Tkalčićeva
Znani motivi kroz duboku doživljajnost njihovog izgleda dobivaju novi prizvuk, pa iako je sve poznato, to činjenično dobiva drugačiji karakter. U "islikanim" temama dat je zvuk uzbudljivog prizora.
Radićeva
Zagreb je slikareva česta preokupacija, pa kretanje mjestima povijesnog i činjeničnog postaje poticaj da se slikom povežu vremena, osjeti tradicija i zabilježi suvremenost. Odabrao je pastel velikih formata i postupak odmjerene realističke obrade. Ističe raspored masa i nekim preciznijim ulaženjem u detalj.
Bakačeva
Primjeri su to jasnog arhitektonskog rasporeda, čvrste i pregledne kompozicije. Posebno je zanimljiv kut gledanja. Perspektiva niskog očišta nije tek prostor kojim povezuje zdanja, već atraktivni dio slike, pa takav pogled nosi ne malo iznenađenje. Razumljivo, ne svodi se Katićevo slikarstvo na dosjetku, ono ima puno pokriće i u likovnoj napetosti, kolorističnim (tonskim) sklopovima, svjetlosnim prodorima i toplini ugođaja. Ne teži se efektima kojima bi Zagreb poslužio tek za paradiranje vještine već je to traženje onog sloja grada koji radi navike i komocije uobičajenog i ne primjećujemo.
Kaptol (Nova Ves)
Slikar je reda i smiraja, svojstven mu je klasičan pristup motivu, ali povremena igra daje Zagrebu šarmantnost, utkanu u divan spoj dostojanstva i prisnosti. A pastel, svojom maznošću i plemenitošću, omogućava isticanje trajanja i treptavost trenutka, nemir svjetla na stoljetnim fasadama. Akcent koji blista u zagasitoj tami smećkastih vrijednosti, ponekad u duhu pokrenute dramatičnosti barokne umjetnosti, ali i renesansnog chiaro scura.
Bilo da se radi o prostoru pred katedralom, gornjogradskim slikovitostima ili prirodi koja je ušla u grad kroz parkove, umjetnik u karakteru svojevrsne produhovljenosti svijetla, kreće od ploha kao da su upile ovo zračenje (i značenje) svjetlosnog do postupnog širenja njegovog vala. Sukladno tonskom nijansiranju, suptilnim pomacima kojim boja različitu tvarnost kamena i drveta svodi na identičnu slikarsku materiju.
Ilica
Kod Zagrebačkih ulica ostvarena je ravnoteža u razvedenosti strukture površine, u odnosu punine, gotovo kromatske neprobojnosti ploha i prepoznavanje geste ruke vidljive u gustoći crtovlja. Zadovoljavanje formalnih načela, svladavanje zanatskog (posebno dojmljivog) samo je baza (bez sumnje neophodna) za poetičnost izraza, za proniknuće u ljepotu Zagreba. Stanko Špoljarić, 1995.
-
1. Zagreb – Na Zrinjevcu
-
2. Slika u podlozi: Zagreb – Ilica
-
3. Zagreb – Tkalčićeva ulica
-
4. Zagreb – Radićeva ulica
-
5. Zagreb – Bakačeva ulica
-
6. Zagreb – Skalinska ulica
-
7. Zagreb – Kod Gornjogradske gimnazije
-
8. Zagreb – Kula Lotršćak
-
9. Zagreb – Kaptol
akademija-art.hr
