Organizatori izložbe: Društvo fotografa „Svit" Celje i Železarski muzej Štore.
Izložba se može razgledati do 11. studenog 2008. godine
Interpolacije – triptih
Izložba Ultima forma, jedna je od izložaba Vinka Šebreka kojom obilježava pedesetogodišnjicu svog aktivnog bavljenja amaterskom fotografijom. Prva izložba u nizu bila je – Zagreb moj grad, priređena u travnju ove godine u Kyotu u Japanu, druga Tempus fugit- Vrijeme leti priređena u kolovozu u Oradei u Rumunjskoj i sada Ultima forma – Posljednji oblici u mjestu Teharje kraj Celja u Sloveniji.
Izložba je rezultat međuklupske i međunarodne suradnje između Fotokluba Zagreb i Društva fotografa „Svit" Celje, a priređena je u okviru bogatog programa Mjeseca fotografije, kojeg ova poznata fotografska udruga priređuje tijekom mjeseca listopada 2008. godine u galerijama i kulturnim središtima Celja i prigradskih naselja.Neposredno, pred otvorenjem ove izložbe priređena je impozantna izložba fotografija članova Društva fotografa „Svit" u galeriji Fotokluba Zagreb.
Vinko Šebrek se predstavio slovenskoj publici s 30 fotografija, koje je svrstao u pet zasebnih ciklusa kao pojedinačne fotografije ili triptihe: urbani pejsaž, portreti lutaka iz izloga; spomeničku i simpozijsku plastiku, akvarele i apstraktne fotografije, čime prezentira nove izražajne mogućnosti kako u oblikovanju tako i u domeni sadržajne interpretacije.
Izložbu prate plakati s logotipom organizatora i sponzora izložbe, katalog na slovenskom i letak na hrvatskom jeziku. Autor teksta u katalogu i letku je profesor Zdenko Kuzmić, povjesničar umjetnosti iz Zagreba (u daljnjem tekstu.
U tijeku programa otvorenja izložbe Marko Rebov, predsjednik Društva fotografa Celje, uručio je autoru Vinku Šebreku plaketu Počasnog člana Društva fotografa Svit Celje, koju mu je ova fotografska udruga dodijelila u znak priznanja za izvanredna dostignuća s područja fotografskoga stvaralaštva i osobit doprinos razvoju i promicanju fotografske djelatnosti i fotografske umjetnosti te za unapređenje suradnje među fotografskim udrugama.
Na svečanom otvorenju govorila je i izložbu otvorila gospođa Dubravka Severinski, kulturni ataše u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Republici Sloveniji.
Plastike – triptih
ULTIMA FORMA (Posljednji oblici)
Od dokumentarnog do apstraktnog
Kamera Vinka Šebreka punih je pet desetljeća prisutna u našoj fotografiji i neprijeporna je njezina participacija u oblikovanju jedne nove i senzibilne optičke vizure. Ali to nisu bila samo pet desetljeća uspjeha, već godine stalnog i upornog učenja i dokazivanja. Njegov fotografski put nije bio pošteđen napora, niti ga doživljavamo kao jednostavno opuštanje u mediju koji je još u samoj mladosti učinio svojim izborom. Početak je bio davne 1958. godine u drugom razredu srednje škole u njegovom rodnom Karlovcu. Kao mladi fotograf mogao je tada, a zahvaljujući svojoj darovitosti, tek samo naslutiti koji ga svi izazovi očekuju na putu otkrivanja tajni što ih u sebi kriju fotografsko umijeće. Otkrivao ih je uporno i strpljivo, tražio i našao smjer koji mu je omogućio stvaranje lijepe i željene simbioze između odabranog medija i osobnih artističkih nastojanja.
Na tome putu tražio je sebe unutar strogoćom određenih fotografskih datosti i svojih ranijih romantičnih oduševljenja unutar zadatosti određenim pravilima i vlastite darovitosti. I nalazio je načine kako potvrditi svoju likovnost i izraziti osobna viđenja i osjećaje. Od tada kreativna fotografija postaje područjem njegovih istraživanja, preokupacija i eksperimentiranja.
