Retrospektivna izložba povodom 50.godišnjice autorova članstva u Fotoklubu Zagreb otvorena je do 12. svibnja 2008. godine, a može se pogledati radnim danom od 9 do 16, a utorkom od 19 do 21 sat.
Đuro Slako:
ZAUSTAVLJENI POKRET
Retrospektivna izložba fotografija povodom 50. godišnjice članstva u Fotoklubu Zagreb
Galerija Fotokluba Zagreb od 29. travnja do 12. svibnja 2008.
Već više od pet desetljeća prisutan je Đuro Slako u ukupnim događajima vezanim uz našu fotografiju. Kroz to vrijeme dao je svoj veliki doprinos njenu razvoju, sudjelujući svojim djelima na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, što samo potvrđuje kako su njegovi napori među ljubiteljima fotografije našli na posvemašnje razumjevanje. Neumorni stvaratelj kojega radovi otkrivaju i predstavljaju kao fotografa posebnog senzibiliteta i talenta, istraživača novih mogućnosti sagledavanja svijeta i zbivanja kroz objektiv kamere.
Nije na odmet prisjetiti se na riječi profesora J. Baldanija koji je napisao:
‘’ Studioznost teme, životna dokumentarnost i smjelost eksperimenta, karakteristike su koje dolaze do izražaja na svakom od izloženih radova. Raspon motiva je također širok i obuhvaća studije portreta, aktove, žanr scene i estetske oblike živih pokreta, kao i druge teme u kojima osim sadržaja želi prikazati dinamičnost atmosfere, snagu opservacije i smisaono značenje. Tipično je za Slaka da nije usiljeni novator kojemu scena nameće puteve tumačenja. On se nikada ne upušta u deskripciju da bi gledaocu razjasnio svoju namjeru. Njegova je metoda da odabire bitno, da sliku svede na osnovne komponente vizualnog doživljaja i da vlastitu ekspresiju prezentira u specifičnom ruhu aspekata. ‘’
Teško bi se bolje i točnije moglo opisati djelo Đure Slaka, posebice te 1966. godine kada je ovaj tekst napisan u povodu izložbe ‘’ Dokumenti i eksperimenti ‘’, održane u salonu Fotokluba Zagreb. Od tada pa sve do danas doživio je njegov opus mnoge nadogradnje, ali rukopis ovog autora ostao je nepromijenjen. Principi slikarstva često su temeljno polazište mnogim fotografima, no oni u slučaju Slaka nisu neposredno utjecali na njegove fotografije. Mada se to ponekad može pričiniti, na njegovim fotografijama nema temeljnih komponenata slikarske vizije. Okom promatrača, koji pogledom ponire u bit prizora pred sobom, najviše je zainteresiran da vizualnu činjenicu uoči točno i da ju na svome filmu znalački zabilježi. Njegov glavni interes pogađa jasno omeđen predmet, a taj opet nije određen samo vidljivim, nego i misaonim dimenzijama.
Prezentacijom radova na ovoj izložbi nije bio opterećen određenim kronološkim slijedom, već je naprosto složio svoje fotografije u određene grupe unutar kojih postoji čvrsta logika i mogućnost lakšeg razumijevanja. U jednoj od njih otkrit ćemo i više nego izraženu dinamičnost ljudskog tijela u pokretu, ali i autora kao izuzetno objektivnog promatrača, koji nije samo puki selektor svakodnevnih događaja. Ove fotografije odišu prirodnošću, jednostavnošću i ležernošću; mogućoj statičkoj podjeli kadra suprotstavljeni su razgibani likovi u igri.
Njegovi portreti zapravo su posebno obrađeni fotosi u kojima dominira psihološki trenutak, a kojim nam autor priča o karakteru i psihičkom stanju svojih likova. Puni su atmosfere kojom nam, na najbolji mogući način, dočarava mjesta na kojima su snimljeni i likove koje obrađuje – iskričaste i zamučene bjeline suprostavljene su tamnom, da bi nas već na nekoj drugoj odveo, poput pjesnika, u jedan novi, lirski, prozračni i nježni svijet. Djelovanja Đure Slaka kao fotografa uistinu se u cijelosti odvijalo u posebnim okolnostima. Njegova profesionalna vezanost uz rad na Televiziji Zagreb i mnogim televizijskim ekipama usadila mu je i određene poglede na samu funkciju slike. Pored radnog ugođaja, u tim slikama ponekad dominira prirodnost situacije, kao i u mnogima dramatičnost i uzbuđenje, oslikavajući rad na Televiziji onakvim kakve su i njegove slike na tu temu.
