Njegovi fotografski radovi iz ciklusa ‘Zagreb – moj grad’ izloženi su na 15. međunarodnoj izložbi fotografije (15.th International Photographic Exchange Joint Exhibition) u Kyotu, do 4.svibnja.
Na izložbi sudjeluju autori iz pobratimljenih gradova Kyota iz SAD, Tajvana, Austrije, Malezije, Rusije, Turske, Argentine i Hrvatske kao i nekih japanskih klubova. Na ovoj izložbi Šebrek sudjeluje s 20 fotografija i to15 crno-bijelih fotografija iz ciklusa: ‘Zagreb – moj grad’ i 5 fotografija iz drugih tematskih cjelina: ‘Mreže’ iz ciklusa ‘More moje Jadransko’; ‘Trag’ iz ciklusa ‘Homo volans’; ‘SP – OPP’ iz ciklusa ‘Igra balona’; ‘Kretanje točke’ iz ciklusa ‘Igra sjenki’; ‘U vrletima’ iz ciklusa ‘Metamorfoze’.
‘Hrvatska fotografska scena već godinama pamti i prati umjetnička ostvarenja Vinka Šebreka, autora čiji je osjećaj za fotografiju doista poseban. Snagom i znanjem, otvorenošću prema različitim utjecajima, načinom gledanja i spontanom komunikacijom, kreira svoj autorski izričaj i oblikuje svoju fotografsku ličnost.
Ne pripada onima koji se lako priklanjaju trenutačnim fotografskim pomodnostima, kao što su socijalistički realizam, konceptualna fotografija ili pak fotografija s vještačkim prizorima i efektima. Iako prihvaća novo i moderno, u svom kreativnom radu ostaje vjeran tradiciji i klasičnoj fotografiji. Stalno proučava suvremene svjetske trendove u umjetnosti, kao da traži svoje mjesto u tom čarobnom svijetu blendi, svjetla, boja, doživljaja… neprekidno istražujući mogućnosti kako spojiti ono svoje unutarnje viđenje s objektom koji se ispriječio između njega i kamere.
Njegova iznimna vizualna kultura uvijek živi u suglasju s majstorstvom, s poznavanjem i živim razumijevanjem svijeta. Sve to često naglašava ona nužna poetska dimenzija, koja kao da se izjednačava s poetičnošću prostora i tema koje istražuje i bilježi svojom kamerom, gotovo zaljubljeno. U njegovim se radovima otkrivaju one trajne vrijednosti koje izdvajaju umjetnički rad od običnih fotografija. Fotografija je njegova ljubav i njegov način života.
Na svojim snimcima teži uhvatiti i zadržati suptilni dah autentičnog života, trenutnost prizora, dramatičnih ili životnih zbivanja, vječno zaustaviti onaj pravi, odlučujući trenutak koji tada postaje neponovljiv, besmrtan.’ Zdenko Kuzmić
‘U njegovom širokom opusu otkrivamo dokumentarne i umjetničke fotografije, fotografije interijera i urbanog pejzaža, akt fotografije, fotografije prirode, a posebno ga zaokupljaju teme iz područja life fotografije, krajobraza, portreta i arhitekture. Koristeći mnoga fotografska izražajna sredstva pretvara obične prizore i događanja u neobične, posebne, maštovite, mirne, razigrane, ali uvijek – zanimljivije. Stoga se u njegovim fotografijama stalno prepliću subjektivno i objektivno, ali i u punom smislu riječi estetski prepoznatljivo, likovno dotjerano i literarno raspričano.
Najčešće se bavi fotografiranjem raznih prizora, ljudi i događaja iz svoje životne sredine, ostavljajući nam bogat i šarolik album fotografija sastavljen od prizora snimljenih u svom rodnom kraju, svojoj životnoj sredini, ali i s putovanja po svojoj domovini i drugim zemljama. Na njegovim fotografijama susrećemo pitome i divlje krajobraze, brojne portrete običnih ljudi, često i iz obiteljskog kruga, zaustavljajući ih u nekoj od svakodnevnih aktivnosti, pri odmoru, razonodi, radu, društvenom životu, svejedno. Na većini njegovih fotografija prisutan je čovjek, njegov rad i njegovo djelo. I ovdje se čvrsto drži vlastita stajališta u kojem se dokumentarno i estetsko isprepleću kao dvije najvažnije fotografske datosti. Zato su sve njegove fotografije dorađene, stvorene već u samoj viziji konačne slike.
