U izuzetnom ambijentu dvorca Lužnice, koji se nalazi 2 km od centra Zaprešića u smjeru Slovenije, održava se promocija knjige Višnja Goljački "Priče iz Matrixa – putovanje u središte samoće".
Sudjeuju: Sead Begović (književnik i likovni kritičar), Martina Vrbos (vokal) i Zdeslav Klarić (klavir).
Recenzent Sead Begović uočava:
Minimalizam (formalni, stilski i tematski) u pričama Višnje Goljački, fragmentarnost, a ne fabula, predstavljaju autoricu s modernim i suvremenim stremljenjima, posebice kada je riječ o njenoj apelativnoj funkciji, koja je autorici mnogo više važnija za komunikaciju od one prikazivačke.
Bilješka na koricama knjige kaže:
Suvremen život lišen je ideala i istinskih strasti i postaje niz priča iz Matrixa – koje u ovom djelu dobivaju svojevrsno dubinsko ogledalo: ogledalo koje ne pokazuje liftingirano lice kakvo nam nude tabloidizirani mediji, već lice s Wildeovog tavana. Ipak, ovo je prvenstveno priča o usamljenosti i potrazi za srodnom dušom, susret s kojom bi dokinuo besmisleno nizanje životnih epizoda koje, poput televizijskih sapunica, nemaju drugu svrhu do plošnog protoka vremena kroz prostor životnih varijanti. U hologramskom labirintu, gdje virtualna stvarnost ponekad podržava život više od realnosti same, samo snoviđenje Itake čini taj put podnošljivim i vrijednim svakog napora i žrtve.
Višnja Goljački: Priče i Matrixa
Rukopis knjige sastoji se od nekoliko blokova koji tvore cjelinu. Kratke priče imaju tagove, odnosno ključne riječi, koje, povezujući se jedne s drugima, tvore pojmove sistematizirane u pojmovnik ili leksikon. Redaju se profili snimljeni s interneta i tipiziraju te smještaju u zbirku karaktera.Komparativno se povezuju pojedini događaji i u asocijativnom nizu pokazuju da je sve zadano i, zapravo, predvidljivo. Svi likovi i pojmovi involvirani su u priču koju priča naratorica te usput objašnjava kauzalnost postojećeg matrixa, u kojem sudionici uvijek igraju istu igru, samo se tehnički mijenja način komunikacije.
Iz ponuđenog materijala iščitavaju se:
– shock short stories – na tragu Hemingwaya i Carvera
– malomjesne kronike – kroki-bigrafije
– eseji o umjetnosti i zbilji
– refleksije oko teme s različitih aspekata
– web žargon kao kod za razumijevanje suvremenosti
Višnja Goljački: «Matrix» (Shock short stories)
Da za Višnju Goljački pričanje priča nije samo skladište ideja i da je od onih koji stvaraju publiku, a ne publika njih, demonstrirano je već u samome naslovu buduće knjige: «Matrix» (Shock short stories). Riječ je, vjerojatno, o legendarnom filmu istoga naziva, ali i o vrlo suvremenoj proširenoj metafori našega doba. Naime, glavni akter u filmu ne živi u stvarnome svijetu već u kompjutorskom programu kojega su programirali roboti ne bi li manipulirali ljudima. U tom smislu i podnaslov posve odgovara naslovnoj matrici. Njene priče imaju nešto od postmodernističke kompozicije, ali sada ne više kao u njenim bajkama i romanima, koji su protekli u kolažirajućim pasažima, već kao postupak s mnogo unutrašnjih tipoloških upitnica. I sama će na jednome mjestu reći, u jednom pristupnom pripomenku, da je riječ o kreativnoj radionici…I zaista, pripovjedni tijek odgovara alegorijskim i na nekim mjestima meditativnim obrazlaganjima, kada je njena orijentacija na jeziku kulture, neposrednoj zbilji ili pak na dobrim i lošim civilizacijskim tvorevinama, zatim na intertekstualnosti, rafiniranoj citatnosti i zamašnoj transtekstualnosti. Bajkogenih elemenata, u natruhama (poznatih od ranije) te poetskih nakana autorica se također olako ne odriče – da se izgradi poetska priča, uvijek jezgrovita, slikovita i kratka po svojoj strukturi.
Dobro se uočava da je više poslužio tekst kao tema njenih priča – nego razvijena klasična priča s likom. Lik je tek izlika za uvodnu eksplikaciju, kada će se premrežiti dobro uočena priča. Ono što neobično zrači snagom i umijećem jest autoričina sposobnost da istodobno ubacuje, uz posve ozbiljne reference koje se odnose na svijet (obrada nekih definicija i takozvane ozbiljne građe iz književnosti, dakle iz fikcijskog, ali i znanosti) i one s pozicije infantilnog pripovjedača te stoga i govorimo o bajkogenom, drugom svijetu, koji u ovoj knjizi neće biti tako kategoričan kao u njenim knjigama «Bajka je bajka» iz godine 2007. i u romanu o bajci pod naslovom «Pisma iz limba» iz 2008. godine.
