Povodom pedesetosme godišnjice od osnutka ULUPUH-a, ULUPUH pod pokroviteljstvom Skupštine Grada Zagreba i predsjednice Skupštine Tatjane Holjevac dodjeljuje Veliku nagradu ULUPUH-a za životno djelo, te Nagradu za najbolju izložbu u 2008. godini.
Upravni odbor i Umjetnički savjet ULUPUH-a donio je odluku da se:
– Velika nagrada za životno djelo dodijeli fotografkinji Mariji Braut
– Godišnja nagrada za najbolju izložbu u 2008. dodjeli izložbi ZGRAF10 – međunarodnoj izložbi grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija
Pored dodjele nagrada uručiti će se ULUPUH-ovo godišnje priznanje za poseban doprinos ugledu udruge: ministru kulture Boži Biškupiću za njegovu nepokolebljivu sposobnost prepoznavanja dobrih programskih orijentacija i izložbenih koncepata na polju primijenjene umjetnosti i dizajna u Hrvatskoj i u vidu međunarodne suradnje, prof. Igoru Čaljkušiću (Odsjek za dizajn vizualnih komunikacija, UMAS, Split) za rad u Organizacijskom odboru Zgrafa 10, te Snježani Vego za njezino 20-godišnje edukacijsko djelovanje u institucijama s kojih dolaze budući članovi ULUPUH-a, te za njezino autorsko djelovanje na području tekstila, uvijek suvremenoga, prepoznatljivoga i profiliranoga rukopisa.
Počasnim članovima ULUPUH-a ove će se godine proglasiti: prof. Damir Bralić, Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, prof. Slavomir Drinković, dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, profesorice na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu – Zlatka Mencl-Bajs, Jadranka Bačić i Nina Režek-Wilson te Dorotea Jendrić, novinarka Večernjeg lista.
ZGRAF je manifestacija sa dugom poviješću: trienalno se održava u Zagrebu od davne 1975. godine. Godine 1974. godine Alfred Pal je ULUPUH-u, tada jedinoj strukovnoj organizaciji koja je okupljala dizajnere, predložio osnivanje izložbe grafičkog dizajna koja će predstavljati aktualna kretanja na domaćoj sceni ali i problematizirati važna pitanja društvenog položaja struke. Ubrzo je donesen i Pravilnik manifestacije te se pristupilo organizaciji prve izložbe. Izložbe su tijekom godina okupljale dizajnere, teoretičare i kritičare dizajna s namjerom da se propitaju temeljni problemi te profesije u suvremenom društvu i "stvori prostor za polemički diskurs o suvremenoj dizajnerskoj praksi i njenoj ulozi u kompleksnoj i često kontradiktornoj kulturnoj svakodnevici". Već u svom drugom izdanju kada se u organizaciju uključuje Ivan Picelj izložba dobiva internacionalni karakter, s težnjom da se ne samo publici omogući neposredan uvid u međunarodnu grafičku produkciju, već i da se domaći dzajn dodatno valorizira postavljanjem u neposredan odnos s aktualnim svjetskim dostignućima i trendovima.