Često kada portretira ljude, ili pak fotografira neki prizor iz života, Šebrek priprema svoje likove upravo onako kako to čini slikar, te ih postavlja u onakve položaje i situacije koje će zadovoljiti sve zahtjeve dobre slike. Otuda su njegove fotografije tople, pune ljubavi i poetske mekoće, gdjegod nježne kao Petrarcini soneti, gdjegod škrte kao Šimićeva poezija, gdjegod snažne kao Krležine Balade, a gdješto vragoljaste kao neki likovi ili događaji u prozi Ranka Marinkovića a u svim njegovim fotografskim slikama vlada glazbeni ugođaj, upravo onakav kakav je Musorgski nastojao postići dokazujući da se glazbom mogu dočarati Slike s izložbe.
Težeći da svojim fotoaparatom uhvati i zadrži duh autentičnog života priklonio se life fotografiji, prije svega poštujući vlastiti senzibilitet, ali i potaknut iskustvima Magnuma i fotografskih klasičara, posebno Henri Cartier Bresona.
Life-fotografija je postala njegova konstanta i njegovo stvaralačko određenje. Koristeći se svim datostima medija nastoji i najobičnije prizore i događanja pretvoriti u zanimljiva ostvarenja, likovno posve jasna, zanatski dotjerana i gotovo literarno ispričana. Obično škljocanje samo ga naoko ne zanima, a i onda kada od njega ne bježi ostvaruje izvanredna likovna ostvarenja. Tako je u vrlo kratkom vremenu izgradio svoj prepoznatljiv stil. Iako povremeno zaluta u eksperimentalne vode, ostaje privržen fotografskoj umjetnosti u tradicionalnom smislu te riječi, dakle umjetnosti bez avangardističkih težnji i inovacija, umjetnosti s jasnim sadržajem i čistom porukom, s puno emotivnih naboja i humanih nakana.
Jedna od Šebrekovih značajnih tema je krajobraz, bilo onaj njegova rodnog kraja ili oni kraj kojih se zaustavljao s kamerom u ruci, kao planinar ili šetač urbanih sredina. Na gotovo svim fotografijama, suvremenih estetskih izraza i koncepata, primijetit ćete često prisustvo čovjeka. Upravo te fotografije pokazuju visoku likovnu kulturu autora, često nam otkrivajući likovne uzore koje je slijedio, nastojeći nam prenijeti sve one ljepote koje su ga nagnale da baš u tom trenutku skine fotoaparat s ramena i pokaže nam što ga je zadivilo, dijeleći s nama dio te radosti, čineći nas, zapravo, sudionikom stvaranja.
Portret je njegova omiljena tema. Tada se u žarištu njegove kamere nađu uglavnom obični ljudi i jednostavne ličnosti – članovi obitelji, prijatelji, kolege, znanci, ali i usputni prolaznici i putnici. U njegovim likovima ima nečeg tajnovitog i duboko individualnog. Preko likovne analize izraza lica i njihovih položaja na fotografskoj slici s lakoćom se može otkriti duboka povezanost karaktera portretiranog i njegovog rada, djela i doživljaja s umjetničkom nadarenošću onoga koji taj portret radi. Stječe se dojam da ti likovi nisu samo ovdje kako bi ilustrirali svoj život, svoju individualnost, svoj karakter. Oni su tu i zato da bi s svojim metaforičkim porukama prenijeli senzibilitet mogućih i imaginarnih životnih situacija. Takve se fotografije izdvajaju iz sveukupnog opusa po svojim likovnim i emotivnim vrijednostima. U portretima je vidljiv suvremen likovni izraz, s dominantom klasične kompozicije.
Isto tako, Šebrekova se kamera često okreće prema urbanom pejzažu i arhitekturi. Tišina ulica, žamor gradskog života, sa svim svojim nježnostima i grubostima, nisu na njegovim fotografijama samo zabilježeni dokumenti svakidašnjice. To su maštovite inovacije, što ih nude suvremeni fotoaparat i fotografska oprema; začuđujuće kompozicijske čistoće, dok u rutinskoj primjeni stila lako prepoznajemo njegovu osebujnu darovitost.
Iako obrazovan i formiran na tradicionalnoj fotografiji, Šebrek se povremeno okreće eksperimentalnoj fotografiji. Raznim postupcima, na negativu ili pozitivu, u analognoj tehnici ili pak tretiranjem koje nudi suvremena tehnologija digitalne fotografije, ostvario je posebne likovne rezultate. Svi ti postupci, dakako, nisu novi ali njegovom imaginacijom i vještinom postaju zanimljivi. Tada njegovo ostvarenje nije više čista izvorna fotografija, već potpuno drugačija, kao sasvim nova tehnička i likovna kreacija.
Šebrekovi radovi katkad su pojedinačne i završene cjeline, a ponekad tematski zaokružene grupe fotografija, ali uvijek tehnički besprijekorne, osim onda kad u interesu kreativnoga stvaralačkog izraza namjerno zanemaruje njihovu tehničku obradu.
