uz prateći okrugli stol o kulturnom marketingu umjetnica koje žive i rade u Hrvatskoj. Organizatorice ove izložbe bile su ak. slik. Krešimira Gojanović i Gabrijela Ivanov, urednica portala cunterview.net – http://www.cunterview.net/

 

Na izložbi su sudjelovale: Nena Brkić, Nina Brkić, Krešimira Gojanović, Petra Grozaj, Tea Hatadi, Nikolina Ivezić, Helena Janečić, Lena Kramarić, Marina Lapadatović, Helena Ohnjec, Ana Opalić, Sanja Pribić, Ivana Režek, Gabrijela Rukelj, Karina Sladović, Anita Soltyšik, Vesna Šantak, Ana Schaub, Diana Šimek, Mare Šuljak, Margareta Vidmar, Martina Vrbanić.

 

***

Umjetnost je reprezentacijska praksa onoga čemu društvena paradigma u datom trenutku dopušta da ” bude ” umjetnost. Umjetnička stvarnost velike Naste Rojc ( 1883. – 1964. ) upravo nije bila svrsishodna onome što se danas naziva disciplinom povijesti hrvatske umjetnosti, i ona tu nije osamljen slučaj.

 

Prije sto godina, u mjesecu ožujku 1906. godine umrla je gluhonijema slikarica Slava Raškaj, u 29. godini života. Smatra se da je bila samouka, iako ju je u slikanje povremeno upućivao Bela Čikoš – Sesija. Pred kraj života, Slava je doživjela duševni poremećaj, čije prave razloge je u svojoj nijemoj fragilnosti ponijela sa sobom u grob.

 


Sample Image

Od tada je prohujalo jedno stoljeće, u kojem su hrvatske umjetnice dosegle sjajna postignuća: počele su se upisivati na Akademiju likovnih umjetnosti, počele su izlagati na značajnim likovnim Salonima skupa sa svojim kolegama, te sve više i više organizirati i priređivati svoje samostalne nastupe, prateći pri tom ubrzani razvoj tehnologije i novih medija, ali ostajući vjerne i tradicionalnom naslijeđu.

 

No koliko su hrvatske umjetnice same zadovoljne svojim današnjim položajem ? Osjećamo li se dovoljno priznate i poštovane od svojih kolega, kustosa i galerista, osjećamo li da su nam pružene jednake šanse na tržištu, u medijima, u galerijama, jesmo li slobodne da u prezentaciji svog rada budemo potpuno autentične i na koji način zapravo vidimo sebe i svoju kreativnost, njezin individualni razvoj, ali i kolektivne segmente kulture, koja je utjecala na formiranje naših umjetničkih karijera ?

 

Ovo su neka od pitanja na koja je pokušala odgovoriti izložba ” Vox feminae – glas umjetnica ”, bez unaprijed zacrtane rigidne koncepcije, koja je tako draga suvremenim likovnim teoretičarima. Za razliku od njih, mi smo si ovaj put dozvolile zaigrano istraživanje sebe samih, svojevrsni ” ženski ” kreativni nered, uz koncepciju ” sloboda bez koncepta ” i to tako što je svaka od umjetnica prezentirala sebe – svoj rad, svoju biografiju i svoja razmišljanja na svoj individualni način, onako kako je sama mislila da treba.

 

 


Sample Image

A to ovaj put nije bilo slučajno. Uz izložbu ” Glas umjetnica ” odvijao se i prateći Okrugli stol o kulturnom marketingu, u okviru kojega smo propitivale načine na koje promoviramo sebe i svoj rad na suvremenom umjetničkom tržištu, pitajući se postoji li u nas uopće umjetničko tržište, koje u dovoljnoj mjeri vrednuje naš rad i koje su njegove zakonitosti, dinamika i vrijednosti ?

 

Da bi mogle biti slobodne u razvijanju svoje kreativnosti, umjetnice moraju i prodati svoj rad, stoga je izložba ” Glas umjetnica ” bila zamišljena i kao prodajna izložba.

 

Što se tiče izraznih sredstava, organizatorice su smatrale da ravnopravno trebaju biti zastupljeni i novi i stari trendovi i tehnike, jer upravo izbjegavanjem uniformiranosti na razini tehnologije i materijalnih sredstava, umjetnice su također očitovale svoj autentični materijalni zapis, prožet raznolikim duhom i utjecajem suvremene kulture, ali i likovnim naslijeđem naših pretkinja.

 

Ovom izložbom u svakom slučaju umjetnice su postavile temelje za daljnje konstruktivno propitivanje svog egzistencijalnog položaja i svog rada unutar okvira suvremene kulture i hrvatske likovne scene.

 

/ Napisale: Krešimira Gojanović, ak. slik.
Gabrijela Ivanov – http://www.cunterview.net/

Sample Image

akademija-art.hr