Većina fotografija na ovoj izložbi mogima su od nas poznate, ali ih i opet primamo kao novi doživljaj, kao nešto što je lijepo vidjeti ponovo. Sve nam one govore kako je Slako prošao divljenja vrijedan put istraživača. U svom je opusu zahvatio poeziju, raspoloženje i psihološki izraz i sve to uvjerljivo likovno spojio i prenio, manifestirajući ljudska nastojanja, proširujući ih u zbivanju, u svojoj sveukupnoj ljepoti.
Zdenko Kuzmić
B I O G R A F I J A
Đuro Slako rođen je 1929. godine u Zagrebu. Osnovno obrazovanje i Grafičku školu ( foto-odjel ) završio je u Zagrebu 1950. godine. Majstorski ispit iz fotografije položio je 1958. godine. Njegov sadržajni profesionalni put započinje 1956. godine kada se zapošljava kao fotoreporter na Televiziji Zagreb, koja baš u to vrijeme započinje radom. Ujedno postaje članom Društva novinara Hrvatske, razvijajući se do vrhunskog kroničara vremena, obogaćujući foto-prilozima brojne emisije na TV. Od 1958. godine kad se upisuje u Fotoklub Zagreb, posvećuje posebnu pozornost umjetničkoj fotografiji. Na temelju toga postaje, i dalje radeći na TV, članom Udruženja likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti Hrvatske (ULUPUH) 1963. godine.
Razvijajući sve više osobni stil umjetničke fotografije, koja je oduvijek bila njegova istinska preokupacija, Slako s Televizije odlazi u poduzeće FOTOTEHNIKA, koja se kasnije spojila s poduzećem VELEBIT (GRAFOTISAK), gdje radi do umirovljenja. Raspon motiva njegovih fotografija je vrlo širok, obuhvačajući studije portreta, žanr-scene, balet, šport, arihtekturu.
Posljednjih godina aktivnoga rada snima za ilustracije kalendara, monografija, kataloga, a vrstan je i u reklamnoj fotografiji. Nalazeći najpogodniji vizualni izričaj, Slako se služi detaljem, tražeći cjelinu; odlučuje se za posebni kut snimanja; otvara prostor mašti i s izraženim osjećajem za mjeru poigrava se međutonovima, dajući svojim umjetničkim fotografijama osebujni pečat.
Đuro Slako sudjelovao je na mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a održao je i nekoliko samostalnih izložbi fotografija. Posebno je zapažena njegova retrospektivna izložba održana 1967. godine u Muzeju grada Zagreba. Za svoj rad dobitnk je brojnih priznanja, domaćih i međunarodnih nagrada (više od 40 nagrada). Nositelj je visokih odlikovanja i priznanja NARODNE TEHNIKE, odnosno strukovnih organizacija. Odlaskom u mirovinu nastavlja radom, tražeći nove vizure Zagreba i nove rakurse već viđenoga, sve iz ljubavi prema fotografiji i rodnome gradu.
Ante Gavranović
Fotografija je za mene
fantastična igračka.
