Zrinjevac
da bi smo upravo u gradu Zagrebu našli svoje životno mjesto, svoj životni prostor, ne bismo li u tom Gradu stekli svoju vlastitu afirmaciju, vjerujući da ćemo tomu Gradu dati svoje najbolje godine, sve ono najbolje što nam je darovano kroz naše talente i naše sposobnosti. I Zagreb nam je jamačno vratio, i nama koji smo u Zagrebu rođeni i nama koji smo s različitih strana hrvatskih krajeva došli.
Botanički vrt
Taj i takav Zagreb, eto već tisućljetni Zagreb, i današnjim danom pokušava kazati da je i on jedan na zemljovidu Europe, ne među posljednjima. Ako i jest negdje na dnu što se tiče broja stanovnika europskih metropola, ali nije li i iz takvih manjih gradova izniklo čudo veliko. Pa ako se, biblijskim riječima, u gradu Betlehemu dogodilo čudo, zašto se to čudo ne bi događalo i u gradu poput Zagreba. Vjerujem da dijelim s Vama iste osjećaje, ista razmišljanja, i svih onih koji su sudjelovali u izgradnji našega Grada. Pritom najviše mislim na one koji su tomu doprinijeli svojim lijepim riječima, svojim lijepim pjesmama, svojim slikama… Spomenuo bih posebno četvoricu za koje smatram da su ostavili jedan doprinos kakav je teško u bilo kojem smislu naći u drugih kultura.
Maksimir
Svakako je možda najzagrebačkiji pjesnik, pisac bio August Šenoa stvarajući u 19. stoljeću. Negdje na razmeđu stoljeća to je bio Antun Gustav Matoš. Upravo onaj koji je Zagreb u svom jedanaestogodišnjem izbivanju osjetio kao što vojnik može čeznuti za civilom, kao što uznik može cviljeti i čeznuti za slobodom i kao što Hrvat može čeznuti za Hrvatskom. Tako je i Matoš doživljavao i Zagreb i svoju Hrvatsku. Zatim, Vjekoslav Majer koji je opjevao gotovo sve bitne odrednice ovoga grada ili pak naš današnji suvremenik Drago Britvić koji je u svojim pjesmama toliko zagrebački da su ga glazbenici prihvatili kao pjesnika čije su stihove najčešće uglazbljivali.
Na Kaptolu
Ako ćemo za 2000. godinu u sklopu našega zajedničkoga napora, podariti ovome Gradu i njegovim građanima jednu antologiju pjesničku i jedan antologijski izbor likovnih priloga o Zagrebu, vjerujem da će u takvom jednom projektu svoje mjesto naći današnji naš slikar Stjepan Katić. Na njegovim slikama vidite točno ta odredišta, ta prepoznatljiva mjesta susretanja nas današnjih i nas prošlih i onih koji će nakon nas doći.
Tu su bitne odrednice ovoga grada dane, rekao bih, na njegov, od slike do slike prepoznatljiv način. Za neke u malo drukčijoj maniri ili za neke vrijednijoj. U ovim slikama pratimo taj Zagreb, pratimo njegovu prošlost i njegovu suvremenicu. Božidar Petrač, 1999.
Medvedgrad
akademija-art.hr