No, ono što ne možemo naučiti, već je negdje genetskim kodom darovano: probran osjećaj za lijepo. Vinko Šebrek, vođen vlastitim senzibilitetom, razvijao je svoj likovni izričaj i dosegnuo zanatsku perfekciju, ostvarivši poseban intiman odnos prema fotografiji, instinkt za bogatstvo i mogućnosti medija. Time je stvorio podlogu za samostalni oblik izražavanja, intelektualnu profinjenost kojom će aktivirati unutarnji život svojih slika. Vođen takvim osjećajima, neovisno o temi koju obrađuje, razvijao je svoj izraz, nalazeći smisao ponajviše u traženju novih i modernijih vizualnih oblikovanja. Tako će ostvariti svoj način, kojim je uvijek davao do znanja da se nalazi u svom posebnom, intimnom svijetu. Kroz svoje opuse tek nam je odškrinuo prozor upravo u svijet, prihvatljiv čak i onda kada je prožet iracionalnim i kada ga doživljavamo samo kao čaroliju, kao iluziju moguće stvarnosti.
Fotografska ostvarenja Vinka Šebreka uvijek su privlačila pozornost posjetitelja na izložbama u zemlji i inozemstvu, a neka od njih osvojila su i vrijedne domaće i međunarodne nagrade i priznanja. Posebno se izdvajaju njegove samostalne izložbe koje je priređivao posljednjih tridesetak godina, kao što su: Moja obitelj, Portreti prijatelja, Junaci plavih visina, Moj kraj -pogled odozgo, Neobični portreti običnih ljudi, Ekspresije, Šalom Izrael, Homo volans, Igra balona, Zagrebačke šetnje, Zagreb moj grad, Rudi, Tempus fugit i druge.
Mediteraneo – triptih
Držeći se načela dio za cjelinu, on se nikada ne upušta u deskripciju da bi gledatelju razjasnio svoju namjeru. Svojom metodom da odabere bitno, da sliku svede na osnovne komponente vizualnog doživljaja i da vlastiti doživljaj prezentira u osobnom osebujnom izričaju. Studioznost tema, dokumentiranost ali i smjelost eksperimenata, karakteristike su njegova pristupa stvaranju, koje Šebrek najčešće svrstava u posebne tematske sklopove i cjeline.
U ovoj izložbi, u tim Posljednjim formama pokušajmo spoznati prikazane senzacije kao vlastitu stvarnost unutar jedinstvenih prostora koji sjajno progovaraju i zrače iz svakog od njih. U izboru sadržaja i naslova izložbe Šebrek se poslužio nekim saznanjima i rješenjima iz poznatog smjera u umjetnosti formalizma. Poznato je da taj smjer minimalizira značenje sadržaja nekog umjetničkog djela a daje značenje formi, odnosno obliku, izgledu, figuri i strukturi.
Izložbu je podijelio u pet zaokruženih tematskih cjelina: Urbani pejzaž, Portreti lutaka u izlozima, Spomenička i simpozijska plastika, Apstraktna fotografija i Grafika. Dio je fotografija uredio u formi triptiha, a dio izdvojio kao pojedinačne slike. Fotografije su nastale u posljednje tri godine. Iako su to naizgled različite skupine fotografija one su komplementarne i međusobno povezane. To je više konceptualna nego formalna veza, jedan estetički pristup, sposobnost da se uoči motiv ili ideja i vizualno organizira pretvorivši ga u trajnu slikovnu formu, dojmljiv u zajedničkom iskustvu.
Je li riječ o bilo kojoj cjelini, uvijek je u igri minimalan broj likovnih elemenata kojima Šebrek gradi svoj kompozicijski oblik, srodnost i uzajamnost pojedinih dijelova svog umjetničkog djela, progovarajući o neobičnosti ambijenta u kojem ih autor nalazi i zatiče. Oblici su vizure njegova i našeg svijeta, onoga kojeg je uspio spoznajno dosegnuti i kamerom zabilježiti, te napokon svojom osobitošću i odrediti samoga sebe, a našem promatranju i sudjelovanju ponuditi smisao cjelovitog umjetničkog djela, probuđenog u svijesti o dvojstvu emotivnog i estetskog osjećaja.
