Zaprešićke šetnice

zbog koje ga susrećemo uvijek rado i kao čovjeka i kao slikara. Poznavatelju Zaprešića, čini se, slikar želi zaustaviti njegov užurbani, urbani hod. Ostaviti pokoji tihi kutak za sve koji traže odmor u samoći.

Rijetka povijesna zdanja Grada nose na njegovim slikama patinu vremena bez patetike. Patinu vremena koja ne veliča sjaj jer ga ni nemaju, niti podliježe očaju zbog njihova ruševna stanja. Slikar nam ostavlja iluziju da će u budućnosti biti jednako lijepo kao nekad. Željko Špoljar, 2004.

Slike:
 

akademija-art.hr