Ovogodišnji ZGRAF 10
činila je glavna izložba u Domu HDLU-a – 185 radova – presjek najboljeg na području grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija u svijetu, te još 6 popratnih izložbi:
Izložba "33 GODINE do Zgrafa 10» – izložba svih plakata od osnutka Zgrafa, u Hrvatskom Društvu arhitekata
Izložba "DVK 97- 07» – izložba studenata dizajna i vizualnih komunikacija, UMAS, Split održana u Galeriji ULUPUH
Izložba «ZG STUDIJ DIZAJNA ¾» – izložba Studija dizajna, Arhitektonskog fakulteta, Zagreb održana u galeriji Mirko Virius
Izložba "FUTURERRETRO", autora Slavimira Stojanovića, održana u Galeriji Nova
«MANJE DOBRA IZLOŽBA ZGRAF-a", izložba plakata zbirke Instituta za suvremenu umjetnost, Zagreb održana u organizaciji studenata Odsjeka za Povijest umjetnosti, Filozofskog fakulteta, Zagreb održana u galeriji Izidor Kršnjavi
Izložba "THINGS I HAVE LEARNED IN MY LIFE SO FAR", autora Stefana Sagmeistera, dobitnika Grand Prix Zgrafa 9, održana u Gliptoteci HAZU
U sklopu ZGRAFA 10, održan je još i niz predavanja, prezentacija i diskusija najeminentnijih hrvatskih i svjetskih dizajnera; Bettina Schulz (Njemačka), Đorđe Balzamović (Velika Britanija) , Dragan Protić (Srbija), Saki Mafundikwa (Zimbabve), Keiko Hirano (Japan), Nikola Đurek, Mario Aničić, Sanja Rocco (Hrvatska), Stefan Sagmaiser (USA).
Zbog iznimno sadržajnog projekta te velikog broja najeminentnijih svjetskih stručnjaka sa polja grafičkog dizajna, Zgraf 10 ocjenjen je od strane stručne kritike i najšire publike kao najsadržajniji i najveći do sad.
Provedbeni odbor ZGRAF-a10: Igor Stanišljević (predsjednik Organizacijskog odbora ZGRAF-a 10), Morana Radanović, Mario Aničić, Sanja Rocco, Igor Čaljkušić, Damir Bralić, Janka Vukmir
Izvršna ravnateljica ZGRAF-a10: Janka Vukmir
Vizualni identitet izložbe: Nukleus
Likovni postav izložbe u Domu HDLU-a: Vanja Ilić
Tajnik: Željko Mrkšić
PR i marketing manager:
Ivana Musić
Ovom prilikom ULUPUH se zahvaljuje Ministarstvu kulture RH, Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, Gradskoj Skupštini Grada Zagreba te svim pokroviteljima i sponzorima, izlagačima i onima koji su profesionalno i volonterski radili na Zgrafu 10.
Marija Braut legendarna je pojava i nezaobilazno ime u povijesti hrvatske umjetničke fotografije. Od 1969, kada je prvi put izlagala s Petrom Dapcem u Galeriji SC u Zagrebu, do danas, stvorila je brojne cikluse fotografija.
Marija Braut: Autoportret
Rođena je u Celju u Sloveniji 1929. godine, a u Zagrebu živi od 1941. g., gdje je završila arhitekturu. Fotografijom se bavi od 1967. – prvo kao učenica, a poslije suradnica Toše Dabca, najpoznatijega predstavnika zagrebačke škole fotografije.
Prvu samostalnu izložbu imala je 1969. u zagrebačkoj galeriji Studentskog centra, a iste godine postaje i članicom ULUPUH-a. Do danas je održala više od stotinu samostalnih izložaba, a 2001. u Muzejskom prostoru Klovićevi dvori u Zagrebu i svoju veliku – životnu, retrospektivnu izložbu.
Marija Braut: Enes Kišević
Iako su mnoga ugledna imena naše likovne kritike i povijesti umjetnosti pisala o opusu Marije Braut (Ivo Šimat Banov, Marina Viculin…), ovom prigodom citiramo tekst Branke Hlevnjak, povodom Marijine izložbe «Zagreb i Zagrepčani» u Galeriji Badrov 2003. godine, jer on precizno i sažeto opisuje stilska obilježja i prepoznatljivu poetiku njezina fotografskog opusa:
«Kontrast svjetla i tame glavne su karakteristike fotografija Marije Braut. Bilo da je riječ o stubištu koje vodi u Gornji grad, popločenoj ulici starog Zagreba, ili njegovom drvoredu, na fotografijama se uvijek osjeća neka dramatika, neka napetost. Čini se kao da se u toj osobitoj rasvjeti, baš na tom mjestu zbiva nešto važno, što smo upravo propustili ili će se to iščekivanje uskoro dogoditi. Fotografirana mjesta su pusta ili tek s nekoliko prolaznika, što jednako pridonosi ugođaju tjeskobe. Istovremeno svaki kutak grada kako ga je fotografirala Marija Braut djeluje važno i otmjeno. Djeluje kao odlična scenografija tajanstvenog filma u kojem i kojeg živimo i čiji nam smisao izmiče upravo onda kada smo sustavno razradili njegove materijalne činjenice.
