U Otvorenoj galeriji Samoborskog muzeja, u Samoboru, 6. studenog 2009., otvara se Godišnja izložba članova ULUS-a (Udruženja likovnih umjetnika Samobora), koja za razliku od prethodnih godina nije revijalnoga karaktera, nego pod nazivom „Big Brother Reality" – okuplja umjetnike na zadanu, angažiranu temu. A tema je danas više nego aktualna i tiče se medija i njihova utjecaja na sve pore čovjekova života koji je, u svim segmentima, sve manje privatan, a sve više javan. Neposredna inspiracija za ovaj projekt bili su elektronski mediji i globalno popularni reality-show „Big Brother", povukavši uz to niz asocijacija, a odgovori umjetnika na tu temu pokazali su da medijska problematika koja se ovim projektom načela i o kojoj su oni tu na svoj način likovno-kritički progovorili može krenuti neočekivano široko i duboko i po horizontali i po vertikali. Najposlije, projektom se ponovno pokazalo da su umjetnici uvijek ponajbolji „seizmografi" društvenih kretanja (ili bolje anomalija) oko sebe, koji uvijek vrlo profinjeno mogu osjetiti gdje su „neuralgične točke".
Umjetnici koji sudjeluju u projektu su: RUŽA BARBARIĆ LIBRIĆ (akad. umjetnica), MAJA CIPEK (akad.slikarica-grafičarka), MIHOVIL DOROTIĆ (akad.slikar), NEVENKA MIKLENIĆ (akad.umjetnica), NIKOLINA OČKO (apsolventica na kiparskom odjelu ALU Zgb), IRENA PODVORAC (akad.kiparica), ANA SLADETIĆ (akad.slikarica-grafičarka), MIRAN ŠABIĆ (akad.slikar-grafičar), BORIS ŠIMUNOVIĆ (akad.kipar), MATIJA TOMŠIĆ (akad.slikar) i PETAR UJEVIĆ (akad.kipar).
Autorica projekta i selektorica je VIŠNJA SLAVICA GABOUT, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, koja ujedno i otvara izložbu . Ona je autorica i teksta predgovora u katalogu izložbe.
BIG BROTHER REALITY
Umjetnici su oduvijek bili oni koji su bolje od drugih vidjeli, snažnije od drugih osjećali i slobodnije od drugih upozoravali na neku društvenu anomaliju, na nepravdu i na loše poteze unutar zajednice (smišljene ili ne), koji su dovodili do potresa i promjena. Upozoravali su i bunili se onako kako su to najbolje i najsugestivnije znali – svojom umjetnošću. Danas oni ponajviše stvaraju u javnome okruženju, a njihova umjetnost je dio svakodnevnoga života, pa zato često funkcioniraju kao svojevrsni „društveni seizmografi" – detektiraju problem, postavljaju pitanja, polemiziraju, uključuju publiku. Pritom šire svoje područje djelovanja i izvan onoga tradicionalno likovnoga, zadirući u srodna područja – sociološka, politička, ekološka i osobito opće-civilizacijska, u postupku spajajući i miješajući medije i discipline. Zato se iz njihove umjetnosti iščitava svakodnevni život. A taj svakodnevni život preplavili su mediji – visokosofisticirani informatički i telekomunikacijski sustavi, koji u njemu igraju glavnu ulogu i vode glavnu riječ (što se onda odražava i u umjetnosti). Donijeli su oni mnoštvo pogodnosti: brži protok informacija, globalna umreženja i lakšu komunikaciju u kojoj nestaju prostorno-vremenska ograničenja. I u životu i u umjetnosti stvorilo je to dojam jedne nove i drukčije stvarnosti. U umjetnosti je iznjedrilo nove izričaje, koji su ponajčešće multimedijski i višedisciplinarni, uključuju akcije, umjetničke intervencije i performanse – i šalju angažirane poruke. U životu, mediji su međutim stvorili plodno tlo za manipulacije masama i za profinjene propagandne kampanje, s efektom zaglupljivanja, a u svrhu stjecanja profita. Sigurno je da to mnogi u današnjem društvu vide, ali je isto tako sigurno da su umjetnici među rijetkima koji se protiv toga u svojim djelima bune. Bune se protiv plitkost duha, banalnosti, ispraznosti i trivijalnosti; protiv srozavanja vrijednosti i gubljenja osjećajnosti. Nije sve to neka velika novost naših dana, jer su u ljudskome društvu uvijek postojale manipulacije. Manipulanti i oni kojima se manipulira. Jedino što su danas instrumenti manipuliranja masom – mediji, usavršeni. Nekada su se za uhođenje, prisluškivanje i „virenje" koristile uhode i ključanice. Danas nas prate kamere i monitori, a preko medija uvjerava nas se u neophodnost kupovine nečega što nam nije neophodno, u istinu u koju ne vjerujemo, u ljepotu koja nije lijepa, u model ponašanja koji je daleko od civiliziranoga – i u važnost nevažnosti. Zato je namjera ovoga likovnoga projekta bila kritička i angažirana reakcija umjetnika protiv one uloge medija u društvu koja je de-humanizirajuća, konzumerističko-propagandna i manipulatorska. Jer televizija, internet, mobitel, radio, tisak, združeni zajedno, svakodnevno su prisutni u svakom kutku našeg doma, profinjeno usmjeravajući naš život, uvlačeći nam se u intimu, nudeći nam se, dodvoravajući i ulagujući, halabučeći i namećući mišljenje, stav i životni credo. Većinom ne puneći nam duh etičkim i moralnim vrijednostima, nego ga pretrpavajući zabavama i banalnostima.