Forma
Mi slutimo, a Šebrek znade da njegova fotografija nije stvarnost zapažanja nego i prostor stvaranja, da autor nije samo subjekt koji doživljava to što slika, nego istodobno i promatrač tog doživljaja. Koloristički sklad, pa i kompjutorski dorađen, ne doimlje se uzrokovanim, jer i on je prije svega doživljaj a ne događaj. On je svjedok unutarnje motiviranosti i neposredni posljedak umjetnikove duševnosti. Svako od izloženih djela sadrži u sebi toliko „metafizike" koliko dostaje promatraču za njegovo unutarnje naknadno stvaralaštvo.
U ciklusu Urbane vertikale on slika pročelja zgrada, gradska dvorišta, odnosno razne eksterijere i interijere. Te su fotografije poetika arhitekture i u mnogo čemu sliče motivima likovnih umjetnika realističkog slikarstva, što je posebice vidljivo u rasporedu elemenata slike (kompoziciji), izboru kuta snimanja, koloritu, kao i pravcu i kakvoći rasvjete.
Izlozi raznih trgovina, a posebno oni u kojima statiraju lutke oduvijek su ga privlačili. Tako je nastao velik opus Portreta lutaka, koji autorovim umijećem dobivaju višestruka značenja, a njihova posebnost nadopunjena je raznim svjetlosnim efektima. Kreativnost u oblikovanju na tim ostvarenjima produbljuje doživljavanje lutaka kao stvarnih osoba.
Posebnu cjelini čine fotografije spomeničke i simpozicijske plastike kojima nam Šebrek otkriva i afirmira autentičnost i ljepotu kompozicijskih cjelina i izdvojenih detalja spomenika i skulptura. Te su fotografije poetski intonirana reportaža o njima iz kojih zrači poziv da svratimo pogled na njih, da uživamo u njima, ali da ih i očuvamo od uništavanja i nestanka što prijeti mnogima. Istodobno neke od fotografija spomeničke baštine upozoravaju na ravnodušnost čovjeka prema njihovoj ljepoti, njihovoj spomeničkoj vrijednosti i poslanju.
Pupe
Sklonost k eksperimentu i tajnovitost fotografskih simbola prepoznajemo na fotografijama u tematskim cjelinama – Akvareli i Tragovi. Stvarne boje, forme, odrazi, tragovi i sjene pretočeni su u novu stvarnost različitu od slika svakodnevnog okružja i življenja.
Bez obzira na različitost motiva predstavljenih na ovoj izložbi očita je kompleksnost izložbe koja nam daje zanimljivu konfrontaciju i povezanost između pojedinih skupina fotografija. Autor je na ovoj izložbi postavio samo trideset fotografija iz svoga bogatog ovako definiranog opusa. Izložba govori o fotografiji kao produktu kreativnog umjetničkog čina i autorova stava, da se svaki kreativan fotograf sa svojim ostvarenjima pozicionira u svijetu umjetnosti, a ne da mu se podređuje.
Šebrek potvrđuje i na ovoj izložbi da je fotograf nedvojbena pouzdanja u svoje mogućnosti, ali ozbiljan i obziran pred motivom, stvaralac koji je shvatio kako s malom količinom elemenata može sazdati čvrst i sjajan svijet oblika. Majstorsko vladanje izražajnim sredstvima što mu ih nudi fotografija, izvrsnost koju potkrepljuje savladana tehnika, nije ga odvelo prema impulzivnim izražajima, nego oblikovanju zapaženog, kroz gotovo lirski osjećaj u vlastitu stvaralačku posebnost.
Ova nam izložba i svojim nazivom kazuje o neraskidivoj povezanosti likovnog događaja s njegovim sadržajem.
Prof. Zdenko Kuzmić, povjesničar umjetnosti
Ultima forma – detalj otvorenja: Vinko Šebrek, Slavica Glavan, Dubravka Severinski, Samo Hajtnik i Marko Rebov
