Vuković u Matici

Preobražaj i(li) rast

                                                                                        Rastem

                                                                                        bez pravila

                                                                                        nadzora i reda

                                                                                        iz sebe sama…

                                                                                              ( Rastem)

Navedeni stihovi iz prošlogodišnje zbirke pjesama "Oslanjam se na tišinu" ( Ceres, 2007. ) slikara i pjesnika Davora Vukovića mogu se shvatiti i kao svojevrsna uputa za odčitavanje ne samo njegovih poetskih nego i slikogradbenih postupaka. Isto tako, iz naslova njegovih recentnih izložaba – primjerice "Preobrazba pejsaža", Galerija Ulrich, 2003., ili "Preobražaj", Muzej grada Splita, 2006., – nije teško zaključiti kako je Vuković prepoznao svoj sve izrazitiji iskorak iz ekspresionističke figuracije do ruba apstrakcije naglašeno oniričkog naboja.

Slike odabrane za ovu izložbu podjednako svjedoče o dosljednosti pređenog stvaralačkog puta, ali i o primjetljivim morfološkim pomacima utemeljenim na sustavnim atelierskim istraživanjima. Uostalom, već na jednom od prvih Vukovićevih izlagačkih istupa, 1989. u Salonu galerije Miroslav Kraljević, Tonko Maroević je uočio "oslobađanje individualne geste i potpunije autonomije znakova", što je protumačio "diktatom disanja i odgovarajućeg pisanja". Tom je prilikom Maroević zapisao i poslije često citiranu primjedbu o nagonskom iznalasku ekspresionističke stilizacije na tragu opusa Milana Konjovića, što će s vremenom prerasti gotovo u leit motiv kasnijih tumačenja Vukovićeva stvaralaštva.

Sklon sam procjeni kako bi upravo ova izložba ponovno mogla biti "točka odluke",  također termin iz spomenutog predgovora Tonka Maroevića, nakon koje bi gorespomenute stilske odrednice definitivno bile klasificirane kao obilježja Vukovićeve slikarske prošlosti, ali ne i sadašnjosti. Želio bih, naime, naglasiti kako je kompozicija i struktura ovom prilikom odabranih slika prvenstveno proistekla iz samosvojnog Vukovićeva procedea s tek povremeno prepoznatljivim dugom aproprijaciji stvaralačkih odlika njegovih izvornih uzora. U građenju slike Vuković je danas bliži Dulčiću i Doganu nego Konjoviću, iako je do sličnih likovnih rješenja došao posve različitim umjetničkim razvojem. Nekadašnje obrisne linije krajolika  nerijetko su potisnute u pozadinski sloj koji je prekriven nanosima boje i linija, što dovodi do gotovo potpunog gubitka njihove deskriptivne uloge. Usporedo s kompozicijama u kojima je sve teže prepoznatljivi raster krajolika ipak prisutan barem u podlozi slike, Vuković se sve češće odlučuje za slike kristalične strukture formirane od nakupina, gotovo bi se moglo reći grozdova, pikturalnih mrlja bližih kozmičkim vizijama nego naznakama fizičke stvarnosti.

U tim slikama nije više riječ o preobražaju ili stilizaciji viđenog nego o potpunoj usredotočenosti na bilježenje i oličavanje unutarnje duhovne energije. Umjesto "diktata disanja i odgovarajućeg pisanja" suočeni smo s diktatom, također induciranog iz umjetnikove (pod)svijesti, slojevite izgradnje slike koja više nije opterećena bilo kakvim uzročno posljedičnim suodnosom s vidljivom stvarnošću.

Intuitivna izražajnost ustupila je mjesto podjednako samosvojnoj metodi usuglašavanja unutarnjih poriva i nenametljivog iskazivanja metierske vještine. (Darko Glavan)

Davor Vuković – Životopis

Slikar i književnik porijeklom iz Poljica (Krilo Jesenice) pored Splita, rođen je 24. listopada 1951. u Herceg Novom. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Splitu, a akademsku naobrazbu stekao je 1975. godine u Zagrebu. Dobitnik je Plakete grada Zagreba za slikarstvo (1985.) i Plakete grada Zaprešića za književnost (2004.). U više od dvadeset godina umjetničkog rada i djelovanja ostvario je pedesetak samostalnih izložbi u zemlji, te predstavljao Hrvatsku samostalnim izložbama slika u Lyonu, Londonu i Zurichu od 1999. do 2003. godine. Na zatvaranju Izložbe recentnih radova članova HDLU-a u Domu HDLU-a u Zagrebu, 2006.godine, prema kolegijalnom ocjenjivanju članova HDLU-a, između 174 autora, plasirao se među prvih dvadeset hrvatskih likovnih umjetnika.Do sada su izišle njegove četiri autorske grafičke mape. Slike mu se nalaze u javnim zbirkama hrvatskih nacionalnih parkova Risnjak, Paklenica i Plitvička jezera, muzejima u zemlji, veleposlanstvu RH u Londonu, veleposlanstvima Velike Britanije, Austrije i Kine u Zagrebu, Poglavarstvu grada Zaprešića, sakralnim i gospodarskim ustanovama, te u privatnim zbirkama širom svijeta. Nagrađen je na XIV. Ratkovićevim većerima poezije (1984.). Na natječaju Međunarodnog instituta za književnost (član UNESCO-a pri uredu za poeziju) ERATO 2004. za najljepšu lirsku pjesmu, između 8500 pjesničkih uradaka iz Hrvatske i svijeta, Divlja ruža izabrana je među deset najboljih.U 2004. izdana mu je prva zbirka pjesama Gatara u izdanju Matice hrvatske Zaprešić.Promovirana je na Tribini Društva hrvatskih književnika u Zagrebu. U 2007. izdana mu je druga zbirka pjesama Oslanjam se na tišinu u izdanju Naklade Ceres.Promovirana je u Matici hrvatskoj u Zagrebu. Pjesme su mu objavljivane u mnogim zbornicima, knjigama i mjesečniku Republika ( 2007.), a neke su mu uglazbljene i izvođene. Od 2006. godine pridruženi je član Hrvatskog društva skladatelja. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i LIKUM-a. Djeluje i kao član Hrvatsko Austrijskog društva (ogranak Split), Hrvatsko Kineskog društva, Matice hrvatske Zaprešić, Društva Poljičana, Kluba Zaprešičana Zapreščan, Hrvatskog književnog kruga.Živi i djeluje u Zaprešiću.

Adresa:

Augusta Šenoe 39, 10290 Zaprešić
Tel: + 385 1 3353 054
GSM: +385 91 738 18 57            +385 95 909 66 24

E-mail: d.vukovic1@gmail.com

Web: http://www.davor-vukovic.iz.hr/           
vukovic-davor.fineartamerica.com