Direktni inspirativni poticaj za ovaj projekt bio je televizijski reality-show „Big Brother", znakovito nazvan po glavnome liku, diktatoru iz slavnog romana Georgea Orwella „Tisućudevetstoosamdesetčetvrta", koji je objavljen prije šezdeset godina – i koji je još uvijek začudno vizionarski aktualan. U romanu se opisuje život u izmišljenoj zemlji budućnosti Oceaniji i njezinu ekstremno totalitarnom društvu, gdje se svaki pojedinac nadzire 24 sata dnevno. Društvo je to gdje se manipulira istinama, gdje se uz prisilu, psihičke torture i pranje mozga upravlja voljom, željama i mislima svih stanovnika, te se tako eliminiraju sve prepreke kako bi se gradio i čuvao kult ličnosti velikog vođe – Big Brothera. A on uz pomoć svojih poslušnika motri sve svoje podanike preko bezbrojnih, posvuda postavljenih televizijskih monitora, uz istaknuta upozorenja: "Veliki Brat te motri" ("Big Brother is watching you"). Televizijski reality- show „Big Brother" (ne slučajno istog naziva kao lik u romanu), nema samo površne, asocijativne poveznice s Orwellovim djelom (posvuda postavljeni zvučnici i kamere, koje 24 sata prate fiktivno stvorenu stvarnost grupe ljudi), nego je i njegova hibridna materijalizacija. Emisija je po mnogoćemu okarakterizirana kao jedna od dosad najsofisticiranijih manipulativnih televizijskih emisija, pa je manipulacija, koja je glavna tema Orwellove „1984.", ovdje uistinu na djelu, pokazujući sve negativnosti utjecaja masmedija na život čovjeka. Ta danas planetarno popularna „voajerska zabavna emisija", smišljena prije 10 godina u Nizozemskoj, a onda otkupljena od televizijskih kuća širom svijeta (pa tako i jedne naše!), stavlja gledatelje u situaciju da „vire" u život grupe anonimnih, za sudjelovanje prijavljenih i odabranih sudionika, koji neko vrijeme borave u nekoj fiktivnoj realnosti. A oni su onda, u utrci za visokim novčanim iznosom, te iz želje da bar nakratko uđu u medijski svijet spektakla i celebrityja, danima dobrovoljna meta globalnog peepinga i prisluškivanja, pri čemu se masovnom gledateljstvu sugerira kao vrlo prihvatljiv i privlačan njihov model ponašanja i zabave („zabava za narod"): besposličarenje, prazni, trivijalni razgovori i tračevi, pijanke i seks. Međutim, to (opet) nije nešto novo, samo otkriva da je čovjekova priroda „ispod kože" ista – u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Danas, kao i u vrijeme antike, jer ako se sad vratimo u povijest, u stari Rim i bacimo pogled na rimsku „cirkusku arenu" u kojoj je narod bio „opijan" zabavom kako bi se njime bolje manipuliralo, analogije se nameću same po sebi. Društvo razonode antičkog Rima, koje je iznijelo krilaticu „kruha i igara", u suvremenoj medijskoj areni današnjice samo se usavršilo, postavši društvo spektakla i senzacije, u samoj biti ne odstupivši mnogo od izvornih „igara", jedino što su one (primjerice u „Big Brotheru") prilagođene medijima današnjice. Njihove zakonitosti, međutim, ostale su slične a potrebe su uvjetovale potražnju. Suvremeni mediji, u utrci za profitom, nameću i uvjetuju sadržaje, pa se danas najtraženijom „robom" smatra mix čija je receptura „seks+zabava+skandal+senzacija", sa začinskim dodatcima „sport" i „estetizacija tijela".