Ne samo što je prisutna
u svim zbivanjima,
već i zbližava ljude. ***
S a m o s t a l n e i z l o ž b e
1960. ZAGREB, izložbeni salon FKZ
1964. MILANO, sajam »Milano 64«
1966. ZAGREB, Radničko sveučilište, povodom 10. godišnjice TV Zagreb
1966. ZAGREB, izložbeni salon FKZ, povodom 10. godišnjice TV Zagreb
1976. ZAGREB, Muzej grada Zagreba, povodom 20. godišnjice rada na TVZ
1976. ZAGREB, Tehnički muzej, povodom 20. godišnjice Televizijske tehnike
1977. ZAGREB, Zagrebački Velesajam, izložbeni prostor Fotoritam
1989. ZAGREB, Salon Gradec, povodom dodjele nagrade »Tošo Dabac«
1998. ZAGREB, Muzej Mimara, »Naš Zagreb«, povodom Dana Grada Zagreba
2000. ZAGREB, Galerija Spot FKZ
2000. ZAGREB, »Novi Zagreb«, Knjižnica Novi Zagreb
S k u p n e i z l o ž b e
1958. ZAGREB, klupska izložba
1959. ZAGREB, IX. savezna izložba
1960. ZAGREB, X. savezna izložba
1962. SARAJEVO, XII. savezna izložba
1961. ZAGREB, III. međuklupska izložba Foto-Kemika
1962. KARLOVAC, izložba »Banija, Lika i Kordun«
1962. ZAGREB, međuklupska izložba
1962. SPLIT, XII. republička izložba
1963. ZAGREB, klupska izložba
1963. ZADAR, međunarodni biennale »Čovjek i more«
1963. VINKOVCI, XII. republička izložba
1963. SOMBOR, međuklupska izložba
1963. SKOPLJE, XIII. republička izložba
1964. BUENOS AIRES, XX. salon
1964. OSIJEK, XIV. republička izložba
1964. BUGOJNO, V. Salon fotografija
1964. ZAGREB, Društvo arhitekata, »Eksperimentalna izložba«
1976. Spomen plaketa povodom 20. godišnjice Televizije Zagreb
1989. Nagrada »Tošo Dabac« FKZ
1992. Odličje FKZ povodom 100. obljetnice FKZ za doprinos razvitku hrvatske fotografije
2006. Nagrada povodom 20. godišnjice HTV
2007. Odličje povodom 155. godišnjice Fotokluba Zagreb
B i b l i o g r a f i j a
Izložba u Salonu Društva arhitekata FK Zagreb pod naslovom Eksperimentalna fotografija
Četrnaest autora predstavilo se strogim izborom radova demonstrirajući različita prilaženja unutar određenih gledanja na fotografiju. Polazeći od realnih predmeta kao objekta svoje vizije oni interpretiraju doživljaje koristeći sva raspoloživa tehnička sredstva. Članovi grupe J. Četković, Z. Dumančić, I. Hečimović, B. Jernić, Z. Jovanović, Mž Jurišić, M. Koman, A. Orlić, M. Pavić, A. Roca, Đ. Slako, V. Solariček, J. Vranić, N. Vranić pokazali su svojim eksperimentima u istraživanju oblika fotografije široki raspon pojedinačnih kvaliteta i visoku vrijednost naše umjetničke fotografije uopće. Stoga bi ova izložba mogla poslužiti kao povod za diskusiju o vrednovanju fotografije kao ravnopravne grane likovne umjetnosti.
J. Baldani, Jutarnja kronika, 7. ožujka 1964.
Izvan konvencionalnosti
Ovo je prva grupna izložba autora čija bi se zajednička polazna točka mogla formulirati na ovaj način: kreirati u duhu novih načela i oduprijeti se sredstvima konvencionalnim stavovima. Njihovi rezultati, jasno, nisu uvijek podjednako kvalitetni i neka ostvarenja zaosaju iza onih načela koja su ih inspirirala. U tim nastajanjima izlagači su bili dosljedni i svaki od njih pridonio je prema svom talentu i temperamentu svoj vlastiti udio u toj novoj viziji.
J. Depolo, Narodni list, 1964.
Izložba koja je i upozorenje
U sali Radničkog sveučillišta otvorena je izložba posvećena 10. godišnjici televizije i 40. godišnjici Radio Zagreba. Lijepo je i korisno da su i na ovaj način njeni orgnizatori doprinjeli proslavi ovih značajnih datuma u kulturno-umjetničkom životu zemlje.
