kao svojevrsna retrospektiva zadnjih 5 godina njegova rada i njegova prelaska na digitalnu tehniku. Izložbu je otvorila gđa Edda Dubravec, povjesničarka umjetnosti. Zoran Jelača rođen je 1969. u Zagrebu, gdje živi i radi. Zaposlen je kao grafičko-likovni urednik u renomiranoj izdavačkoj kući. Fotografijom se bavi od 1990. godine. Ovo mu je prva samostalna izložba, do sada je sudjelovao na više skupnih i žiriranih izložbi. Fotografije su mu objavljivane u brojnim knjiškim izdanjima, specijaliziranim publikacijama, promidžbenim materijalima, turističkim brošurama i dnevnim novinama. Član je Cro Art Photo Cluba. Izložba je otvorena do 1. listopada, ulaz je slobodan.

„…pred nama je niz slika sretnih trenutaka – ulovljenih možda uz pomoć mlađahnoga boga iz grčke mitologije, a svakako uz pomoć fotoaparata, neumornog prijatelja i pratitelja Zorana Jelače u njegovim šetnjama, istraživanjima na moru i na kopnu, u svako doba dana, u svako doba godine. On nas sigurno i pouzdano vodi svojim svijetom bez ikakve želje da uđe u objašnjenja, prepoznavanja, identificiranje poznatoga: on jednostavno prenosi sklad, mir izvan vremena i prostora, ljepotu krajolika koji emanira pozitivnu energiju.

Na njegovim prizorima nema ljudi, jer možda pripadaju Nigdjezemskoj nekontaminiranoj naslagama civilizacije koja tako često guši i poružnjuje. Otoci uronjeni u more ili more opkoljeno otocima u jarkom sjaju ljeta ili u prigušenim zimskim ozračjima, blještavilo svježe obojenoga čamca, sfumati drvene crkvice pod snijegom, idilične livade na kojima cvjetaju trave, slapovi okovani ledom, zrakoplov zaboravljen u žitnom polju, mačka prekinuta u siesti pred elegantnim pročeljem crkve otkrivaju upornog i sustavnog putnika, promatrača i pripovjedača koji s beskrajnim poštovanjem prolazi i bilježi tiho, nenametljivo.

Ta su viđenja možda neka vrsta utjehe, paralelnoga svijeta, a svakako su metafore svega onoga što propuštamo gotovo nesvjesni mijena godišnjih doba, zarobljeni životom u gradu u kojem zaboravljamo, više ne prepoznajemo mirise, boje, sutone, zore, nesputanu slobodu koja se, eto, ipak još negdje može pronaći, fiksirati."
(iz predgovora povjesničarke umjetnosti, gđe Edde Dubravec)



Fotografija Zorana Jelače