Likovni projekt „Big Brother Reality" osmišljen je da kroz radove članova Udruge likovnih umjetnika Samobora izrekne protest protiv masmedijske manipulacije, voajerizma i agresivnosti. Isto tako, protiv orvelijanskog iskrivljavanja stvarnosti, protiv komercijaliziranja privatnosti života i protiv profiterstva. Najposlije, protiv destrukcije estetskih vrijednosti i banaliziranja emocija, te protiv zaglupljivanja i mediokritetstva. Projektom se na neki način protestira i protiv jezičnog zagađivanja hrvatskoga jezika i njegove opće „anglo-amerikanizacije" u medijima, pa time gubljenja jezičnoga identiteta (otud i naziv izložbe na engleskom, kao i brojni anglizmi). Jer pod utjecajem medija, engleski jezik prodire gotovo u sve pore života i kulture, pa su mnoge riječi i izrazi, kao primjerice, „stage", „stiling", „cool", „reality-show", „celebrity", „exclusive", „red carpet", „mix" „live"- koncert… postale dio naše svakodnevne, ali i medijske komunikacije. Na ovu u cjelini intrigantnu i danas vrlo aktualnu temu likovnog projekta „Big Brother Reality" svojim su radovima odgovorili RUŽA BARBARIĆ LIBRIĆ, MAJA CIPEK, MIHOVIL DOROTIĆ, NEVENKA MIKLENIĆ, NIKOLINA OČKO, IRENA PODVORAC, ANA SLADETIĆ, MIRAN ŠABIĆ, BORIS ŠIMUNOVIĆ, MATIJA TOMŠIĆ i PETAR UJEVIĆ. Svi oni reagirali su kritički, a većina od njih na suvremeni način – objektima, asamblažima, instalacijama, video-projekcijama i performansom (Barbarić, Cipek, Miklenić, Očko, Podvorac, Šimunović, Tomšić), koristeći široku lepezu novih umjetničkih vizualnih medija (digitalni isprinti, fotografija, svjetlo, pisane poruke), koje su znali združiti u zanimljive sinergijske sklopove gdje se isprepliću i kombiniraju novi izričaji. I gdje se, uz to, koristi mnoštvo novih, nelikovnih, odbačenih, pronađenih, ili ready-made materijala. Nekolicina autora u projektu, premda je u ideji i konceptu reagirala aktualno, zadržala je ipak svoj klasični pristup. Zadržala se na klasičnoj slici, crtežu, grafici i reljefu, pritom koristeći elemente likovnoga govora iz bogate riznice moderne umjetnosti: ekspresionizma, nadrealizma, simbolizma i minimalizma, propuštajući istodobno u svoje radove i začudne daške suvremenosti (Dorotić, Sladetić, Šabić, Ujević). Treba, međutim, reći da su svi zajedno maksimalno zgusnuli svoje poruke – i vizualno i konceptualno, ojačavši tako njihovu prijenosnu energiju prema gledatelju, kako bi što bolje otvorili sve njegove senzore i postigli cilj. „Mete" su im pritom bile raznolike: neki su kritizirali, karikirali i ironizirali voajerstvo i zadiranje u ljudsku intimu (Podvorac, Sladetić, Šimunović, Ujević), neki ismijavali glupost, plitkost, trivijalnost i ispraznost (Cipek, Miklenić, Očko), a neki upirali prstom u konzumerizam – u njegovu fiktivnu, ali i realnu zbilju (Barbarić, Tomšić). Nečije „mete" su bile bolne, razotkrivajući grubost stvarnosti i pokazujući „drugu stranu" medijski filtrirane zbilje: osamljenost, te nedostatak prirodne, ljudske komunikacije, suosjećanja, toploga dodira, žive riječi, što je sve evidentnije u današnjem „svijetu ekrana" (Dorotić). A neki su, pak, kao suprotnost nametnutim idealima vječne, umjetne mladosti virtualne stvarnosti, razotkrili da u realnom svijetu postoji neminovnost postojanja starosti tijela i propadanja ljepote. (Šabić).
Svjesni da ovaj projekt neće bitno promijeniti postojeće odnose, umjetnici i svi mi možemo se nadati da će on barem potaknu još nekoga na razmišljanje. Jer, kao što je Herbert Marcuse rekao: „Iako umjetnost ne može promijeniti svijet, može pridonijeti razmišljanjima i osjećajima onih koji to mogu."