B. Đorđević, Večernji list, 12. svibnja 1966.
Snima snimanje
Slako svoj rad nije ograničio samo na Televiziju za koju je do sada napravio više od 20 hiljada snimaka. Slako svoje iskustvo prenosi i na druge. Predsjednik je F.K. Zagreb. Svoje radove izlagao je na domaćim i međunarodnim izložbama gdje je do sada dobio preko 25 nagrada. Slako je bio ugodno iznenađen kada je od ßSternaÇ iz Hamburga dobio 1000 maraka.
Z. Krašlak, Politika Ekspres, 8. kolovoza 1966.
U izložbenim prostorijama Galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu otvara se večeras u suradnji sa časopisom Stern iz Hamburga Svjetska izložba umjetičke fotografije. Ta izložba, kojoj je tema Što je čovjek obišla je do sada više europskih centara, a u Zagreb prenešena je iz Beograda. 264 autora iz 30 zemalja izložila su 555 umjetničkih fotografija. Zastupljeni su i predstvnici umjetničke fotografije iz naše zemlje, i to: Dabac, Slako, Gal, Kazić i Peternek. Kao što je poznato Đuro Slako dobio je od časopisa Stern za njegovo ostvarenje iznos od hiljadu maraka.
J. Baldani, Radio Zagreb, II. program, 4. veljače 1966.
Dokumenti i Eksperimenti, samostalna izložba fotografije
Đure Slaka u izložbenom salonu FK Zagreb
Ime majstora fotografije Đure Slaka nije nepoznato našoj javnosti. Njegova ostvrenja privlačila su pažnju gledalaca na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu, a neka od njih osvojila su i vrijedne domaće i međunarodne nagrade. Zagrepčani su nedavno imali prilike vidjeti izbor najkvalitetnijih radova tog autora na samostalnoj izložbi koju je priredio u izložbenom salonu FK Zagreb od 8. do 23. IV. 1966. godine. Studioznost teme, životna dokumentiranost i smjelost eksperimenata – karakteristike su koje dolaze do izražaja na svakom od izloženih radova.
Raspon radova je također širok i obuhvaća studije portreta, aktove, žanr scene i estetske oblike živih pokreta kao i druge teme u kojima osim sadržaja želi prikazati dinamičnost atmosfere, snagu opservacije i smisao značenja. Tipično je za Slaka da nije narator kojemu scena nameće putove tumačenja. On se nikada ne upušta u deskripciju da bi gledaocu razjasnio svoju namjeru. Njegova je metoda da odabere bitno, da sliku svede na osnovne komponente vizualnog doživljaja i da vlastitu ekspresiju prezentira u specifičnom ruhu novih espekata.
Kod portreta Đuro Slako je prvenstveno psiholog. Uz oznake tipologije on traži psihološke kvalitete, odraze što ih isijava neko lice i ugođaje fizionomije što mu pruža igra detalja muskulatura i epiderme. Značajno da on ne bilježi total lica koji je vjerno prenio na fotografiju sličnog sa modelom. Njemu je važnije izuzetna poza koje će uz fizički podatak razotkriti i psihološku kvalitetu, kao što je to izvrsno uspjelo na portretu Prijatelji i Dunja. Sličan pstupak primjenjuje prilikom izvođenja akta. Koprenastim rasterom tijelo je lišeno nametljivog Erotizma da bi snagu svog dojma obogatio senzibilnošću lijepote. Često ponavljana tema na Slakovim fotosima su scene iz svakodnevnog života koje objektiv hvata u njihovoj izvornosti. I bašta svježina otkrivanja lišena svake namještene poze pruža ne samo kvalitet dokumentarnosti, već otkriva profinjeni smisao autora za pronalaženje određenih situacija koje nakon što su fiksirane na snimku postaju od svakodnevnih sitnica tumače stvarnosti.