Marija Braut: Irena Pasarić
Na isti taj način, recimo to, u duhu zagrebačke fotografske škole, snimljeni su i portreti (Dušan Džamonja, Edo Murtić, Marina Abramović, Zlatko Prica, Ferdinand Kulmer, Miroslav Šutej, Milena Lah, Kosta Angeli Radovani …(op.a.). Na fotografiji Enesa Kiševića iz 1968. dramatičnost dubokog gustog mraka i svjetlom obasjanog lica pojačana je pjesnikovom gestom uzdignute ruke. Nije slučajno upravo ova fotografija postala jedna od hrvatskih fotografskih ikona 20. stoljeća. Ona u sebi sažima i revolucionarnost 1968, i pripremu za političko proljeće 1971., isto kao i univerzalnu sklonost mladih prema revoluciji ili pjesnika prema anarhizmu. I ostali fotoportreti Zagrepčana rađeni su u karakterističnom odnosu svjetla i tame. Portretirani su često stopljeni s okolnim ugođajem.
Marija Braut: Nevjesta
Sklonost kontrastnoj rasvjeti u fotografiji odveo je Mariju Braut u kazalište. Odlične fotografije kazališnih predstava i portreti glumaca već u sebi uključuju snažne kontraste svjetla i tame, iluziju ozbiljnosti, nagovještaj tragedije, rjeđe komedije. Dio svoje popularnosti Marija Braut zahvaljuje upravo tom fotografskom "baroku" crno bijelog, koji daje fotografiji mjeru zasićenosti čak i kada su odabrani kadrovi krajnje jednostavni. Fotografije Marije Braut iz ciklusa „Zagreb i Zagrepčani" svima su bliske, jer posjeduju notu suosjećanja. Svjetlo i njezina suprotnost sjena na Marijinim fotografijama tvore svojevrsnu jezgru, sazdanu od ljepote i sjete, straha i ljubavi, činjenice i nagovještaja. Tvore crno bijeli svjetlopis humaniteta.»
Marija Braut: Predstava kosa
U svom opusu ne zaobilazi ova umjetnica ni bolnu temu Domovinskoga rata, snimajući stvarnost i njezin kaos početkom devedesetih. Između ostalog, našla se tad i u okolici Bjelovara (Bedenik 1991.), te svojim sugestivnim fotografijama dala svoj obol prizorima destrukcije.
Marija Braut dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, primjerice Nagrade grada Zagreba 1972. godine i nagrade "Tošo Dabac" Fotokluba Zagreb 1995.g, a ovom prilikom njeno joj udruženje ULUPUH, na pragu 40. obljetnice njezina članstva u toj udruzi (od 1969. godine) odaje priznanje i počast.
Nagrade će uručiti predsjednica Gradske skupštine Grada Zagreba mr. sci. Tatjana Holjevac.
Godišnja priznanja i proglašenje počasnih članova ULUPUH-a obaviti će predsjednica ULUPUH-a Ivana Bakal.
Nagrade i priznanja bit će uručeni dobitnicima na prigodnoj svečanosti u Staroj gradskoj vijećnici (Ulica Sv. Ćirila i Metoda 5, Zagreb), u srijedu, 3. prosinca 2008. u 12 sati.
Info
Maša Štrbac, voditeljica Galerije ULUPUH
Tel/Fax: (01) 4813 – 746,