Višnja Slavica Gabout
Ukratko o autorima – sudionicima projekta „Big Brother Reality:
RUŽA BARBARIĆ LIBRIĆ:
Diplomiralaje 1992, godine na Akademiji lijepih umjetnosti u Rimu, u klasi maestra Alda Turchiara. Od 1992. godine izlagala je na brojnim skupnim i tri samostalne izložbe. Dobitnica je Nagrade Aranžer – "Murin izlog 98". Živi i radi u Samoboru. Stalno je zaposlena u Osnovnoj školi Bogumila Tonija kao profesor-edagog likovne kulture. Članica je HDLU-a i ULUS-a.
MAJA CIPEK
Rođena je 1976.u Zagrebu. Diplomirala je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, smjer dizajn tekstila i odjeće. Diplomirala je isto tako na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Miroslava Šuteja. Od 1998. godine sudionica je desetak skupnih i pet samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je nagrade HT mobile «Svijet bez
granica» za svoj rad. Članica je ULUS-a i Matice hrvatske.
MIHOVIL DOROTIĆ
Rođen je 1980. godine. Diplomirao je slikarstvo 2001. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Kokota, a klarinet na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Pravdića. Od 1996. godine sudionik je mnogih skupnih
i više samostalnih izložbi. Član je HDLU-a i ULUS-a.
NEVENKA MIKLENIĆ
Rođena je 1965. U Pregradi. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odjel, grafička klasa prof. Dubravke Babić. Radi kao nastavnik likovne kulture u Samoboru. Izlagala je na 9 samostalnih i 50-tak skupnih izložbi. Sudjelovala je u 5 grafičkih mapa, te na 20-tak likovnih kolonija. Bavi se slobodnim plesom i članica je plesne skupine Trupa TO. Članica je HDLU-a, likovne sekcije Matice hrvatske – ogranak Samobor i ULUS-a.
NIKOLINA OČKO
Rođena je 1985. godine u Zagrebu. Apsolventica je Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, kiparski odjel, u klasi prof. Slavomira Drinkovića. Od 2006. godine sudionica je više skupnih žirirnih izložbi, te je autorica skulpture u javnom
prostoru. Članica je ULUS-a.
IRENA PODVORAC
Rođena je 1977. godine u Zagrebu. Diplomirala je kiparstvo 2000. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1999. provela je studijski semestar na Indiana University of Pennsylvania (USA). Od 1998. godine sudionica je brojnih skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te autorica niza skulptura u javnim prostorima. Dobitnica je nekoliko nagrada za svoj rad. Članica je HDLU-a, ULS-a,ULUS-a,
InSEA i ULUPUH-a.
ANA SLADETIĆ
Rođena je 1985. u Vukovaru. Završila je srednju Školu za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti u Osijeku, a potom diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, odsjek grafike, smjer primijenjena grafika, u klasi prof. Z. Tišljara. Sudionica je više skupnih i samostalnih izložbi.Dobitnica je više nagrada za svoj rad. Članica je ULUS-a.
MIRAN ŠABIĆ
Rođen je 1986. u Brežicama. Sveučilišni je prvostupnik grafike. Trenutno pohađa magisterij, smjer grafika, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. F. Pare. Sudionik je više od dvadeset skupnih, te jedne samostalne izložbe. Dobitnik je više priznanja za svoj rad. Član je ULUS-a, KSS-a i glavni tajnik "Udruge ilirskog zmaja".
BORIS ŠIMUNOVIĆ
Rođen je 1980. godine u Mostaru, BiH. Diplomirao je 2004. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer kiparstvo, u klasi profesora Stipe Sikirice. Od 2001. godine sudionik je mnogih skupnih i tri samostalne izložbe. Nakon akademije surađuje s prof. Herljevićem na obnovi zapadnog portala crkve sv. Marka u Zagrebu, a od 2006. godine radi na obnovi sjevernog tornja zagrebačke katedrale. Autor je dvije skulpture u javnom prostoru. Član je ULUS-a, ULUPUH-a i ULSZ-a.
MATIJA TOMŠIĆ
Rođen je 1982. godine u Brežicama. Diplomirao je 2007. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2003.godine sudionik je više skupnih izložbi i jedne samostalne.Član je ULUS-a.
PETAR UJEVIĆ
Rođen je 1960. godine u Krivodolu. Diplomirao je kiparstvo 1984. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1985. završio je Majstorsku radionicu kod profesora Ivana Sabolića u Zagrebu. Od 1981. godine sudionik je brojnih skupnih i samostalnih izložbi, te autor niza skulptura u javnim prostorima. Dobitnik je nekoliko nagrada za svoj rad.