Minimalizam (formalni, stilski i tematski) u pričama Višnje Goljački, fragmentarnost, a ne fabula, predstavljaju autoricu s modernim i suvremenim stremljenjima, posebice kada je riječ o njenoj apelativnoj funkciji, koja je autorici mnogo više važnija za komunikaciju od one prikazivačke. Vrlo je značajno i autoričino autoreferencijalno upletanje u tekst: «Tko je imao sreću da ide u neke više škole, u gimnaziju…a ne u šuvaricu…taj je mogao nešto naučiti na filozofiji, psihologiji, sociologiji i TIPSU – ako se netko sjeća što je to; vidiš ova bi knjiga zahtijevala fusnote, ali tko bi se gnjavio time, ni autor ni čitatelj, e, sad ova opaska zahtijeva uglatu zagradu» i tako dalje. Dakle, razvidno je autoričino upletanje u tekst te je fabula tek naznačena. No, i to je dovoljno za dramatičnu (netipičnu) priču i otvorenost prema čitatelju. Nadalje, esejiziranje u pojedinim dijelovima još je jedna osobina ovih priča, kao što i poetske, odnosno lirske dijelove naprosto ne može izbjeći: «Pun je mjesec, ne mogu spavati», zatim mjesta na kojima ističe «sokove ženstva» ili «muškote».
Da naglasi slične dijelove, primjerice u zbilji, Goljački umeće dijelove koji izravno komuniciraju s prethodnim, odnosno s narednim tekstom. To se dobro primjećuje u pričama u kojima se pojavljuje stanovita Eva. Može se čak reći da je Eva stalni protagonist ovih priča, jer se s njom vrši beletrizacija i kada je u odsutnosti, što nas nedvojbeno upućuje na autoricu. I to će biti izvršeno bez epsko – fabularnih i pripovjednih staništa. Takvim postupcima autorica zaista dobro destruira naša okoštala poimanja i svijest o short stories. Također se vrlo dobro poigrala našim ustaljenim stereotipima življenja. Simpatično je i to da u budućoj knjizi nailazimo na jedan vic o Hasi i Fati i tim nam se činom podsjeća da je vic najkraća prozna vrsta te se postiže efekt nove vrste (a to je short short stories) jer ga je autorica literarizirala i nanovo nas na njega podsjetila. Susrećemo također i osobinu kronikalnog, kao u dirljivoj priči «Angie», o zaprešićkom rock klubu i kino kafeu koja vrvi čitavom galerijom likova i autoričinim povratnim sjećanjem na jednu generaciju mladih. Već s ovom razbarušenom pričom ona odaje čitavo bogatstvo svojih pristupa pripovijedanju, koji su uvijek različiti i novi te će, nadamo se, čitalačka publika takvu osobinu znati cijeniti. Potonja priča upućuje na to da autorica podjednako dobro umije organizirati arabesknu priču, kao i priču zbivanja, ali i priču uzbuđenja i nagle promjene.
Sead Begović
Višnja Goljački, diplomirala je Komparativnu književnost i fonetiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dugi niz godina radila je kao bibliotekar – informator u Knjižnicama grada Zagreba. Osnivačica je i urednica nekoliko kulturno-informativnih časopisa i web portala. Utemeljila je i vodi nakladničku kuću „Simetriks". Dobitnica je Nagrade grada Zaprešića 2008. za književnu djelatnost i osnivanje nekoliko kulturnih manifestacija. Početkom 2009. imenovana je ravnateljicom Pučkog otvorenog učilišta Zaprešić. Godine 2007., uz pjesme i priče u književnim revijama i časopisima, objavila je ilustriranu knjigu „Bajka je bajka". Roman „Pisma iz limba – roman o bajci" objavila je 2008. godine pod pseudonimom Aurora Amarena Vangelis. Knjiga je nastala tehnikom montaže fictiona i non-fictiona. U djelu autorica traga za vječnim čovjekovim filozofijskim i egzistencijalnim pitanjima; o istini, smislu, ljubavi i smrti. Godine 2009. dobitnica je stipendije Ministarstva Republike Hrvatske za roman pod nazivom "Priče iz Matrixa – putovanje u središte samoće", koji je upravo izašao iz tiska.
Višnja Goljački
zapresicki.spigl@hi.htnet.hr
Akademija-Art.net
