Izložba Portreti Josipa Jurja Strossmayera traje u Zagrebu od ponedjeljaka 24. studenoga i to u X. dvorani Galerije na II. katu palače HAZU. Uvodna riječ imat će voditelj Strossmayerove galerije starih majstora akademik Vladimir Marković, a zložbu će otvoriti predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić
Vlaho Bukovac, Portret biskupa Josipa Jurja Strossmayera, 1892., ulje na platnu, 144 x 112 cm
Napisala: Nives Gajdobranski
Najvažnije je naglasiti kako se izložba održava u povodu 130. obljetnice otvorenja Strossmayerove galerije starih majstora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, temeljena isključivo na portretima osnivača, donatora i pokrovitelja biskupa Josipa Jurja Strossmayera, posjeduje dvojako značenje. Osim što posjeduje evokacijski karakter potenciran nizom biskupovih fizionomija izvedenih u različitim medijima od slikarstva preko grafike do skulpture u vremenskom rasponu od preko stoljeća i pol, ovaj je likovni životopis istom sumarni presjek umjetničkih izričaja i stilskih orijentacija od polovice 19. stoljeća sve do danas.
Izložba obuhvaća portrete koji su nastali za Strossmayerova života te posjeduju vrijednost dokumenta i opstoje kao autentični biografski momenti, ali i interpretacije njegova lika nakon smrti 1905. godine, koje ukazuju na biskupovu važnost i nastojanje da se održi spomen na njegov lik i djelo. Posebice prva grupa ovdje predstavljenih radova, nastalih u Strossmayerovo vrijeme, prema kvaliteti izvedbe i autoritetu autora, od Franje Pfalza, Franje Mückea, Michele Canzia, Amalie de Angelis, Lugi de Amicija, Vlahe Bukovca, Rudolfa Valdeca itd., korespondira donekle i sa samim ukusom velikog mecene i odražava njegov umjetnički kriterij.
Posjetitelji mogu sagledati živi odraz njegovih ideja, misli i djela. Ovi lico-pisi u svom sukcesivnom nizu fizionomijskih mijena, tragova što ih na licu ispisuje vrijeme, omogućavaju nam da fizički rekonstruiramo njegov život od zaređenja za biskupa đakovačko-srijemskog i bosanskog 1849. godine, povratka u domovinu 1850- te, zaokupljenošću realizacijom svojih projekata, staračkog smiraja, sve do vječnog spokoja 1905. godine. Brojnost biskupovih portreta ukazuje kako je čovjek, koji je toliko pozornosti posvećivao umjetnosti i umjetnicima, i konačno, koji je toliko napravio za umjetnost i dao umjetnosti, i sam postao dio nje.
