Kresic

U Galeriji Vladimir Filakovac u Zagrebu, 14. travnja u 19 sati održati će se  otvorenje Uskrsne izložbe Nenada Čulića i Antuna Krešića. Izložba je otvorena do 24. travnja 2014., radnim danom od 10 do 19 sati.

ANTUN KREŠIČ

Okomica duha i vodoravnica tijela pitanje je dvojakosti svijeta. Patibulum i antenus, dvije se grede međusobno presijecaju.

Uzdignuta os sjever-jug i poprečni pravac istok-zapad. Četiri strane svijeta i četiri rajske rijeke izviru ispod korijena drveta života. Šire se beskrajem prostora i beskonačnošću vremena. Ondje gdje sunce izlazi ili zalazi, gdje rađaju se i umiru zvijezde, gdje stvaraju se planeti. Drvo života na raskrižju putova: zemaljsko i nebesko, ljudsko i božansko.
U vremenu i prostoru stoji znak: kozmos naspram kaosa. Raspeće na raskrižju seoskih putova. Po svojoj širini i dužini, visini i dubini. Ispod i iznad, desno i lijevo, put istoka ili zapada. Dobra i zla.

Besjeda križa, znak nebeskih visina ili podzemnih dubina. U Isakovu naramku šiblja za potpalu žrtve, Abrahamu se prikazao znak križa. Unakrst se savilo pruće. O crux, spes unica.

U kamenu urezan, u tlocrtu crkve ucrtan križ ponad kojeg se podižu zidovi. Jarbol i obris katarke na crti obzorja, preko granice oblika, kopna i prekomorja, brdo Kalvarije i stijena Golgote. Onkraj i preko ruba pobodena tri križa, znakovi utisnuti u prostor slike.
Iziskuje li slikanje neko nadnaravno iskustvo. Pokušaj da se odredi i možda suvislije svijet osmisli. Da bude uvjerljivo, kad bude naslikano. Obojeno i prigušeno, u djelovanju i u službi same teme. Kako predstaviti, kako prenijeti ili uzeti u obzir tumačenje i sadržaj simbola. Kad slike traže neka drukčija i različita sredstva, podašnu građu, odnos slikanog i kolažiranog, stvorenog i korištenog, postupak sa suhim i vlažnim papirom, glatkim i nabranim, japanski providnim i neprozirnim. Posvojiti, rezance papira poslije tiskanja ne odbaciti. Teške boje i mrmor ljudi, kad udarci čekića utihnu. U kasno poslijepodne, “od šeste ure tama bi po svoj zemlji do ure devete”.

U nijansama sumraka i sjene. Bezbrojni su prijelazi sivila, u sivim je zonama možda lakše reći: to je samo pokušaj. Poslije ili prije nego što zemlju obavije tama. “I tada će (se) pojaviti znak sina čovječjega na nebu.”

Darko Schneider

Culic b

NENAD ČULIĆ

Čulićev križ novoga predznaka smješten je u praznom, nenaseljenom prostoru, okrenut prema točki na dalekom horizontu, svojevrsnom epicentru svjetlosnih krugova. Pogled prema njemu usmjerava duga sjena. Kasnije se likovi umnožavaju, to je već mala postrojba, više je planova u odnosu na izvor svjetla. U daljnjem slijedu kompozicija sugerira složeniji i produbljeniji odnos između križolikih jedinki, prostora u kojemu su situirane i središnje točke na obzorju.

Ovi crteži i slike izraz su neizvjesnog stanja, reklo bi se dilema, labirintskih upita. Autor naziva seriju “Praskozorja” i tako nam pomaže da je doživljavamo kao tragove ljudskog početka. Dojmovi su određeniji kad križolike postrojbe stoje pred svjetlom, zgusnutom energijom.

U nekim crtežima — slikama postrojbe su dospjele pred obalu. Otoci uronjeni u more ili samo more određuju jasnije prostor, ali to nije zemlja koju poznajemo; osim mora i golog tla u tom pejsažu zapravo nema ničega. Likovi su stali. Reklo bi se: valja im preko mora! Obala je međa. Autor naziva ovu cjelinu “Daleka obala”.

Ciklus završava trima znakovitim slikama. Na jednoj križolika jedinka vrlo je blizu pred uskovitlanom spiralom, pred beskrajem! Na drugoj nago biće, čovjek, levitira u neodređenom prostoru. Križevi, umotani vrpcama sada su tu pred nama, viđeni izbliza.
Čulić je time predočio ishodište uznemirenja, a daljnjim dijelom ciklusa naglasio ljudsku dramu povrh materijalnih posljedica agresije. U crtežima gotovo filozofski traži odgovore na nametnuta pitanja — može li čovjek biti u izvjesnosti uz toliku bijedu duha i koliko je čovječanstvo odmaknuto od svoga početka ako se može dogoditi ovo što se dogodilo? Kako to da smrt trijumfira nad životom, makar u određenom razdoblju? Čulić istražuje komponiranje oratorija glede sudbine čovječanstva. Za njega događaji nisu bili tek rat, nego mogući znakovi propasti humanoga svijeta, jer je i cijeli svijet koračao u jednom trenutku u nametnutom marša smrti. Čulić sebi i drugima želi otkriti značaj žrtve — pod križem i uz križ.

U ovoj istraživačkoj fazi slikar nije iskoristio čitavu orkestraciju palete, ali možemo očekivati zanimljiva djela koja će punom snagom utjecati na gledatelje da doživljavaju suvremenu stvarnosnu, ujedno vizualno slobodno interpretiranu dramu — kao rekvijem ili prelazak na drugu obalu.

Elena Cvetkova

Antun Krešić rođen je u Starim Jankovcima nedaleko Vinkovaca 1955. godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1981. godine u slikarskoj klasi prof. Šime Perića. Samostalno izlaže od 1979., a skupno od 1981. godine. Nagrađen je na II. međunarodnoj izložbi Volosko 87. nagradom Mandrač. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je 1997. godine Danicom hrvatskom s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi. Bavi se i umjetničkom fotografijom.

Nenad Čulić rođen je u Zadru 28. lipnja1949. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio u je Zagrebu. Od 1968. godine studira slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Profesori su mu bili: Ljubo Ivančić, Antun Mezdić, Ivan Lovrenčić, Ferninand Kulmer, Ivan Sebelj. Diplomirao je slikarstvo u klasi prof. Nikole Reisera 1972. godine. Od tada, pa do 1985. radi u novinskoj redakciji kao grafički urednik, tehnički urednik i urednik ilustrator. Osim uređivanja novina bavi se uređivanjem knjiga i časopisa — općenito grafičkim dizajnom. Nakon 1985. intenzivnije slika te osim skupno više puta izlaže i samostalno. Od 1991. uz slikanje radi kao likovni pedagog u osnovnoj školi.