Izložba ostaje otvorena do 29. studenog 2008. godine.
Prvi puta kad sam bio u prilici pisati o stvaralaštvu akademskog slikara Zlatka Sirotića zaključio sam kako su njegovi recentni radovi «oblikovani u skladu s već odavno usvojenom ‘fa presto’ tehnikom i osebujnim kolorističkim i grafičkim temperamentom».
Ovu prosudbu navodim još jednom iz dva razloga: zato što i ovom prilikom odabrane studije konja i konjičkih spomenika potvrđuju ispravnost ovog navoda, ali i stoga što slike s ove izložbe predstavljaju poticaj i za pokušaj temeljitijeg raščlanjivanja slikarevih nakana i već desetljećima usvojenog «modusa operandi». Iz uvodnih naznaka mogao bi se steći pogrešan dojam kako u posljednje vrijeme u Sirotićevu atelieru ne dolazi do bitnijih stvaralačkih obrata, no recentni posjeti umjetnikovom radnom prostoru naveli su me na drukčije zaključke. Ono što mi je već prilikom naših prvih susreta postalo razvidno, a za što sam našao potvrdu i u zapisima najpronicljivijih tumača Sirotićeva stvaralaštva, jest kako se njegov figurativni pristup slikarstvu u podjednakoj mjeri osniva na tradiciji kao i na prihvaćanju izazova suvremenosti.
Pomalo paradoksalno, to ponajviše dolazi do izražaja u prikazima konjičkih spomenika čije kadriranje i osvjetljenje ukazuje na slikarovo korištenje pripremnih fotografija. No, valja naglasiti kako su te pripremne fotografije tek neka vrsta pomagala i podsjetnika ravnopravnih s početnim skicama, dok slike zadobivaju svoj krajnji izgled nakon znalačkog sažimanja i vještog kontrastiranja osnovnih boja, uz umijeće izražajnog korištenja neoslikanih djelova platna.
Dogovarajući se o realizaciji ove izložbe, usuglasili smo se kako ćemo ovom prilikom, osim djela galerijskog formata, pružiti na uvid i niz krokija i studija koje ukazuju na postupnost i sustavnost Sirotićevih slikogradbenih postupaka bez obzira na već spomenuti završni dojam dinamike i lakoće. Upravo stoga, posebice u studijama rastrčanih konja u krajoliku, moguće je upoznati i neke rjeđe isticane Sirotićeve oblikovateljske odlike, poput umijeća redukcije i svođenja na bitno. Te su slikarske vrline dosad uglavnom bile potisnute u drugi plan redovitim izlaganjem njegovih prikaza povijesnih konjaničkih bitaka, što je površnije poznavatelje umjetnosti moglo navesti na dojam o tradicionalizmu na rubu pasatizma.
Uvid u način nastanka Sirotićevih studija ali i monumentalnijih prikaza konja, osigurava uvjerljive argumente u prilog tvrdnji kako je riječ o nepobitnom i neskrivenom poštivatelju tradicije, ali sa sposobnošću da drevni slikarski metier usuglasi sa suvremenim ukusom i senzibilitetom.
Darko Glavan
Zlatko Sirotić rođen je 1945. godine u Zagrebu, gdje je završio Školu za primijenjenu umjetnost 1965. godine i Akademiju likovnih umjetnosti (u klasi prof. Šime Perića) 1971. godine.Suradnik je majstorske radionice Krste Hegedušića od 1971. godine do 1974. godine. Živi i radi u Zagrebu.
Alma Sirotić
Akademija-Art.net