Pročelje zgrade s ljudima na balkonima, ulazak roditelja s djetetom u more, nestašna igra u parku, razgovor režisera s pjevačima, čovjek zatečen pri bjegu sve su na oko isječci iz života kojima rijetko da itko poklanja više pažnje od trenutnog uočavanja. Ali baš od tog trenutka kada je čovjek u punom zamahu svoje uobičajene radnje, Slako je načinio simbol u kojem prepoznajemo svoju neusiljenost i istinu. Zanimljiva je grupa športa i fiskulturnog života na kojima kamera pokušava zabilježiti ne samo objekt već i njegov napor za brzinu kod biciklističke utrke, i snagom što osobito dolazi do izražaja na izvanrednoj kompoziciji boks meča na kojoj pokrenuta tijela boraca lebde nad markantnim i napetim ali ukočenim licem suca.
Posebno poglavlje izložbe predstavljaju eksperimentalni fotosi na kojima autor u izvjesnoj mjeri mijenja sliku što je hvata objektiv njegova aparata. Ta mehanička intervencija bilo da se provodi na negativu prilikom samog snimanja, bilo u laboratoriju za vrijeme razvijanja otvara nove izražajne mogućnosti kako oblikovanja tako i u domeni sadržajne interpretacije. Maske glumca izrađene tim postupkom dobivaju višestruka značenja, a njihova kvaliteta nadopunjena je elementima grafičkog medija. Ili opet umnožavanje pokreta balerina u raznim zonalitetima predstavlja novu dinamičku snagu snimka otvorenu prema istraživanjima odnosa silhuete i plohe. Komponiranje kontura raznih veličina rastvara dimenziju dubine i oživljava ritmički sklad formi.
Kreativnost u oblikovanju na tim ostvarenjima produbljuje doživljavanje motiva u njegovoj suštini i pridonosi razvijanju gotovo slikarskih elemenata unutar fotografske tehnike. Jedan od najuspjelijih snimaka Đure Slaka rađen tom tehnikom je fotografija Pirueta na kojem su brzi pokreti izvedeni pred objektivom uspostavili kompoziciju punu senzibilnijih grafičkih akorda. Predstavljajući se izborom svojih najvrednijih radova Đuro Slako potvrđuje da do sada primljena priznanja nisu bila slučajni uspjesi. Sagledana u cjelini njegova zbirka ukazuje na izraziti talent i nemirni temperament upornog istraživača novih mogućnosti sagledavanja svijeta i zbivanja kroz objektiv kamere.
J. Baldani, Radio Zagreb, 10. travnja 1966.
Izložba fotografija na Korzu u Riječkom salonu
Ovih je dana otvorena izložba fotografija Rijeka 1969. Posebno su zapaženi radovi Đure Slaka iz FK Zagreb koji je ujedno i dobitnik prve nagrade za rad Umjetnik.
Jurković, Vjesnik, 26. studenoga 1969.
Televizija u fotografiji
Kad govorimo o Televiziji koja je upravo proslavila 20. godišnjicu rada vrijedno je spomenuti i jubilej jednog radnika – 20. godišnjica fotoreporterskog rada Đure Slaka na Televiziji Zagreb. Radeći i razvijajući se sa Televizijom objektiv Slaka zabilježio je niz prizora iz svakodnevnog života Televizije kojima je dao dimenziju izuzetnog događaja iako su fotografije vezane uglavnom za televizijske studije po tematici su vrlo raznovrsne. Fotografije Đure Slaka osim umjetničkih vrijednosti imaju vrijednost kao dokumentarni materijal koji će poslužiti u stvaranju povijesti Televizije Zagreb.
N. H., Večernji list, 25. srpnja 1976.
Đuro Slako: ZAUSTAVLJENI POKRET
Organizator izložbe: Fotoklub Zagreb
Za organizatora: Vinko Šebrek, predsjednik
Voditelj Galerije Fotokluba Zagreb: Zdenko Kuzmić
Postav izložbe: Snježana Požar
Izrada fotografija (ploter): Digitalni foto studio Foto Koka
Digitalna obrada fotografija: Tanja Tevih
Nakladnik kataloga: Fotoklub Zagreb
Za nakladnika: Vinko Šebrek
Predgovor: Zdenko Kuzmić
Biografija autora: Ante Gavranović
Likovna oprema: Zlatko Rebernjak, Đuro Slako
Oblikovanje pozivnice i plakata: Zlatko Rebernjak
Prijelom i priprema za tisak: Grafički studio Forma ultima