I na kraju da zaključimo. Opus, kojeg je Vinko Šebrek stvorio u svom pedesetogodišnjem kreativnom radu i fotografskom djelovanju, zaista je velik. Snaga izražaja, poetični senzibilitet, umjetnička nadahnutost i nadarenost, kao i znanje koje nam otkriva intelektualca najviših etičnih dosega, daju tom opusu vrsnoću, pa s pravom Vinka Šebreka svrstavaju među ugledne fotografske umjetnike hrvatske fotografije.’ Zdenko Kuzmić
Vinko Šebrek rođen je 17. siječnja 1941. godine u selu Šebreki, nedaleko Karlovca u Republici Hrvatskoj. U Karlovcu polazi najprije osnovnu i zatim srednju – Industrijsku školu metalskog smjera, koju završava 1960. godine. Godine 1961. upisuje i studira na Vojnoj zrakoplovnoj akademiji u Zadru, koju završava 1965. godine. Po završetku vojne zrakoplovne akademije cijeli radni vijek službuje kao časnik i zrakoplovni stručnjak u vojnom zrakoplovstvu, najprije u zajedničkoj državi Jugoslaviji, a od 1991. godine pa do umirovljenja, kao visoki zrakoplovni časnik u Glavnom stožeru Hrvatske vojske i Zapovjedništvu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane gdje, u činu brigadira, obnaša visoke i odgovorne dužnosti. Od 2005. godine nalazi se u mirovini.
Fotografijom se počeo baviti prije pedeset godina, tijekom drugog razreda srednje škole, to jest od 1958. godine u fotografskoj sekciji Foto-kluba Karlovac, koja je djelovala pri Srednjoj industrijskoj školi. Od tada neprekidno djeluje u fotografskim sekcijama ili foto-klubovima u mjestima gdje je živio i radio. Najduže je živio i radio u Brežicama u Sloveniji, te u Zagrebu u Republici
Hrvatskoj. U Fotokino klubu Brežice djelovao je nepunih dvadeset godina, a deset godina (1974. – 1984.) bio je i predsjednik ovog kluba, kao i član Izvršnog odbora Fotosaveza Slovenije, te član više stručnih komisija i odbora koja su djelovali pri Savezu.
Članom Fotokluba Zagreb postaje 1995. godine, a već 1997. godine postaje predsjednik ovog najstarijeg i najaktivnijeg kluba u Hrvatskoj. Dužnost predsjednika Fotokluba Zagreb neprekidno obnaša sve do današnjih dana. Od dolaska u Fotoklub, možemo reći, počinje njegovo najaktivnije razdoblje u fotografskom stvaranju i djelovanju. Najviše se angažira na novom ustroju Fotokluba, gdje njegove organizacijske sposobnosti u potpunosti dolaze do izražaja. Najprije je u Klub vratio brojne fotografske majstore, a potom, uz njihovu pomoć, organizirao i brojne edukativne tečajeve, fotoradionice i predavanja o fotografiji kojima je privukao mladu populaciju fotografskih zaljubljenika. I tako je, zajedno s kolegama i kolegicama iz kluba, Fotoklub Zagreb uzdignuo do ugleda kojeg je nekada uživao.
Stalno uči i usavršava kreativnu – umjetničku fotografiju. Zbog toga, puno pažnje posvećuje svom fotografskom obrazovanju, završavajući brojne tečajeve fotografije, sudjelujući na fotografskim seminarima, predavanjima i raspravama o fotografskoj umjetnosti. Kroz cijeli svoj život nastoji proniknuti u tajnu fotografije, kao jednoj od formi likovne umjetnosti i kao mediju umjetničkog izražavanja.
U njegovom fotografskom stvaranju nisu prisutni klasični klišeji koje susrećemo u stvaralaštvu nekih fotoumjetnika. To su prvenstveno umjetnička djela koja počivaju na znanju i inovativnosti. Upravo je inovativnost sastavni dio njegove urođene intuicije. Znanje stalno produbljuje proučavajući djela poznatih domaćih i svjetskih fotografa kao i literaturu iz područja likovne umjetnosti, povijesti umjetnosti, teorije i filozofije fotografije.
I pored brojnih obveza, Vinko Šebrek ne odvaja se od fotoaparata. I dalje neumorno putuje i fotografira. Rezultat toga su samostalne, klupske, pozivne i natječajne izložbe u zemlji i svijetu. Naravno, slijede i brojna priznanja i nagrade koje osvaja u svom pedesetogodišnjem kreativnom i organizacijskom radu i djelovanju.
Šebrek se bavi i pisanjem u fotografskim časopisima i dnevnim listovima, te stručnim osvrtima u katalozima i drugim dokumentima pojedinih izložbi. U njegovom fotografskom radu i stvaralaštvu veliku potporu i oslonac pruža mu obitelj, te prijatelji s kojima često dijeli radosti svog fotografskog djelovanja i stvaranja. Mr. sc. Vladko Lozić
