetljenom dijelu snimke. Te su snimke ujedno i refleks autorove intime. Kustosica: Marina Benažić.
